Odluka da se preselimo u kuću bila je prvestveno zbog najmlađeg sina Jakova. I upravo zato s veseljem vam pokazujem njegovu sobu za igranje i čitanje, ispričala je Marijana Mikulić u svom desetom nastavku Dnevnika adaptacije
PIŠE: MARIJANA MIKULIĆ
Dok sam u više navrata ludila zbog probijanja rokova, pomicanja radova, pa time i datuma selidbe svi su govorili: kad jednom sve bude gotovo smijat ćeš se kako si ludila. Ali jedna moja rodica je i za porod dobro rekla „znaš kako kažu kad ti stave dijete u krilo sve zaboraviš? E pa ne zaboraviš ništa!“
E tako i ja, i ono što želim zaboraviti ne mogu! Jer iznad moje nove kuhinje je probila vlaga s terase, koja je potpuno nanovo rađena, izolacija, glazura, keramika. Zidovi su puni neravnina, kapljica boje, bijele doduše, kojom se očito dosta šlampavo maljalo zidove, ali kapljice su tu.
Srećom nekako sam izmolila mir u svom srcu, i od prvotne odluke da sudski vještak sve slika i konzervira dokaze (tako mi odvjetnik reče da se to zove), te da tužim izvođače koji su fušarili, odustala sam! Mir u srcu mi je važniji, unatoč ogromnoj šteti koju su mi prouzročili oni, a njihov keramičar da ne govorim. Kako je odradio posao, bolje da nije ni radio, a umjesto dogovorena dva tjedna, izašao je tek za šest tjedana i zbog njegovog kašnjenja se sve drugo pomaklo.
Usred ljeta kada smo konačno maštali odmoriti se mi smo jurcali na relaciji Zagreb- Hercegovina. Jer smo svako malo morali biti tu nekome otvoriti, još neke radove dogovoriti, nekog platiti, a htjeli smo da barem djeca uživaju kod bake. Pa smo svako par dana išli i mi malo biti s njima. Pa selidba na horuk jer Josip seli u Berlin, a ko mi je kriv kad imam pametnog muža koji dobiva prestižne stipendije. I tako ostajem sama, u napola završenoj kući, svaki dan još neki majstor dolazi, spavamo na madracima.
Ali dolazi dan kada su stigli naši Hespo kreveti, i moj king size 200×200 predivan i preudoban krevet! AAAleluja!! Pokazala sam vam kako izgleda naša soba te sobe od najstarijeg i srednjeg sina, a danas ću vam pokazati sobu mog najmlađeg sina, na koju sam najviše ponosna. Za Jakija smo uredili prostor za spavanje, igru, kutak za čitanje s mamom. Baš maksimum izvučen iz, na oko, minijaturne sobice.
Budući da Jaki naprosto ne želi spavati bez mame prvo sam se mislila da li da sada njegovu sobu uopće uređujemo. Ali Hespo povišeni krevet je bio točno ono što bi nam zasad bilo idealno u sobici. Nije previsok, ali dovoljno visok da ispod dobijemo mali prostor za igranje. A madrac Green Dream je posebna priča koja me oduševila! Navlaka se skida i pere u perilici na 40°C. Što je kod dječjeg madraca stvarno važno. Ali posebnost je u tome da su tkanina ovog madraca, zatvarač, ušivna etiketa i zaštitna folija izrađeni od reciklirane PES/PET ambalaže. Ovi madraci nose i PETA-Approved Vegan oznaku, ne sadrže materijale životinjskog podrijetla. Madrac za malo dijete ćemo sigurno već za koju godinu mijenjati u onaj za većeg dečka, poput onih kod njegove braće, i zato me ovaj eko moment oduševio! A u salonu kažu da je konstruiran tako da optimalno podupire pet ključnih zona tvog tijela – glavu, ramena, torzo, kukove i koljena. I udobnost, i održivost. To je to!
U kompletu s Alples krevetom smo uzeli i policu uz krevet na koju smo zamislili složiti knjige i sitnice, te pored udobna fotelja i lampa za čitanje priča prije spavanja. Mali Alples ormarić koji inače ide pored običnog kreveta kao noćni ormarić, mi smo uzeli da nam glumi stol, a da je ipak iz linije koja paše uz krevet. Tepih iz prijašnje sobe naših dječaka se savršeno uklopio.
Još kad je to sve dotjerano detaljima i posteljinom iz HESPO centra, ja sam bila oduševljena! Nisam mogla zamisliti da je takav rezultat moguće postići iz te male sobice. Jaki je oduševljeno viknuo „pavati mali krevet“, a navečer je naravno htio ipak kod mame. Ali za nas je već to velik pomak, i vjerujem da Jaki uskoro neće htjeti nigdje iz svog malog carstva!
