Postoje li biljke koje jedu muhe, mušice, ose i stršljanove? Odgovor je – DA. A dečki iz Dnevne doze biljaka i dr. sc. Dubravka Sandev iz Botaničkog vrta PMF-a otkrili su nam kako ih možete uzgajati čak u svom domu
PIŠU: LEON BOŽIĆ I TOMISLAV ŠTRKALJ
Znate li onu strašnu priču o prozorima zapadne i jugozapadne orijentacije na kojima biljke preko ljeta jednostavno ne mogu opstati? Spremnik vode u inače izdržljivim sukulentima i kaktusima zavrije i prekuha, a zeljaste biljke izgore brže nego mi kad se napokon dočekamo godišnjeg i pržimo na plaži iako znamo što nas čeka nekoliko sati kasnije.
Možete očajavati nad svojim osunčanim prozorima na kojima će se i plastične biljke otopiti ili se možete razveseliti kad čujete da postoje biljke koje *ŽELE* živjeti na takvoj prozorskoj dasci.
To su, ni više ni manje, nego biljke mesožderke! Doduše, točnije bi bilo nazvati ih kukcojetkama jer ne jedu meso nego kukce. Znamo što ste se zapitali i odmah ćemo vas razočarati – neće pojesti komarce (oni nisu oprašivači i ne privlači ih nektar nego krv), ali zato će pojesti muhe i mušice, ose i stršljene, a u prirodi čak i žabe ili druge male vodozemce.
Kakve su to zapravo biljke i zašto uopće jedu kukce?
Znanstveno objašnjenje pronašli smo u Botaničkom vrtu PMF-a u Zagrebu gdje nam je dr. sc. Dubravka Sandev, voditeljica kolekcije kukcojednih biljaka (ali i sukulenata, kaktusa, orhideja, tilandsija i raznih drugih prekrasnih biljaka), otkrila zašto su ove biljke postale noćna mora naivnih mušica.
Naime, ove biljke razvile su se diljem svijeta u staništima koja su prirodno siromašna prvenstveno dušikom, ali i fosforom i kalijem te mnogim mikronutrijentima kojima se biljke hrane. Kako bi opstale u takvim teškim uvjetima, listove su preobrazile u lovke kojima hvataju kukce i nadomještaju nedostatak nutrijenata.
Razne vrste ovih biljaka trenutno možete vidjeti u Botaničkom vrtu PMF-a na tri mjesta: uz rub jezera, na plutajućem otoku te u velikom staklenom izlogu u blizini kupolastog staklenika (poznatog i pod nazivom Viktorijina kuća).
Dubravka nam je pokazala i objasnila nekoliko vrsti lovki:
- Saracenija (lat. Sarracenia)
“Za lov kukaca koriste vrčeve koji na otvoru koji se zove usna izlučuju fini nektar”, objašnjava Dubravka, nadodajući da kukci dođu “papati fini nektarski sok na otvoru, a zatim upadnu u taj vrč.” Na unutarnjoj strani vrča nalaze se dlačice usmjerene prema dolje što površinu čini glatkom i nemogućom za uspinanje, a na dnu vrča nalaze se enzimi za razgradnju kukaca.
- Drozere (lat. Drosera) i tustice (lat. Pinguicula)
Dubravka ističe kako rozike “imaju izrasline, tentakule, koje na vrhu imaju ljepljive kapljice, a između tentakula se luči fini nektar koji privuče kukce”, nakon čega se izluči probavni enzim kojim se kukac probavlja.
Slično funkcioniraju i tustice, a Dubravka je napomenula kako “za razliku od rozika koje nemaju ljepljive kapljice po cijeloj površini lista, tustice imaju ljepljive kapljice po cijeloj površini lista, a nakon što se kukac zalijepi, luči se enzim za probavu plijena.”
- Venerina muholovka (lat. Dionaea muscipula)
Vjerojatno je najslavnija mesožderka koju ćete uvijek prepoznati, a Dubravka nam je objasnila njen “vrlo razvijen i interesantan sustav za hvatanje kukaca.” Naime, njeni listovi preobraženi su u lovke dijeljene u dvije polovice čime podsjećaju na usta ili ralje, a “na svakoj od tih polovica nalaze se po tri osjetne dlačice osjetljive na dodir.” Međutim, kukac (ili druga životinja) moraju ih taknuti više odjednom ili uzastopno nakon čega se lovka zatvori pritom koristeći zupce kako bi se spriječilo kukca koji želi pobjeći. Na mjestu spajanja lovki luči se enzim koji razgrađuje kukca.
Dubravka je također napomenula da se lovka “u životu može zatvoriti tri ili četiri puta nakon čega se osuši, a biljka mora razviti novu. Zbog toga ne smijemo prstima iz zabave zatvarati lovke jer se time biljku osuđuje na sporu smrt od gladi!”
“Ove biljke cvatu raznim bojama, veličinama i oblicima cvijeta, a cvjetnu stapku izbacuju visoko iznad lovki jer znaju da su im kukci oprašivači bitni u razmnožavanju i očuvanju vrste, a ne samo kao hrana.”, ističe Dubravka.
Ako se odlučite na nabavku biljke mesožderke, Dubravka je pripremila nekoliko jednostavnih smjernica koje se obavezno moraju pratiti, ali uz njih uzgoj ide bez problema. Primijetit ćete da je održavanje potpuno drukčije od svega što ste do sad naučili o biljkama.
- VODA: budući da se radi o močvarnim biljkama, supstrat im uvijek mora biti natopljen, a smije se koristiti kišnica ili destilirana voda, ali u slučajevima nužde poslužit će odstajala voda iz slavine. Voda se nikada ne smije ispariti!
- SUPSTRAT: koristiti isključivo čisti treset (bijeli treset) koji ima nisku pH vrijednost (kiselost, a ne lužnatost)
- SVJETLOST: minimalno 4-5 sati direktnog sunčevog svjetla, ali što više – tim bolje. Jarka sunčeva svjetlost istaknuti će prekrasne boje ovih čudnovatih biljaka.
Posaditi ih možete i u svoja dvorišta, ali prilikom sadnje smije se koristiti samo čisti treset. Vrlo je moguće da zimu neće preživjeti vani zbog čega bi ih ipak bilo dobro premjestiti u negrijanu prostoriju (zimski vrt) kako bi ušle u fazu mirovanja tijekom koje nije potrebno zalijevanje.
Još je jedna kratka napomena: ove biljke rastu na kiselim staništima zbog čega ih treba saditi u čisti treset (zbog već spomenute kiselosti – niski pH), a ne zalijevati vodovodnom vodom koja je tvrda, a ujedno i lužnata (visoki pH).
Nadamo se da ste zapamtili tri Dubravkina zlatna pravila pri uzgoju mesožderka, a evo i jednog vizualnog prikaza:
- Dno nepropusne ukrasne teglice napunite glinenim kuglicama, kamenčićima ili plutenim čepovima. Budući da se mesožderke uglavnom kupuju u malenim teglicama, ovakav sloj na dnu ukrasne teglice pomoći će da biljka ne propadne na dno tegle.
2. Polovicu nepropusne teglice napunite kišnicom ili destiliranom vodom
3. Plastičnu teglicu s biljkom smjestite u vodu. Bitno je da voda prekriva 2/3 ili polovinu plastične teglice s biljkom.
4. Smjestite je na osunčanu prozorsku dasku i pustite je da se sunča. Pazite da je voda uvijek dostupna i redovito je nadolijevajte. Ako mislite da ćete zaboraviti, slobodno ulijte malo više vode.
Hvala dr. sc. Dubravka Sandev i cijelom timu Botaničkog vrta PMF-a na suradnji i prostoru za fotografije!
Za sve male i velike upite o biljkama i uređenju posjetite www.dnevnadozabiljaka.com i @dnevnadozabiljaka na društvenim mrežama.
