Tu rečenicu mudro je rekao Charles Dickens, a naša Petra Švarc prisjetila se Božića kakve je najviše voljela
PIŠE: PETRA ŠVARC
Prosinac je moj mjesec. Rođena sam točno između Svetog Nikole i Božića, što je nekada (kada je to bilo doista važno) bilo jednako zgoditku na životnoj lutriji, budući da bih u ta dva prosinačka tjedna dobila više poklona nego u svih preostalih 11 mjeseci u godini. Dugo nisam znala reći volim li više svoj rođendan ili Božić. Danas, u drugoj polovici Četrdesetih,
prednost svakako dajem Božiću. A posljednjih nešto više od 9 godina, svaki je moj Božić sve ljepši jer je svaka kuglica, svaka lampica, svaki medenjak, vrpca i šareni papir i baš svaki puno unaprijed odabran i kupljen poklon – za njega – mog devetogodišnjeg sina. A on u svemu tome toliko uživa (bit će da ima nešto u tim genima…) da je užitak dvostruki.
„Sjećanja, baš kao i svijeće, najjače sjaje u božićno vrijeme“, mudro je davno zaključio Charles Dickens i to mogu apsolutno potvrditi. A moja sežu u rane Osamdesete, u naš mali
stan u Lovranu u kojem sam provela veći dio svoga sretnog djetinjstva. Zime su bile blage, čeznuli smo za snijegom i zimskim radostima, sve je bilo tako predivno jednostavno i domaće – homemade, rekli bismo danas.
Nonini arancini od viških naranči, tatin bakalar i mamina orehnjača koja bi zamirisala još u prizemlju zgrade. Bor se kitio striktno na Badnjak, u predvečerje. Kuglice su bile staklene i redovito bi ih nekoliko završilo na podu, u komadićima. Pokloni su uglavnom dolazili iz Trsta (ako si imao sreće), mirisali su, kao i danas, vanilija, bademi i cimet, a nerijetko bi se prije ponoći svi redom isposvađali.
Mnogo je toga i danas tako, ali dva su mjesta za stolom prazna – ono nonino i ono tatino. Tako da me svaki Božić podsjeti i na prolaznost i probudi mi neke tuge koje kroz godinu uspijevam prigušiti.
U mom domu, Božić je radost i svjetlost, toplina i bliskost. Volimo okupiti prijatelje i obitelj, važni su nam ti neki naši ljudi. Ove će godine to biti nešto drugačije, bit će nas manje oko
stola, ali naći ćemo ljepotu i u ovoj realnosti.
Bor smo okitili utroje – šaren je, veseo, s pregršt mekanih ukrasa koji odlično podnose padove. Najdraži su mi oni iz najljepše male manufakture u gradu – s potpisom Jasmina i lutkice. A njezine lije, miševi i ostala šumska ekipa bit će i ove godine među gostima na našem božićnom ručku. Svi su oni u naš dom došli kao najposebniji pokloni nekih prošlih Božića i rođendana.
Općenito, rado poklanjam hrvatski dizajn. Ove godine to su, među ostalim, nježne ptičice i kuglice za bor Marine Marinski, jedinstvene couture maskice od svile Mala velika moja te fantastična prirodna kozmetika Minimal Chic.
Što se gastro dijela tiče, Božić mi je nezamisliv bez vanili-kiflica. One se u mojoj obitelji rade prema istom receptu već četvrtu generaciju i na mene djeluju kao Proustova madeleine. Sve ostalo može i ne mora.
Vjerujem da moje želje za ove blagdane nisu ni po čemu originalne ni posebne – poželjela sam da nam 2021. bude bolja, mirnija i zdravija od ove, a Božić da nam svima donese radosti i veselja u društvu najbližih.
