Svake nedjelje isto pitanje. Kako sve stići i kako malo zaliječiti podočnjake? A onda se sjetim mame i njezinih nedjelja. Ona bi bez problema stigla napraviti pravi nedjeljni ručak, kolač, skuhati za bar još dva jela za dva-tri dana u tjednu. Prošetati, oprati kosu, srediti nokte, pripremiti se za novi radni tjedan… i nikad nije imala podočnjake.
Ne znam. Pričam sa svojim curama, žalimo se jedna drugoj – mi to nekako ne uspijevamo. Nešto uvijek zakaže. Ili frizura ili kuhanje ili šetnja… Ili smo mi svi previše izraubani od posla već s 30+?
