Bila sam na radionici KonMari metode slaganja odjeće. Evo što sam naučila…
Nije me privlačila KonMari metoda slaganja odjeće. Činilo mi se razvikano, nepraktično, sporo, s previše savijanja… Odjeća se sigurno jako gužva s tim načinom slaganja u uspravne kazete/ploške. No, ono što me uvijek fasciniralo je kako moguće da je mlada Japanka koja je tada imala samo 15 godina, s tom svojom metodom zaludila cijeli svijet? Mora da postoji nešto (osim samog slaganja) zbog čega je ta metoda revolucionarna…
I jedan dan stiže poziv iz Philipsa da dođem na radionicu KonMari metode slaganja odjeće na kojem će gostovati Petra Pupić, licencirana stručnjakinja za organizaciju doma i učenica slavne Marie Kondo.
– Rezultat spremanja nije samo organizirani dom, već i osobni rast. Mijenja se vaš odnos prema stvarima, više ih cijenimo i brinemo o njima. Sve to utječe na nas kao ljude. Počinjemo imati više samopouzdanja te više vjerovati sebi kod donošenja odluka. Odjednom počinjete pronalaziti tu istu radost i zahvalnost u svemu oko sebe. I vrlo važno, naučite snažno reći “ne” za sve ono što ne budi radost u vama – s time je Petra započela Philipsovu radionicu i u potpunosti zaokupila moju pažnju.
Dakle, jedna stvara je ključna – razlučiti da li nas neka stvar (komad odjeće, obuće, knjiga, dekoracija…) veseli ili ne? Da li pobuđuje radost? Da li osjećamo leptiriće i širi li radost?
– Prvi korak u organizaciji doma je raščišćavanje. Umjesto da krenete po prostorijama, krenite po kategorijama. Prvo krenite s odjećom, pa onda s knjigama, papirima, komonom (raznim predmetima) i na kraju sa stvarima sentimentalne vrijednosti. Za razliku od uobičajenih metoda gdje se gleda čega se riješiti, u ovoj metodi se radi obrnuto – fokusira se na ono što se treba zadržati. Važno je zapitati se da li nam predmet pobuđuje radost? Zapitajte se: da li me taj predmet veseli, da li sparka joy? – kaže Petra navodeći nam primjer kako uvježbati taj osjećaj i otkriti što osjećamo kada u ruke uzmemo neki predmet.
– Uzmite u ruku omiljenu haljinu, šalicu, knjigu, sliku… Izaberite svoja top tri odjevna predmeta koja će služiti kao mjerilo za sve ostale. Držite ih u blizini dok provjeravate radost drugih predmeta. Oni predstavljaju ocjenu 10, a ja u praksi ne bih išla ispod 5 ili 6. Kada budete pospremali odjeću, najprije sve stavite na jedno mjesto. Uzmite u ruke svaki odjevni komad i priznajte si kako se osjećate kada ga nosite. Ako ne budi radost u vama proslijedite ga, ali uz pomisao da će upravo taj komad odjeće možda nekom drugom donijeti radost. – kaže Petra objašnjavajući kako postoje i predmeti koje nas vesele, iako ih možda ne nosimo često… Nije sve tako jednostavno i matematički proračunato…
Napokon. Počinje mi se sviđati ova metoda.
Rješavamo se svega što nas zapravo ne veseli i proslijeđujemo dalje kako bi pronašlo nekog drugog koga će veseliti.
– Razvrstajte odjeću u četiri kategorije: prodaja, donacija, popravak, reciklaža. Pregledajte svako mjesto na kojem držite odjeću, uključujući ormare, košare, perilicu i sušilicu, hrpu za glačanje, pa čak i odjeću koja je bila spremljena za drugo godišnje doba. Pokušajte grupirati svoje predmete u potkategorije prilikom stavljanja na hrpu, kao što su čarape na jednu stranu, majice na drugu, haljine na treću stranu itd. Jednostavnije je započeti s košuljama i bluzama prije nego prijeđete na hlače i suknje, čarape i donje rublje. Uzmite svaki predmet u ruke i primijetite kako se osjećate. Izaziva li predmet radost? Je li vam je srce poskočilo, jeste li se osmjehnuli? – kaže Petra dodajući kako pri pospremanju treba napraviti i posebnu hrpu s natpisom “nisam siguran, trebam isprobati” te na kraju napraviti malu modnu reviju pred ogledalom.
– Ako još uvijek niste sigurni, sačuvajte predmet i stavite u prednji dio garderobe da vidite što će se s njim događati. Hoćete li ga obući? – kaže Petra.
Odličan savjet. Ja takve stvari uvijek stavim negdje u kraj i onda na njih zaboravim… Uviđam koliko je to krivo.
– Slaganje odjeće je najpoznatiji aspekt KonMari procesa, i to s dobrim razlogom. U usporedbi s vješanjem, slaganje vaše odjeće poput kazeta može stvoriti do četiri puta više prostora za pohranu. Slaganje se radi iz ljubavi i poštovanja prema odjeći koju nosimo, a ne samo kako bismo napravili više mjesta u ormaru. Koristeći dlanove pregledavamo materijal dok prelazimo preko njega prilikom savijanja, a ta radnja ima isti učinak na našu odjeću kao i kada dodirnemo ili uhvatimo nečiju ruku. U isto vrijeme ćemo poravnati tkaninu i vidjeti ima li mrlja ili rupa. Dodatno, slaganje odjeće izvrsna je tehnika meditacije. Svaki put kad nam misli odlutaju, nastojimo privući pozornost natrag na fizički osjećaj (u ovom primjeru dodir, dok je obično u meditaciji dah). Sljedeći put kada nemate želju slagati rublje, podsjetite se da ćete prilikom slaganja meditirati 5 do 10 minuta, što može imati veliki utjecaj na vaš život – kaže Petra, pokazujući nam kako se slaže odjeća po KonMari metodi.
Majice se stavljaju na leđa, presavija do kragne zajedno s rukavima koji se presavijaju tako da rukavi ne izviruju iz površine majice. Kraj je specifičan. Majica se presavija u male “kazete” tri do četiri puta, ovisno o veličini. Na kraju se provjerava da li samostalno može stajati.
Aha tu je kvaka. Ova metoda mi se uvijek činila nepraktičnom jer sam mislila da odjeća pada, čim izvučete nekoliko komada odjeće iz ladice.
Zato je važna tehnika slaganja. Odjeća se mora složiti tako da bude čvrsta i ravna. Takva će lakše moći stajati i ostati uredna nakon izvlačenja.
A što je s nama koje veseli kada je roba posložena na vješalicama? – pitam Petru.
– Kapute, duge haljine, košulje, suknje i stvari od materijala koji se jako gužvaju, treba držati na vješalicama. A ako vas držanje na vješalicama baš veseli, to je ok. Upravo zbog toga što vas veseli i širi radost – kaže Petra, dajući nam par savjeta kako da odjeća i na vješalicama bude organiziranija.
– Odjeću na vješalicama treba slagati po namjeni i po bojama. Raspored bi treba biti: kaputi, haljine, duge suknje, jakne, hlače, suknje, košulje, bluze. Boja i materijal trebaju ići od tamnijeg, dužeg i težeg na lijevoj strani do svjetlijeg, kraćeg i fluidnijeg na desnoj strani. Na taj način ormar izgleda dovršenije jer se čini kao da se stvari dižu udesno – objašnjava Petra, dodajući kako je važnije organizirati stvari po tipu odjeće, a da se za početak, ne moramo opterećivati bojama.
Isprobat ću. Obećajem.
No, nakon ovog zanimljivog predavanja napravila sam mali eksperiment. Posložila sam dječje hlače i majice te moje T-shirtove po KonMari metodi. Za sada je prvih 5 dana prošlo iznad mojih očekivanja. Odjeću je vrlo lako vaditi s hrpice kada je posložena na taj način, a i sviđa mi se preglednost i funkcionalnost.
I nisam primijetila da se odjeća nešto posebno gužva… No, od kad imam parnu postaju (link na recenziju) peglanje mi više nije problem.
Moram priznati da me ova radionica, malo poljuljala u mojoj odluci da svu odjeću vješam na vješalice. S obzirom da sam baš u fazi planiranja ormara, možda dodam još koju ladicu i odustanem od toliko prostora za vješanje odjeće?
Moram još razmisliti.
Btw ako i vi razmišljate o malo drugačijoj organizaciji doma i pospremanju, moj je savjet da proučite Petrin blog Root of Joy i zamolite ju za pomoć oko organizacije prostora.
