Naša D gošća Jelena Iva Nikolić javlja se iz sirovog, zmazanog, super kreativnog Bombaya i sreće se s zanimljivim chefovima, urbanim vrtlarima, vlasnicima concept storeova… Evo zašto mnogi ‘Big Bad City’ uspoređuju s New Yorkom 80-ih
Big Bad City podsjeća na njujoršku vibru osamdesetih koju doduše nisam doživjela, ali sam se zato naslušala od prijatelja koji su tada haračili po istome. Divlje, sirovo, zmazano, super kreativno, slojevito, najkontrastnije od svega dosad viđenoga u Indiji.
Slumovi susreću bolivudski glamur. Nemoguće strpati u bilo kakvu kategoriju. Intenzivno iskustvo zasigurno. Energija ovoga grada je za neke ljude – ubojita, za mene privlačna i zaaanimljivaaaa za poludit’.
Tko voli New York prepoznat će ga u Bombayu. Ako sam u nešto sto posto sigurna je da će za desetak godina ovaj grad procvasti na skroz inovativan način ili će naprosto nestati u gustom sivom oblaku zagađenja / zmazanom oceanu koji ga oplahuje.
Smjestila sam se u dijelu grada koji je dosta pristupačan i hipsterski cool – Bandra. Može ga se čak i propješačiti, što je skroz ekstravagantno u gradu poput Bombaya, ali i ostatku Indije. Motor, rikša ili automobil su surogati za hodanje. Bandra je nešto slično Brooklynu glede ljudi koji tamo žive, a uglavnom su umjetnici, mladi bolivudski glumci, intelektualci, freelanceri, stranci.
Kafići, restorani i dućani ovdje su dosta europsko hipsterski ali na indijski način. Jedan od omiljenih destinacija bio mi je Kitchen Garden kojega vodi par Francuza. Ona je doduše polu Hrvatica s kućom u Rovinju. Mjesto gdje se doručkuje, brunchira, pije najbolja kava i svježi smoothiji.
Vlasnici paze da su namirnice organske pa sve dolazi s jedne maharashtranske organske farme (Vrindavan Farm), sir kupuju od obitelji sirara iz Gujarata (pokrajina na sjeveru Indije), a kavu od super poznatog kavnog brenda Tokai Coffee Roasters smještenog u Delhiju i Bombayu.
Ovdje svi mali proizvođači i entuzijasti surađuju, što me podsjetilo na moje tavanjenje, ekipu s malog placa i zagrebačke gastro hipstere (u najboljem smislu te riječi koju bih mogla zamijeniti, i hoću, s – gastro inovatore!).
U par dana smucanja po ovoj urbanoj džungli odradila sam s prijateljicom Adrienne radionicu urbanog vrtlarenja na krovu zgrade smještene u jednom od dodgy kvartova, u ulici Mohamad Ali (koji nije poznati boksač).
Stupanj kaosa i zagađenja uokolo tog krova na kojemu se smjestila mala Flyover Farm ravna je negdašnjim bosanskim gradovima s teškom industrijom – nisam doživjela, ali tako zamišljam mjesta gdje se ne vidi zalazak sunca od gustog crnog dima.
Video koji je snimio Adriennin dečko Joe s mojim čarobnim Honor 8 mobitelom (kamera mu je out of this world, naročito u rukama znalca) će vam pokazati kako je to izgledalo na licu mjesta. Odlučile smo zasaditi bilje za pročišćavanje zraka umjesto voća i povrća koje se ovdje pretvara u svoje zombi verzije.
Sljedeća zanimljivost su curke iz Obataimu tima koje posjeduju dućan u Colabi, još jednom vrlo chic, turističkom i cool dijelu Bombaya. U shop su dovele / uključile verzirane indijske krojače koji na licu mjesta slažu naručenu odjeću po krojevima i s materijalima u ponudi. Sve je vidljivo, otvoreno, pristupačno, inovativno i jako fora.
Nešto samom konceptu Obataimu mi je ispričala Prana, curka koja je povratnica iz Londona i radi na promociji brenda. Evo i videa snimljenim magičnom Honor 8-icom ;)
Pozvala sam ih u Hrvatsku pa molim sve zainteresirane fashion frikove da se uključe u organizaciju njihovog pop-up shop gostovanja s indijskim krojačima koji kroje i šiju na licu mjesta!
Par dana Bombaya s pravim ljudima vrijedi kao mjesec dana u ovom selfmade urbanom monsteru. No to je stvarno bio i jest samo mali gric kojega se spremam proširiti na pravu gozbu.
Vratit ću se još ove sezone prije monsunskih kiša da posnimim koji bolivudski party, niche parfumerie, concept storeove Le Mill i Bungalow 8 koji su započeli s modno gastro umjetničkim konceptima i na taj način postavili ljestvicu dosta visoko svim kreativcima ovdje.
Gastro scenu razvija i oplemenjuje chef iz San Francisca, Alex Sanchez, sa svojim The Table restoranom i Magazine St. Kitchen projektom. Neumorno se daje u svoje projekte već šest godina i napravio je, za ovdašnje uvjete, čudo!
Nadam se da će iduće sezone pozvati mene i Maju Danicu Pečanić da održimo koju radionicu Foodstylinga & Food fotografije (obećao je!). Prijatelj i chef Gome Galily, koji je uspješno par godina vodio vlastiti restoran Matsya Freestyle Kitchen na Goi, gostovao je prije par dana u Alexovom laboratoriju i – rasturio!
Vibrantna i potpuno blank scena ovdje podsjeća na Hrvatsku i uskuhalu kreativnost koja divlja na sve strane i privlači sanjare, entuzijaste i ljude s mudima. I srcem. Samo tako se može (pre)živjeti u Bombayu / Indiji, ali bogami i u Hrvatskoj.
Seeing & Searching for Beauty in – Unusual places. Hrabro, sirovo, divlje i čisto. Ono što je Zapad odlučio etiketirati kao nerazvijeno zapravo je idealno za nove početke i kreiranje nečega što svijet još nije doživio. Sve je nepoznanica toj i takvoj energiji no zato je količina slobode i prostora za kreaciju – nepregledna. U svemu prepoznati potencijal, čak i ako na prvu djeluje kao zmazani kaos pravilo je sretnijeg & stvarnijeg življenja.
Loving the Real Life Yaar (uzrečica koju koriste mumbaikari, stanovnici Bombaya, a znači “voljeni prijatelju”)!
Evo nešto o glazbeniku kojega ubacih u link
(Rapper Divine: A local boy from the slums of Mumbai, DIVINE has crafted his journey from growing up in the streets to now being a poster boy. His award winning 2013 release “Yeh Mera Bombay” went viral and thereafter received exposure on local radio stations across the country. His 2015 summer-smash “Mere Gully Mein” was not only honored as the ‘Best Video of 2015’ by Rolling Stone Magazine, but further established him as one of the premier hip-hop acts that garnered him an international listenership through plays on Beats1. He was also awarded ‘Best New Artist 2015’ by iTunes and Apple Music in India and as one of the top 6 artist to watch-out for in 2016 by the BBC Asian Network.)
