Zadnji trudnički dani i slatko odbrojavanje bili su dobar motiv da Nataša Janjić Medančić zajedno sa svojim suprugom do kraja uredi svoj dom. Evo kako su sve sredili u svega par dana
Dolazi bebica, slatko odbrojavamo dane, možda i sate. Zato su Nataša i njezin suprug Nenad požurili i uredili apsolutno sve što su mogli. No, kod odabira sofe ključnu ulogu nije samo imala estetika – nego izdržljivost, udobnost i materijal otporan na mrlje. Evo što nam je ispričala Nataša Janjić o svom dnevnom boravku u svom dnevniku adaptacije…
Piše Nataša Janjić
Dnevni boravak središnja je prostorija u stanu preko koje se račvaju sve ostale. Veličine je 18 četvornih metara, a od kuhinje je dijeli jedan nosivi zid s prekrasnim kasetnim stokom i vratima za intimnost po potrebi, smještena na jug.
Iako nije najveća prostorija u stanu, ovako povezana s kuhinjom tvori preko 35 kvadrata glavnog životnog prostora s čak 3 punkta sjedenja. Dovoljno za jedan pošteni tulum, zar ne?
U njemu smo zadržali staru kaljevu peć, jedinu od tri iz preostalih prostorija koja je bila spojena na dimnjak.
Druge sam razmontirala i sačuvala u drvarnici. Nekako sam čak imala ideju da na tom mjestu jednoga dana, u slučaju promjene interijera, na njezino mjesto mogu staviti i kamin.
No, kaljeva peć divno se uklopila u stil, a oko nje odlučila sam formirati mali kutak za čitanje, s udobnom tamno zelenom foteljom i stolićem s lampom. Glavni element boravka velika je kutna garniture boje zlata, koja, unatoč velikim dimenzijama nije vizualno ugrozila kvadrate, a koju smo zelenim jastucima utoplili i povezali s foteljom kutka za čitanje.
Nakon dugog pomnog biranja, odlučili smo se ponovno za Meblo Trade i Talijane i to sofu proizvođača Nicoletti Home. Model se znakovito zove Megan, a osvojila nas je s podizačima iznad glave, udobnošću i veoma otpornim materijalom, što nam je bilo važno s obzirom na postojećeg psa i dijete koje uskoro dolazi.
Smiješan je trenutak koji nas je zatekao pri odabiru materijala, onaj koji te po prvi put tjera da provjeriš stupanj otpornosti svakog i kad boja tvog kauča više nije jedini faktor, već i garancija da će tvoj kapitalac trajati i izdržati bojno polje tvog dlakavca, ali i mladunčeta koji će ga uskoro okupirati. E pa ovo je bila TA garnitura.
U trgovini smo se u nju zaljubili na prvi pogled, a zatim sjeli nad katalog boja i materijala i složili se oko ove.
Prilikom skidanja stare boje u ovoj prostoriji tijekom adaptacije, ostala nam je u sjećanju jedna fantastična losos nijansa zidova koja se bila otvorila u podlozi, za koju smo tada odlučili da ćemo je replicirati na novo.
Možda je se sjećate sa fotografija iz prijašnjih nastavaka. U strahu da ju nećemo moći vjerno pogoditi, a sa sigurnošću da nakon nje definitivno ne želimo bijele zidove, okrenuli smo na ‘ziherašku’ varijantu i obojali ih u sivo. Nismo požalili jer je siva utoplila boravak, naglasila bijele štukature, a umirila sve ostale igre s bojama.
Uklopile su se u nju i sive zavjese. Tri metra visoki prozori pružaju toliko svjetla, a s obzirom na staru zaštićenu gradnju i zahtjeve postojeće fasade, rolete nisu dolazile u obzir.
U potrazi za najboljim karnišama, u Tepih centru pronašla sam veliki izbor i one idealne, koje su se savršeno povezale sa postojećim štukaturama.
Uslužni djelatnici izašli su mi u susret i moje postojeće zavjese prekrojili u prave mjere, sve to u roku od samo nekoliko dana koliko je i bio moj sumanuti zahtjev s obzirom na useljenje i nemogućnost da se prespava od količine svjetlosti koja ulazi u prostorije.
Biblioteke su moj istinski fetiš u stanovima i premda sam oduvijek sanjala zidove prepune knjiga, odlučili smo se za prozračne staklene police u metalnoj konstrukciji, nimalo skupe, ali visoke do stropa i vrlo funkcionalne. Tamo su stale sve uspomene, knjige, gramofon i ploče.
Unijela sam veliko stablo i maleni dvostruki metalno-zlatni stolić, kompletirani za uživanje u filmskim večerima.
Sva vrata u stanu smo malo obnovili i osvježili bojom, a tako smo učinili i s prekrasnim kasetnim štokovima u koje su svi zaljubljeni kada uđu u stan. Čak smo zadržali i starinske mesingane ručke za vrata koja smo zatekli useljenjem, ispoliravši ih do svoje nekadašnje ljepote.
Sljedeći put vodim vas u spavaću sobu koja krije i ono o čemu svaka žena sanja, a što joj svaki pravi muž ostavi na volju.
Ako ste slučajno propustili – evo linkova na prošle nastavke. Uvodni tekst, prvi, drugi, treći, četvrti i peti nastavak. A evo još malo fotografija koje je ovih dana snimila naša draga Sanja Bistričić.
