Dok se mi tu smrzavamo i gripiramo, neki se kupaju i uživaju… Da, Jelena Iva Nikolić napokon se javila s Goe. Je li to Indija i Goa koju je očekivala ili nešto posve drugo? Zavirite u Gou kakva je danas, ne 2000.
Ovaj blog je blog o d stvarima, a iako nije na slovo D, putovanja su definitivno D stvari. Jelena Iva Nikolić otišla je u Indiju. Trenutna stanica joj je Goa. Javila se, poslala hrpu divnih, šarenih, živopisnih fotki… Zavirite u njezin trenutni svijet i Gou kakva je danas. Mjesto gdje se jede zdrava, organski uzgojena hrana, brije na jogu i planinarenje, craft čokolade i naravno najsavršenije plaže… Evo što još kaže o Goi, Bollywoodu…
Sad se već osjećam kao kod kuće na Goi. Dočekana s toliko ljubavi interesa skroz prijateljski otpuštam zimu iz svog sistema. Slowly and slowly. Ovdje je +35 i puno mirnije nego prošlih godina (ili to ima veze samnom i mojim, ovogodišnjim state of mind-om) zato je jednostavnije započeti s prilagodbom.
Ponovo sam zadivljena ljudima koje ovdje susrećem, pričama koje žive, iskustvima koje prolaze, ljubavnim spojevima u kojima koegzistiraju; primjerice trenutno najbolji chef ovdje je iz Indonezije oženjen za Iranku. Upoznali su se – na Goi prije 14 godina :).
Do sada nisam probala bolju hranu od njegove. Istog je mišljenja i Jude Law koji mu je nedavno pohodio restoran Bomras u Candolimu. Nisam ga srela, al’ sam čula glase!
Moji divni prijatelji Angela i Rishal u svojem rajskom resortu Anahata svakodnevno ugošćuju bolivudsku creme de la creme i nemaju pojima da to čine. Naime, niti jedno od njih ne prati bolivudsku scenu, iako Rishal poznaje mnogo bolivudijanera, pa tako ni ne prepoznaju ljude koji im dolaze. O tome ih informiraju njihovi zaposlenici.
Upoznala sam jednog od trenutno najpoznatijih mladih glumaca kojemu nikako da zapamtim ime. Saznala da je na odmoru i da vježba ashtanga jogu svaki dan i suzdržava se od poroka.
Skroz bolivudski bi bilo da sam se selfiezirala s njim, ali nisam htjela biti – lame ;). Ionako čekam svog favorita Ranveer Singha za tu i takvu rabotu. On je ipak trenutno najtraženiji & najkul.
Dani ovdje prolaze i brže i sporije … kako se uzme. Ako treba nešto obaviti od pet stvari na kraju dana obavljena je – jedna. Količina vremena provedena u čekanju je nemjerljiva s bilo čime poznatim u bilo kojem drugom dijelu svijeta. Čekanje ovdje uzimam kao meditaciju. Dišem, bivam u trenutku, promatram, jer nemam izbora. Ništa se ne da učiniti e da bi se stvari ubrzale. Isto je i s ljudima.
Distrakcija je dio svakodevnice i sad sam već u miru s tim. Važno je znati što želiš i držati fokus – a kada će se ostvariti; to nitko ne zna. Uz malu pomoć Ganesha, boga koji miče sve prepreke, možda još i danas / sutra.
Gledam svoje prijatelje i shvaćam da je teško raditi ovdje. Toliko se vremena potroši na obične stvari poput kupnje osnovnih, živežnih namirnica, vožnje od točke A do točke B, sastanke, dogovore, popravke … stalno se nešto radi – rijetko se samo biva. Iako je bivanje ono što u Indiji traže ljudi sa Zapada. I nerijetko pronalaze – nekim čudom.
Imam sreću da sam ovdje na research mode-u i imam dobro umreženog indijskog prijatelja koji me upoznaje sa zanimljivim ljudima i čije priče obožavam! Najbolji pripovjedač indijske povijesti, ljubavnih priča, filmova, umjetnosti, duhovnosti. Mogla bih ga slušati stalno. Ako ne skuži – snimit ću ga i podijeliti to iskustvo. Možda odluči promijeniti profesiju ;).
Video koji prilazem kao dodatak svom uvodnom tekstu o Indijskim dogodovštinama vezan je za najpoznatijeg indijskog glumca – Raj Kapoora s kojim je sve počelo. Ovaj indijski Charlie Chaplin je legenda čije pjesme ovdje pjevaju / znaju svi. To ih povezuje unatoč svakojakim razlikama. Čak sam i ja naučila riječi koje u prijevodu (refren) znače; iako su mi cipele japanske, hlače britanske, kapa ruska; srce mi je – indijsko (kao i meni)
