Dok sam bila mlađa nikako nisam voljela ponedjeljke. Vikend bi mi proletio, a iza mene bi ostala još gomila neoprane robe, hrpica neopeglane od vikenda prije i gomila stvari koje sam planirala, a nisam uspjela napraviti.
Danas mi vikendi traju puno dulje. Obično započinju u sedam ujutro sa simultanim buđenjem moje djece. I koliko god puno stvari uspjela ugurati u vikend, to opet ne znači da volim ponedjeljke.
Ali ovaj volim. I veselim mu se. Imam sto razloga zašto… počet ću s tim da će cijeli tjedan biti iz dana u dan, sve toplije i ljepše vrijeme.
