Idemo u kuću Nodi u Ivanić-Gradu koju su napravili mladi arhitekti Juraj Glasinović i Nikola Fabijanić. Btw ovo je još jedna kuća koja je nominirana za nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata u kategoriji za najbolju stambenu arhitekturu
Ispričat ću vam jednu priču. Sjedim u Orisu i gledam dokumentarac “Soba za Nenada” redateljice i koscenaristice Ivane Karačonji Rupčić i koscenatistice Ivane Haničar Buljan o Stjepanu Planiću. Stjepan Planić bio je kralj obiteljskih kuća. Procjenjuje se da je napravio 720 projekata od kojih je 200 realiziranih obiteljskih kuća. Mnoge od tih kuća ušle su u povijest arhitekture kao neke od najuspješnijih obiteljskih kuća u Hrvatskoj. No, ono što je još važnije – on je radio kuće za ljude. Kuće u kojima se njihovi vlasnici desetljećima osjećaju super.
Kuće koje su bile jeftine za gradnju, koje su njihovi vlasnici mogli sagraditi lako i bez prevelikih financijskih izdataka, često u “radnim akcijama” uz pomoć prijatelja, rođaka, priučenih radnika…
Kuća nije bogatstvo. Kuća je zaklon, sklonište. Mjesto gdje smo opušteni i sretni. Zato je važno da ima puno svjetla, lijepi pogled u prirodu, da je uklopljena u prostor, kontekst… Kuća nas tada može naučiti da živimo u skladu s prirodom, da poštujemo njezine promjene, da živimo u skladu s njima…
Sve to nas je učio Planić. I zato ga i danas, 44 godina nakon njegove smrti, volimo i cijenimo njegovu ideju stanovanja.
Ova kuća koju vam danas pokazujem – skriva u sebi tu ideju.
Riječ je o kući Nodi u Ivanić-Gradu koju su napravili mladi arhitekti Juraj Glasinović i Nikola Fabijanić. Kuća je nominirana za nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata u kategoriji za najbolju stambenu arhitekturu.
“Prostorno, taktilno i ambijentalno bogatstvo ove male kuće stoji nasuprot svim tržišnim postulatima stanogradnje, kao podsjetnik da se kvaliteta arhitekture stanovanja ne iskazuje brojkom izgrađenih kvadrata ili utrošenih sredstava te da može i treba (ponovno) biti dostupna svima” – stoji u tekstu obrazloženja nominacije kojega je napisala Ana Boljar.
Kuća je mala, prizemna, puna svjetla, u kontaktu s prirodom, susjedima, dvorištem… osmišljena je za dvoje ljudi – oca i kćer.
Puštam vas da proučavate slike i tlocrte, a detaljni tekst o kući možete pročitati na stranicama Udruženja hrvatskih arhitekata (link).
Btw ostale nominacije za nagrade UHA-e možete pogledati na ovim linkovima: Kuća O (LINK), Uska kuća (LINK).
