Kolumnistica Anastasya Ležaić odrasla je u Indoneziji, u zemlji gdje se bambus često upotrebljava i u građevinskoj industriji. Danas nam Anastasya priča o bambusu te odgovara na pitanje može li postati održiva alternativa čeliku i drvu. Ili postoji neko ali?
PIŠE: ANASTASYA RADITYA – LEŽAIĆ
Nakon pluta o kojem smo pričali prošli mjesec, nastavimo s pričom o održivim materijalima. Zadnjih nekoliko godina bambus je vrlo aktualan kao građevinski materijal i kao materijal u dizajnu interijera. Mnogi ga čak koriste i u tekstilnoj industriji ili s njime zamjenjuju plastične artike u domaćinstvu. Proizvodnja bambusa polako je počela biti masovna, a uglavnom se izvozi iz Kine. Uz takav model, je li korištenje bambusa zaista održivo?
Bambus može rasti u jugoistočnoj Aziji, u Africi, u Latinskoj Americi te u južnim regijama SAD-a, iako određene sorte mogu rasti i u hladnijim klimama kao što su Sjeverna Amerika. U svijetu postoji više od 1.200 vrsta bambusa, a većina ih je vrlo prilagodljiva. On je zapravo trava koja izgleda kao drvo, i jako brzo raste. Ne treba pesticide i potrebno je vrlo malo vode za uzgoj. A kao hrana, izdanci bambusa često su viđeni u azijskim jelima, i jako su dobri izvori vlakana i kalija.
U zemlji u kojoj sam odrasla, Indoneziji, bambus se koristi u građevinskoj industriji i to kao građevinska skela, uspravni podupirač i u izgradnji kuća. Znate li da je bambus vrlo jak? Vjerovali ili ne, jači je od čelika! Čvrstoća čelika je 23.000 PSI (pounds per square inch) dok je čvrstoća bambusa čak 28.000 PSI!
Pitanje je sad, je li ova super biljka toliko dobra i ekološka kao što mi inače mislimo?
Naravno, kao i sve biljke, bambus proizvodi kisik i upija ugljični dioksid. Istraživanje u Japanu dokazalo je da bambus proizvodi čak 35% više kisika od prosječnog drva i upija 12 tona ugljičnog dioksida po hektaru godišnje. Brže raste od najbrže rastućeg drva, čak do 90 cm dnevno i treba mu manje od 5 godine do puna zrelosti.
Prirodno je obnovljivo jer kada se ubere, bambus ponovno raste iz vlastitog korijenskog sustava. Dakle, ne treba ga ponovno saditi. Ovo znači da tlo i korijenje nisu poremećeni, a to je izvrsno za zdravlje tla.
Pa gdje je onda problem?
Problem je to što se bambus ne koristi više samo za građevinske materijale. Pojavile su se i bambus četkice, čaše, toaletni papiri i drugi trendy predmeti. Zbog tog naglog povećanja potražnje bambusa u cijelom svijetu, krče se velike površine zemlje za sadnju bambusa.
To uništava šume te može dovesti do raseljavanja divljih životinja i smanjenja biološke raznolikosti. A kada se bambus sadi kao kultura, najčešće je to monokultura, uklanjaju se sve ostale sorte.
Monokulture onda stvaraju probleme gljivama, bakterijama, kukcima i drugim malim životinjama koje za prehranu i stanište trebaju raznolik ekosustav. Da se razumijemo, monokultura nije samo problem s bambusom, također je to problem primjerice kod polja avokada u južnoj Americi, šume eukaliptusa u Europi te polja kukuruza i soje u sjevernoj Americi.
Kod građevinske industrije i arhitektonskih projekata, bambus je apsolutno održivi izbor. Jači je i izdrživiji kao materijal, raste puno brže od drva i može se brati svakih 3-7 godina (neke vrste drva se sijeku tek nakon 30-50 godina). Uz to, proizvodnja bambusa zahtjeva manje energije i resursa u usporedbi s drvom ili čelikom.
Dakle, za kuću, parket i podove, namještaj i druge građevinske potrebe, bambus je apsolutno održiva alternativa.
A što sa šalicama za kavu, četkicama za zube, odjevnim predmetima ili slamke od bambusa?
Ovdje biste se trebali raspitati malo više. Odakle dolazi taj mali predmet i kako se šalje iz tog dalekog mjesta? Jesu li u proizvodnji korištene neugodne kemikalije ili aditivi koje negiraju prednosti samog korištenja bambusa? Postoji li alternativni proizvod koji je jednako održiv? Pazite sad, za proizvodnju tkanine od bambusa, potreban je vrlo intenzivan i težak kemijski proces, uz velik utrošak energije.
Kako bi zadržali održivosti bambusa, možemo naravno uvijek koristiti neobrađeni bambus kao alternativa drvu i čeliku!
Anastasyu možete pratiti i na njezinom blogu „Little Footsteps in the Big World“ gdje možete pronaći vrlo korisne informacije o putovanjima s djecom.
