Cijelu noć je padala kiša, pa i taj dan i dan poslije. Znate o čemu pričam? O prošlom vikendu, naravno… Evo kako sam ga provela. O’snova – radionica O’keramika u Krajiškoj
Možda ste već vidjeli, čuli, povezali, s prijateljicom Anom Horvačić Debić s bloga Mjesto za Kavu by Travel Girl nedavno sam pokrenula projekt O’snova – lifestyle radionice u kojim učimo neka nova ili zaboravljena znanja i vještine te se usput družimo, upoznajemo, smijemo, jedemo, pijemo, uživamo… Prošli vikend imali smo drugu po redu našu radionicu na kojoj nam je gošća bila Bojana Brkić iz studija Re:Art, umjetnica čije radove jednostavno obožavamo te koja radi vrlo uspješne i posjećene radionice keramike u Beogradu.
Bojana i njezin suprug Rade stigli su u Zagreb i na naš poziv prošlog vikenda održali O’keramika radionicu za naše drage polaznice sve odreda divne, zanimljive, uspješne ljude iz svijeta dizajna, medija i biznisa koji su svi došli s jednom željom – da naprave nešto lijepo svojim rukama i da se pritom opuste i zabave.
Što se događalo prije, za vrijeme i poslije radionice – sad ću vam ispričati – naravno, iz svog kuta gledanja i sa svojim emocijama.
Jedan susret bio je dovoljan da se Bojana i njezin suprug Rade te Ana i ja dogovorimo – zajedno ćemo raditi O’keramika radionicu – u Zagrebu, po mogućnosti negdje vani, na nekoj terasi.
Ana i ja sjedimo usred ljeta, kuhamo se, ali imamo neki čudan feeling. Padat će kiša, ajmo mi to organizirati nekako unutra. I naravno da smo imale pravo, a tek koliko, to svi tek kasnije shvaćamo.
Na Bojaninom glasu osjećamo razočarenje jer ona sve svoje radionice održava unutra, u svom showroomu u centru Beograda i napokon je željela nešto održati vani, a razočarenje je bilo još i veće kada smo joj rekli da će radionica biti u školi za strane jezike.
Off the records Bojana je nekada radila u školi za strane jezike i predavala kineski jezik za što se inače i obrazovala. Taj posao nije joj ostao u najljepšem sjećanju, tako da je izazov pred nama dvije još veći.
Kako transformirati školu za strane jezike u nešto jako cool? Ana i ja zapravo znamo da to neće biti prezahtjevno jer njezina škola Sputnik (koju smo moj suprug i ja proljetos malo osvježili) u startu ne izgleda kao škola, nego kao jedan lijep, profinjen, donjogradski stan, ali ipak, potrebno je maknuti ploču, razmjestiti, stolove, stolice i maknuti sve što asocira na učenje stranih jezika i dodati hrpu detalja.
Sve smo to napravile i shvatile da imamo ogromnu rupu između stolova.
A da mi u ovoj rupi napravimo džunglu?
Dogovoreno. Žicam mamu da mi iz svog vrta u Puli šalje agave i palme, odlazim u potragu za što prirodnim, što umjetnim filodendronima, palmama, po raznim mjestima po gradu…
Agave i palme voze se u autobusu iz Pule, a ja ubrzo shvaćam da ih treba malo pobojati i napraviti još neki twist u stilizaciji.
U potrazi sam za akrilnim sprejem u pastelnim bojama koji će se dobro uklopiti u interijer Sputnika u kojem prevladava bijela, crna, siva te pastelno roza i mint – ukratko sve one boje koje su nekako tipične boje Re:Art posuđa.
Sprejam biljke, bavim se s njihovim dekoriranjem i stiliziranjem, smještanjem u desetke vaza i posuda koje razmještam po cijelom interijeru…
Artificijalna šuma izgleda već jako dobro, no ipak, potrebna je doza glamura. Zlatna i bakrena, odličan su izbor, a ubrzo nabavljam i Prostorijine fotelje s crnim i bakrenim nogama koje preuzimaju glavnu ulogu u dnevnom boravku.
Još poneka sitnica i da, dnevni boravak i soba za keramiku su manje više gotove. Ali, uvijek postoji neki ali, što ćemo s rasvjetom? Ne možemo paliti reflektore na stropu, ipak treba neka mekša, ambijentalnija rasvjeta.
Nema problema, uzimamo sve lampe koje imamo u stanu, uredu, posuđujemo od rodbine i evo, uspjeli smo osvjetliti prostor i bez paljenja opće rasvjete koja uvijek daje efekt svjetla za fajrunt.
Pravi završni touch dala je Anina hrana koju je ona pripremila i dekorirala, kao i prefina kava i piće te divni pokloni koje su osigurali naši prijatelji iz Saeca, Kabole, Gift Angela, Kužinice…
Puno se toga još složilo i stvorilo divan dan kada smo se svi nekako simbolično oprostili od ljeta i pozdravili jesen u nekom divnom, opuštajućem raspoloženju. Hvala Bojani i Radetu, svim predivnim curama i napokon i dečku na našoj radionici i naravno ogromno hvala velikoj, divnoj Maji Danici Pečanić.
I da, zaista, veselimo se jeseni i nekim novim susretima. A sada brzinska priča Maje Danice u 24 slike.
