Krenule su međusobne optužbe, svađe… No, ubrzo smo shvatili da time nećemo ništa promijeniti. Na svu sreću, prijatelj građevinar je uskočio u pomoć i grubi radovi su napokon završeni… prisjetila se Marijana Mikulić u svom šestom nastavku Dnevnika adaptacije
PIŠE: MARIJANA MIKULIĆ
Ušli smo u prosinac, a kraj radova se ne nazire. Sada je već posve jasno da nećemo Božić dočekati u svom domu. Iako je početkom listopada rečeno da će se mnogi radovi odvijati paralelno, te da stoga neće biti potrebna prvotno rečena osamdeset dva dana; iako smo platili i dodatnog majstora da se radovi ubrzaju.
Sada već i između nas kod kuće ozbiljno iskri i krećemo sa međusobnim optužbama tko je kriv što sve ovoliko traje i tko je kriv što izvođača nismo stjerali u listopadu kad je bilo već posve jasno da se oni ubrzati neće.
No, ipak stajemo na loptu, shvaćamo da od toga nema ništa, odlučujemo s djecom otići van Zagreba za božićne praznike, i isključiti se iz svega na dva tjedna.
Ali kada smo se vratili nažalost, ništa se nije pomaklo. Krov se iznutra završava puževim koracima, sa obradom zidova jedva da se krenulo, a mi imamo dogovoreno stavljanje podnog grijanja i glazure računajući da će se dogovor oko obrade zidova ispoštovati.
Za mene je tu bio kraj, molim prijatelja na mi uskoči s obradom zidova, iako on ima svoje veliko gradilište i zbog toga nije mogao uzeti našu kuću, ni na početku kada sam ga pitala. Ali sada pristaje uskočiti jer vidi da sam doslovno pukla po šavovima.
Svašta čovjek doživi tijekom adaptacije… Izvođač nas optužuje da ga želimo izbaciti bez da mu platimo. Potpuno nesvjesni da oni krše sve dogovore i zbog njihove sporosti drugi ne mogu svoj dio posla odraditi. Kune se da će do kraja siječnja završiti sve zidove, da možemo dalje sve dogovarati.
Ne pristaje potpisati papir s penalima ako ne završi do kraja siječnja. Opet strah „nećete lako naći druge majstore“… I tako mi još jednom pustimo da nas prevare. Tri mjeseca kasnije, početak travnja, doslovno sam im rekla da izvole izaći iz naše kuće i da je tu kraj. O kvaliteti obrade zidova u nekom slijedećem blogu…
Ulazi keremičar koji kaže da je za maksimalno dva tjedna gotov, a ostaje šest tjedana. Isprljao je sve zidove, napravio deset vreća šute koju smo mi sami skupljali po kući, potrošio tone ljepila…
A mi sami s troje djece, najstariji pred upisima u srednju, najmlađi svakodnevne terapije, naši poslovi… jednostavno nismo stigli kontrolirati radove. Zbog keramičara sve drugo čeka… Evo samo jednog primjera – isti dan kad se postavljala kuhinja, parketari su par minuta prije završili s postavljanjem parketa. Na samo tom dijelu kata. Stresa u izobilju!
Ali uspjelo se, eto. Mjesecima kasnije, s puuuno živaca manje, a radova puno više od predviđenog, naša kućica sada je već skoro spremna za useljenje.
Prvotni plan bio da se uredi fasada te krov izvana i iznutra da kuća odolijeva svim vremenskim uvjetima i da bude energetski učinkovita. Iz tog razloga odlučili smo zamijeniti sve prozore i otvore, a uređenje potkrovlja u prvom planu mislili smo pustiti za fazu dva. Zato smo odlučili da sve grube građevinske radove odmah riješimo.
Iz tog razloga odlučili smo da odmah ugradimo krovne prozore, da jednog dana kada se bude radilo potkrovlje, nemamo grube građevinske radove kroz kuću.
Kako je sva oprema za krov Tondach, u Wienerbergeru smo pitali i za krovne prozore i proporučili su nam šest različitih modela Tondach krovnih prozora, svaki u šest različitih dimenzija. Njihovi krovni prozori zahvaljujući troslojnim staklima osiguravaju vrhunsku toplinsku izolaciju i visoku nepropusnost dok istovremeno pružaju puno dnevne svjetlosti u prostor.
Tondach krovni prozori su kompatibilni s našim odabranim crijepom, a osim samih krovnih prozora, u ponudi su i vanjske tende, i unutarnja sjenila. Odlično!
Iako ne čistim prozore često, bolje i to malo da je lagano, pa sam uzela prozore s centralnim ovjesom koje je jednostavno očistiti s vanjske strane zbog rotirajućeg krila oko centralne osi. A posebno je važno da uz njihove krovne prozore dolazi i garancija kvalitete koja traje do 10 godina na prozor i 20 godina na staklo – što mi je zbog čestih tuča i nevremena posebno važno.
Nevjerojatno je koliko prozori i dnevna svjetlost učine prostor drugačijim. Od malog tamnog prostora u kojem je bivši vlasnik imao i malu pušnicu, nastao je predivan svijetli prostor koji je jednostavno bilo šteta ostaviti neiskorištenim. A o tome u što smo ga pretvorili, već u sljedećem blogu! Jedva čekam vam ga pokazati. Evo malog previewa.
U petak novi nastavak. Evo linkova na 1., 2., 3., 4. i 5. dio.
