Udruženje hrvatskih arhitekata nominiralo je 15 kuća, interijera, zgrada za najbolje u prošloj godini. Pogledajte koje su, ja sam fascinirana. Čini mi se da konkurencija nikada nije bila toliko jaka
Netko prati izbore za miss, netko Oscare i Porine, a ja svake godine uživam u nominacijama za najbolja arhitektonska ostvarenja po izboru Udruženja hrvatskih arhitekata. Procedura je sljedeća – arhitekti sami prijavljuju svoje radove, stručni žiri napravi prvo širi, pa uži krug i na kraju u svakoj kategoriji nominira po 4-5 projekta koje smatra da su ostvarili najveći pomak i doprinos u arhitektonskoj praksi za dotičnu godinu.
Proučila sam malo radove i impresionirana sam. Nakon ovih nominacija čovjek bi mogao reći da živimo u sjajnoj državi u kojoj se grade fenomenalne obiteljske kuće, gdje posluju pametne i osviještene korporacije gdje se grade fantastični javni projekti – bazeni, fakulteti, edukativni centri, hoteli…
Koliko god možda to suludo zvučalo, možda smo čak i u pravu. Evo nominacija u 4 arhitektonske kategorije. No, prije toga još jedan čudan podatak. Ove godine pristiglo je samo 78 autorskih radova i od toga su najbrojnije realizacije obiteljskih kuća (16) i javnih zgrada (15) te 11 prijavljenih radova u kategoriji za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački rad na području arhitekture.
Jednako tako, čini mi se, koncentracija izvrsnih radova odavno nije bila toliko žestoka. Zaista ne bi voljela biti u koži stručnom žiriju. Ana Mrđa, Bojan Baletić, Vedran Duplačić, Boris Koružnjak, Marin Mikelić, Helena Paver Njirić, Goran Rako – pred vama je izazovan posao. Evo nominacija i komentara žirija…
Za nagradu „VIKTOR KOVAČIĆ“ za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2016. godinu nominirani su:
- BAZENSKI KOMPLEKS SVETICE, Vjera Bakić, Matthias Kulstrunk / Zagreb
Bazenski kompleks se pozicionirao na istočnom ulazu u centar grada unutar sportskog parka Svetice uspješno koketirajući s prirodnim ambijentom Maksimirske šume. Oblikovanjem prostornosti upotrebom jasnih konstruktivnih materijala postignut je nadahnut i funkcionalno besprijekoran sportsko-rekreacijski objekt i poticajan urbani ambijent operativan i dostupan kako profesionalnim sportašima tako i široj društvenoj zajednici. Autori jasnim rukopisom i inženjerskom disciplinom racionalno i sofisticirano manipuliraju arhitektonskim elementima s krajnjim ciljem u kojem su program, kontekst, konstruktivni izričaj i konceptualna integracija tehničkih aspekata dio iste zamisli.
- GRAĐEVINSKI FAKULTET U OSIJEKU, Dinko Peračić, Roman Šilje / Osijek
Volumen zgrade određen je urbanističkim planom gotovo kao interpolacija, zadanog oblika, ugrađen u sklop planiranih zgrada. Pet kontinuiranih armiranobetonskih nosača čini osnovi element oblikovanja prostora, potencirajući duge otvorene hodnike i formirajući perforacijama poprečne veze, uz naglašenu važnost komunikacijskih prostora u suvremenoj edukaciji. Kretanje kroz zgradu predstavlja kinematografski doživljaj u kojem se nižu vrlo različite scene; niz pojedinačnih, karakternih prostora, koje povezuje ambijent oblikovan nosivom konstrukcijom i svjetlom, u bezbroj varijacija.
- KARLOVAČKI SLATKOVODNI AKVARIJ I MUZEJ RIJEKA, 3LHD (projektni tim: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Irena Mažer Hranuelli, Vibor Granić, Deša Ucović, Ivana Šajn, Nevena Kuzmanić, Romana Ilić) / Karlovac
Oblikovanje akvarija, smještenog uz obalu Korane inspirirano je povijesnom jezgrom grada – karlovačkom zvijezdom okruženom „šancima“. Cilj oblikovanja bilo je afirmiranje šetnice te stvaranje novog mjesta susreta u Karlovcu. U centru objekta formiran je javni trg iz kojeg se šire tri pješačka pravca i s kojeg se ulazi u tri dijela objekta. Izložbeni postav prikazuje tok krške rijeke, riječnu floru i faunu te svojim oblikovanjem (vodena površina na trgu, poniranje u podrum, oblikovanje špilje i tunela) pojačava dojam istraživanja riječnog toka i njegove bioraznolikosti od izvora do ušća.
- HOTEL AMARIN, Lea Pelivan+Toma Plejić/ studio Up / Rovinj
Hotel Amarin se nalazi na istočnom rubu područja ugostiteljsko-turističke zone ‘Monsena-Valdaliso’, na šumovitom poluotoku s pogledom na grad Rovinj. Privatni / smještajni dio organiziran je u organičnoj formi koja prati obalnu liniju te je postignuta otvorenost prema okolišu i vizurama prema gradu i otvorenoj pučini dok su javni sadržaji smješteni na tlu, u nepravilnoj formi, u direktnoj vezi s terasama i vanjskim sadržajima. Oblikovanje prostora, komunikacija i pažljivo oblikovana dječja zona te inkorporirane umjetničke intervencije (plava soba) u interijeru i eksterijeru slijede temu hotela – boravak obitelji s djecom, ne upadajući u zamku trivijalnog, već stvarajući prosotre nove vrijednosti.
- HOTEL NAVIS, Arhitektonski biro Turato (koautori: Idis Turato, Marko Liović, Zlatko Kozina i Nikola Štefanac) / Opatija
Hotel Navis, u uvali Preluk, na granici između Rijeke i Opatije specifična je konstrukcija koja se prilagođava stjenovitoj masi strme obale te svojim oblikom i položajem prati posebnosti topografije. Oblikuje ga strog i jasan koncept, u kojem je baš svaka hotelska soba orijentirana na more te definirana kao zasebna kutija, hotelski piksel, jasan turistički parametar, točno određenih dimenzija i površine sukladne propisanoj kategorizaciji hotela. Kroz ovakvo jasno i restriktivno načelo te dosljedan princip slaganja soba i apartmana, ostvarena je unikatna, prepoznatljiva i prirodi prilagođena struktura. Različitost položaja, dubine i širine soba definira i raznolike ambijente, poglede i refleksije zatečene prirode i arhitekture hotela.
Za nagradu „DRAGO GALIĆ“ za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2016. godinu nominirani su:
- KUĆA ZA ODMOR – „ORAH, KUĆA I TERASA“, Tomislav Soldo / Hreljin Ogulinski
Ishodišnu točku promišljanja ovog projekta čini postojeće stablo oraha oko kojeg je s vremenom izgrađena terasa, a tek potom je na red došla ideja o gradnji kuće. Padina parcele koja pruža pogled na obližnju šumu i Klek, i položaj postojeće terase bili su prvi i jedini uvjeti u procesu osmišljavanja novog objekta. Bez potrebe za pretjeranim referiranjem na postojeće i tradicionalno u okruženju, bez želje za osvajanjem i odobravanjem, ona je samo kuća na brdu, ekstenzija terase i zatvoreni vidikovac. Jedini usvojeni oblikovno funkcionalni elementi tog podneblja jesu kosi krov, kompaktnost tlocrta, te prisutnost drva u oblikovanju oplošja.
- KUĆA ZA ODMOR NA MURTERU, Tomislav Ćurković, Zoran Zidarić / otok Murter
Uska i dugačka parcela definirala je formu objekta, a vlasnikova ljubav prema egzotičnom bilju pobudila je ideju da na taj način riješi problem kontaktne zone sa susjednim građevinama i stvori svijet za sebe. Taj svijet je kadriran s dva okvira, loggiu koja je zapravo velika sjenica za odmor i svakodnevne aktivnosti uz bazen (poput gradske lože na Mediteranu) te donji okvir koji uokviruje pogled na ozelenjeni vrt. Arhitektura kadrira vrtove i bazen, artificijelno stvorenu sekvencu, distancirajući se na taj način od neinspirativnog susjedstva te gentlemanski prepušta centralno mjesto (poziciju) vegetaciji i svodi ju na elementarnu dijagramsku formu.
- KUBIKA, Ante Nikša Bilić / Zagreb
Koncept obiteljske kuće zasniva se na bijelom kubusu ili „plaštu“koji „omotava“zadane nivoe. Bijeli kubus projektiran je skulpturalnom metodom suptrakcije,horizontalno i vertikalno odvajajući dijelove iz postojećeg kubusa te na taj način stvarajući potrebne prostore. Suptrakcija je, prema riječima arhitekata, korištena samo kao pomoćnu metodu pri režiranju prostora koji je prepušten klijentima da ga svojim življenjem učine korisnim.
- DRVENA KUĆA, Arhitektonski biro Turato (Projektni tim: Idis Turato, Josip Mičetić i Nikola Štefanac) / Klimno, otok Krk
Drvena kuća položena u bogati mediteranski park namijenjena je privremenom boravku. Nastala je kao plod istraživanja o retoričnosti materijala i konstrukcije te njihovom odnosu kroz promjenjive programe i namjene u arhitekturi. Kuća je projektirana kroz snažnu poetiku drvene rešetkaste konstrukcije, kao otvorena struktura s više ulaza i izlaza, kao matrica različitih ambijenata, unutarnjeg, vanjskog i prijelaznog prostora između kuće i njezine parcele. Projekt predstavlja arhitekturu “radikalne normalnosti” – otvorenu strukturu kuće izvedenu kroz zaboravljene i danas rijetko korištene tehnike izvođenja i materijale postavljajući se izvan predvidivog minimalizama i dosadnog neoplasticizma.
- STANZIA BRČEVAC, Emil Jurcan / Brčevac
U šumovitom kraju Proštine, dijelu jugoistočne Istre, geometrijski gotovo savršeni kvadrat 50×50 metara izdvojen je od krajolika visokim kamenim zidom. Taj kvadrat livade rezultat je antičke centurijacije koja je podijelila teritorij južne Istre u kvadratni raster katastarskih čestica. Rekonstrukcijom stancije zadržava se postojeći linearni tlocrt s centralnim prostorom u sredini. Torovi za ovce se dižu kako bi prostor odgovarao novoj namjeni, a novi zidovi izvedeni su neovisno od starog suhozida čime nekadašnji i novi slojevi kuće stupaju u ravnopravni dijalog. Nekadašnji stambeni i gospodarski dio stancije spajaju se u jedan prostor bivanja.
Za nagradu „BERNARDO BERNARDI“ za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja za 2016. godinu nominirani su:
- INTERIJER POSLOVNOG CENTRA ADRIS GRUPE U ZAGREBU, Vedrana Ergić / Zagreb
Osmišljavanje arhitektonskog rješenja i vizualnog korporativnog identiteta poslovne zgrade čiji program je pod utjecajem stalnih promjena, unutar unaprijed zadanih gabarita oslanjao se na načela strukturiranja malog grada. Gradska atmosfera translatirana je u poslovnu zgradu stvarajući atmosferu u kojoj neovisni individualci biraju prostor osame za koncentraciju ili zonu timskog rada i spontano se susreću na meeting points zajedničkih centraliziranih funkcija gdje neformalno izmjenjuju informacije, nudeći kroz prostorno oblikovanje izbor i samim time i bolju produktivnost.
2. „TO TREBAMO – TO RADIMO“/“WE NEED IT -WE DO IT“ HRVATSKA NA 15. MEĐUNARODNOJ IZLOŽBI ARHITEKTURE/VENECIJANSKOM BIJENALU 2016 , Dinko Peračić, Miranda Veljačić, Emina Višnić, Slaven Tolj / La Biennale di Venezia, Arsenale
Projekt prikazuju višegodišnji rad na izgradnji suvremene kulture i prostora koje ta kultura treba. U jednoj prostoriji u Venecijanskim arsenalima izgrađen je ambijent koji objedinjuje tri kulturne scene, tri stare zgrade u tri grada u Hrvatskoj (Rijeka, Zagreb, Split) u jedno novo zajedničko mjesto. Istovremeno, on je muzej u malom, koji mapira povijest korištenja ovih zgrada, infrastruktura koja okuplja današnja događanja, aktualne umjetnike i njihove radove i vizija ovih prostora i sadržaja u vremenu koje dolazi. Izložba u Veneciji koncentrat je živih procesa i još jedan način da arhitektura potakne njihov razvoj.
- MEMORIJALNA ZBIRKA LIPA PAMTI, Damir Gamulin, Antun Sevšek / Šapjane
Zbirka odaje počast 30. travnju 1944. kada je selo u potpunosti uništeno i opljačkano, a svih tada prisutnih 269 stanovnika ubijeno. Nalazi se u zgradi bivše osnovne škole i pošte gdje se od 1969. do zatvaranja krajem 80-tih godina nalazio muzej i društveni dom izveden po projektu Igora Emilia i Darka Turata. Projektantski se muzej temelji na ukidanju distinkcije između interieura, muzejsko-prezentacijskog mobiljara, završne artikulacije muzeološkog sadržaja i organizacije izložaka. Prostorni je okvir, tako, tretiran kao sastavni dio postava. Elementi postava, s druge strane, izvedeni su kao gradivni elementi prostornih sekvenci.
- PROJEKT INTERIJERA STANA U SKLOPU ZAGREBAČKE GORNJOGRADSKE KUĆE ŠUFLAJ, Vedrana Ergić / Zagreb
Arhitektonskim projektom zadržana je zatečena tipologija s enfiladom reprezentativnih soba uz glavno pročelje. Restaurirani su najvrijedniji slojevi otkrivenih oslika stropova i zidova. Detalji kontaktnih zona projektirani su s posebnom pažnjom naglašavajući razliku novog i starog. Funkcionalne cjeline novog stanja odgovaraju onima iz izvorne organizacije s preinakama u smislu preklapanja i prožimanja funkcija u otvorenom planu koji odgovara suvremenom načinu življenja. U centralnoj zoni stana interpoliran je utilitarni kubus naglašeno oblikovan kao novonastali element, izvan mjerila stana, koji svojom oblogom zrcali sve restaurirane povijesne elemenate cjeline.
- THE GARDEN BREWERY – SKLADIŠNO PROIZVODNI PROSTOR PIVOVARE S PIVNICOM, Željka Pavlinović, Valentina Jakobović / Zagreb
Unutar prostora tvornice izgrađene 1948. kreiran je prostor nove tipologije – suživot proizvodnje i druženja. Javni konzumerski dio odvojen je od proizvodnog pogona šankom ali je zadržana prostorna cjelovitost. Korišteni materijali u interijeru su primjenjeni u svom izvornom obliku, tako da je sve što je nađeno sačuvano i istaknuto bez dodatnih obrada i prerada. Novi elementi u prostoru tretirani su na način kao da su oduvijek tu poštujući zatečeno sirovo stanje i duh prostora. Dizajnu se pristupilo suzdržano kako bi oprema pivovare došla do izražaja.
Za nagradu „NEVEN ŠEGVIĆ“ za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2016. godinu nominirani su:
- 3LHD INTERAKCIJE, Maroje Mrduljaš, Antun Sevšek, 3LHD (projektni tim: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Maroje Mrduljaš, Antun Sevšek, Saša Košuta, Dora Lončarić)
Izložba 3LHD – Interakcije suočila se s izazovom komuniciranja arhitekture u kontekstu Muzeja suvremene umjetnosti. Tom izazovu odgovorilo se putem autorskog projekta koji polazi od metodologije rada 3LHD-a, ureda koji je interno i eksterno postavljen kao platforma za razmjenu znanja, izložbom koja je koncipirana i strukturirana upravo oko različitih oblika suradnji i interakcija. Umjesto retrospektive jednog ureda, izložba afirmira kolektivnu kreativnost i didaktički obrazlaže procese nastanka arhitekture kroz niz tematskih cjelina, dok fokus nisu pojedinačni objekti nego didaktički prikaz znanja uloženih u projektiranje, realizaciju i medijaciju arhitekture.
- GRAD (NI)JE KUĆA, O DIJALOGU IZMEĐU NOVOG I STAROG SPLITA / URBANISTIČKA PREDIGRA, Ana Šverko
Knjiga problematizira odnos Dioklecijanove palače – spomenika svjetske kulturne baštine danas izloženog iznimnom pritisku turizma, a ujedno i središnjeg javnog gradskog prostora sa snažnom rezidencijalnom komponentom – i šireg javnog prostora grada i okolice. Kroz povijesno i teorijsko istraživanje o suvremenom gradu s povijesnom jezgrom autorica spaja dva često suprotstavljena pojma: razvoj i konzervaciju, te ukazuje da se suvremeni pristup zaštiti baštine temelji upravo na njihovu usklađivanju i objedinjenom promišljanju.
- BERNARDO BERNARDI. DIZAJNERSKO DJELO ARHITEKTA 1951. – 1985./ THE DESIGN WORK OF AN ARCHITECT 1951 – 1985, Iva Ceraj
Monografija „Bernardo Bernardi: dizajnersko djelo arhitekta 1951.-1985. / The Design Work of an Architect 1951-1985“ po prvi puta predstavlja opus i interdisciplinarno djelovanje arhitekta, dizajnera i teoretičara dizajna Bernarda Bernardija, utemeljitelja i spiritus movensa uspostave nove struke i profesije dizajna u Hrvatskoj. Ovom monografskom obradom se kritički intrigira otvaranje velike teme inicijalnog razdoblja hrvatskog dizajna kao proširene kulturološke i povijesne zbilje proizašle iz tradicije zagrebačke moderne arhitekture te ostalih točaka transfera formacijskog kompleksa povijesnih avangardi u poslijeratni zagrebački okvir.
- ERNEST WEISSMANN: DRUŠTVENO ANGAŽIRANA ARHITEKTURA, 1926. – 1939./ ERNEST WEISSMANN: SOCIALLY ENGAGED ARCHITECCTURE, 1926 – 1939, Tamara Bjažić Klarin
Monografija prvi put donosi cjelovit uvid u dio profesionalnog djelovanja Ernesta Weissmanna (1903. – 1985.), od diplome do odlaska u SAD, usredotočujući se na dvije teme – njegovu ulogu u afirmaciji novog građenja u domovini te na obnavljanje tzv. arhitektonske ljevice u okrilju Međunarodnog kongresa moderne arhitekture (CIAM). Weissmann je jedna od ključnih stvaralačkih ličnosti hrvatske arhitekture, ali i ravnopravni sudionik događanja važnih za povijest svjetske arhitekture 20. Stoljeća, moralna i etička vertikala međuraća, iznimna autorska osobnost jedinstvenog i koherentnog opusa, koja se dosljedno zalagala za i danas relevantne društvene i profesionalne vrijednosti.
- BETONSKI SPAVAČI, DOKUMENTARNA SERIJA, Maroje Mrduljaš
Dokumentarna serija Betonski spavači gradi priču oko moderne arhitekture u Hrvatskoj i regiji bivše Jugoslavije, području jedinstvenom po brojnim napuštenim i ruševnim zgradama iz 20. stoljeća, iznimne arhitektonske vrijednost, baveći se kroz prve četiri epizode hrvatskom turističkom arhitekturom toga vremena. Serija je žanrovski hibridna i razvija se kroz različite, međusobno isprepletene oblike govora o temi, bez ekspliciranog moraliziranja, jasno ukazujući na ogroman raskorak između vrhunskih dostignuća arhitektonske kulture i iracionalnosti suvremenog hrvatskog društva, te podsjećajući na važnost brige o javnom interesu, pažljivom raspolaganju resursima i uvažavanju dosega naše bliske povijesti.
Ove godine se ne kladim. Možda samo za pobjednika u konkurenciji Neven Šegvić. Ostalo ništa. Prejaka je konkurencija. I koji su vaši favoriti?
