Vikend je pred nama. Izvadite čaše, stolnjake, zapalite onu svijeću koju čuvate već mjesecima. Za sretan stol zaista nije potrebno puno, evo inspiracije naše D gošće Ivane Valter Zuban. Trk u nabavku…
Subota. Svaku subotu imamo jedan mali ritual. Kruh s pekmezom je nešto što se ne propušta. Domaći bakin pekmez od šljiva, friški kruh i čaj… to je naš ritual. No ove subote bilo je drugačije.
Savršen dan odlučili smo podijeliti s nama dragim prijateljima. Pripremila sam doručak (bolje rečeno brunch).
Inspiraciju za druženje sam pronašla u sjećanjima iz svog djetinjstva.
Kada sam bila mala moji roditelji su se više i češće družili s prijateljima. Možda mi je samo dojam takav. Život je tada bio nekako drugačiji (meni se čini pomalo lakši i puno sporiji) no možda sam potpuno u krivu. Moji starci su izvadili sve što su imali iz frižidera. Nije bilo važno jesu li to neke posebne superfood namirnice. Bilo je jedino bitno da stol nikad nije prazan i da se druže, bez nekih povoda. Nije bilo bitno je li vikend, ponedjeljak, srijeda. Bilo je bitno da se druže.
Sjećam se da je mama tada vadila svoje lijepo ispeglane stoljnjake, svaki puta neke drugačije čaše i tanjure i trudila se sitnim detaljima uljepšati boravak našim gostima.
Možda sam tu potrebu da uljepšam stol nasljedila od nje. Ne znam, no meni je bitno da osim finog jela bude još pokoji detalj, cvjetak ili neka sitnica koja baš to druženje čini drugačijim.
Tako je bilo i ovaj put. Za početak je valjalo obilježiti to naše malo druškanje pa sam na ulazu u stan napravila plakat. Dobro mogu poslužiti role papira za zamatanje poklona, što je ovdje slučaj, ili pak običan masni papir za pečenje kolača iz dm-a. To isto super funkcionira. Dobar stari osušeni eukaliptus podsjeća da zima još nije daleko odmakla.
Izvadila sam stari čajnik koji sam davnoooo kupila na najdražem Britancu i koji koristim kao vazu i pripremila ukusne zalogaje za moje prijatelje i obitelj.
Noć prije sam namočila sve sastojke za kašu “to go” koja me često spasi tijekom ludog tjedna. Nema tu nekog posebnog pravila, malo zobenih, malo chia sjemenki, otopljene borovnice s medom i kokosovim uljem, malo jogurta i najfinija sredina od mješavine bademovih sjemenki, sirovog kakaa i malo rižinog mlijeka. Ostalo je sve stvar vaše mašte i volje.
No da sve ne bi završilo samo na sjemenkama pripremila sam i neke malo konkretnije stvari poput quiche od domaćeg špeka i poriluka, fritaje s pršutom i šparogama (smrznute su, znam, nisam savršena). Mogućnosti su stvarno neograničene, a zahvaljujući našim super food blogerima kojih je sve više, inspiracija se nalazi u svakom kutu. Sve je ionako na Internetu.
Sunčano jutro je bilo baš kako treba, opušteno, veselo i u krugu najmilijih. Kako kažu stihovi pjesme iz moje mladosti “…and nothing else matters…”
Kako obrok bez male doze slatkog za mene nije potpun, genijalne krafnice raznih oblika, boja i okusa baš su dobro upotpunile moj šareni stol.
A i klincima su bile totalno oduševljenje. Ne to nisam sama napravila, djelo je to Miss Donuts koja se nedavno otvorila u kvartu, a čini sreČicu velikima i malima.
Vikend je prošao prebrzo, ništa novo, no osjećaj i osmijeh koji ostaje na lice razlog su više da već krenem smišljati priliku za neka nova druženja i neke nove stolove.
Izvadite čaše, stolnjake, zapalite onu svijeću koju čuvate već mjesecima razveselite sebe i svoje najmilije. Za sretan stol zaista nije potrebno puno, malo dobre volje, tanjuri koji čuvate za prilike koje možda nikad ne dođu i ljudi… oni su najvažniji detalj svakog stola.
Igrajte se i uživajte!
Ivana Valter Zuban
