Danima gledam Instagram arhitektice Morane Lepur Donatović i svjedočim kako nastaje njezin Bton. Morana nam je sve ispričala o njezinom divnom hobiju koji prerasta u nešto ozbiljnije…
Dobre priče uvijek nastaju sasvim slučajno. Spontano, bez velikih očekivanja, ali s puno ljubavi i strasti. Tako nekako počinje i ova priča. Naime, još dok sam davnih dana s mojom Anom organizirala O’snova radionice često sam čula jednu te istu priču – ljudima fali rad s rukama. Kao klinci svi smo se obožavali igrati s plastelinom i glinamolom. Mnoge cure radile su svoj nakit od žice i Fimo mase te svaki dan u školu dolazile sa svojim novim instalacijama.
Jedna od njih bila je i Morana Lepur Donatović, arhitektica iz studija DAR 612, koju prijatelji još uvijek pamte po njezinim Fimo naušnicama koje je svakodnevno mijenjala. Za svaki dan u tjednu po jedne…
I dugi niz godina pauza. Rad rukama i nesputana igra nekako se pokušavaju uklopiti u posao, kućne obaveze, kuhanje, igru s s djecom, jurnjavu između raznih dnevnih aktivnosti i gustih rasporeda…
A onda je krenuo lockdown i sve se nekako primirilo, a na Moraninom Instagramu sve češće sam počela viđati divne betonske posude svih mogućih oblika, tekstura, veličina, nijansi omiljenih arhitektonskih boja.
U ovom novom normalnom, u kojem se puno manje viđamo, zamolila sam Moranu da nam opiše malo njezin novi hobi. S veseljem je pristala. Morana izvoli…
PIŠE: Morana Lepur Donatović
“Arhitektica sam i materijali su moja svakodnevica – njihova struktura, tekstura, boje, osjet pod rukom… Razmišljanje o materijalu i načinu njegove upotrebe započinje samim procesom projektiranja, a nastavlja se njegovom implementacijom prilikom gradnje. Materijali imaju svoje uloge, neki su glavni glumci koji nose priču, a drugi im se pridružuju
sporednim rolama.
Beton je jedan od onih čija uloga naoko završava u prvoj polovici filma. On je težak, čvrst i stabilan, te može nositi skoro sve što mu damo da nosi. I tu negdje završava njegova priča.
Mene je pak oduvijek privlačila upravo ona druga njegova strana, njegov početak i nastanak. Kako se radi? Od čega se radi? Kako od naoko fragilnih i laganih sastojaka nastaje nešto toliko jako i čvrsto?
Upravo ta dualnost betona – mekoća i podatnost sastojaka u odnosu na čvrstoću konačnog proizvoda, inspirirala me je za jednu potpuno drugačiju priču. Spojila se moja ljubav prema kreativnom radu s rukama i materijal koji je stalno prisutan u našem arhitektonskom poslu.
Istraživala sam različite mogućnosti njegove primjene i najviše me privuklo oblikovanje svakodnevnih jednostavnih predmeta kao što su zdjele, podlošci, pladnjevi, vaze… Zdjela od betona kao kontrast kući od betona.
Tri su bitne komponente za beton: cement, pijesak i voda. Radi bolje plastičnosti u smjesu se dodaju i aditivi te vezivna vlakna za čvrstoću. To sve treba izbalansirati da bi konačan proizvod imao lijepu i interesantnu teksturu. Poigravam se sa upotrebom bijelog cementa i predmeti od njega su posebno interesantni, pomalo nalik bijelom kamenu. Također koristim i pigmente za beton, ponajviše crni kako bi dobila tamnije antracit predmete.
Svaki predmet koji izradim je drugačiji, uvijek postoji razlika u nijansi i teksturi…jer sve ovisi o količini pojedinog sastojka, o kalupu u kojemu je izrađen i o mojim rukama – u kakvom su raspoloženju taj dan.
Veseli me kad izvadim predmet iz kalupa i gledam kakva je ispala površinska obrada, struktura, količina rupica i nepravilnosti…sve je to sastavni dio pojedinog predmeta i daje mu posebnost.”
Napisala nam je Morana.
I kao što na papiriću u svakoj njezinoj BTON kutiji piše: “Each piece is handmade and inspired by natural forms, textures and simplicity of concrete.”
I svaki je izrađen s puno ljubavi… Takve predmete (a i priče) najviše volimo.
Uživajte u fotogaleriji Btona. (za otvaranje fotogalerije kliknite na sliku dolje).
Za detalje posjetite Bton Instagram.
