Mjesecima cupkam i navirujem se kako će izgledati. Napokon je dovršen i otvoren. Zavirite u restoran i kafić u zagrebačkom Zoološkom vrtu. Arhitektura Tihomil Matković, dizajn interijera Kora Demel Zadro
Od kada imamo klince Zoološki je naša top destinacija. Lavovi, merkati, ris, deve, majmuni, morski lavovi, crveni panda, gepard koji uvijek šeta kao profesor Baltazar… to nam je ekipa.
A onda bi u nekom trenu popio kavu, pojeo nešto, ugrijao se… Da ne pričam o wc-u i mijenjanju pelena… Nekako te prođe volja, skratiš boravak, odeš… svi koji znaju zoološki i dosadašnje uvjete, znaju zašto.
Samo jedna riječ: napokon.
Napokon smo dočekali normalan, fin, kafić, restoran, wc o kojem sanjaju roditelji valjda već desetljećima.
Prošli petak je otvoren. Ovo im je prvi tjedan, pa se još uhodavaju… Borko i ja bili smo među prvim gostima i tamo smo se našli s arhitektom Tihomilom Matkovićem, koji je projektirao zgradu, bivšom ravnateljicom Zoo-a i voditeljicom istraživanja i razvoja Zoološkog vrta Davorkom Maljković te sa Ivanom, čovjekom kojeg zovu Johan, inače zaduženim za zmije, ali zapravo multitasking guyem.
Sjedimo, pričamo, smijemo se… Atmosfera u restoranu stvarno je dobra. Drvo, šareni jastuci, suvremen dizajn, zelenilo, dopadljivi detalji, razne fora sitnice poput kutka za najmlađe, životinjskih stopa koje posjetitelje vode do šanka, wc-a, gornjeg kata… stvarno je sve nekako zanimljivo i mislim da ima šanse da postane novo D mjesto u gradu gdje će ljudi rado boraviti… Posebice kada se otvori i terasa pa ćete s nje moći uživati u pogledu na morske lavove i majmune. Divno. Jedva čekam.
No, već sad je odlično, a da je prostor zaista ugodan za boravak, dobar dokaz mi je i da smo se nas petoro zapričali… do fajrunta.
Ali zapravo, puno se tu dobrih stvari poklopilo. Prvo su smislili projekt za koji su im odobrena sredstva iz Europskih fondova koja su pokrivala čak 95 posto investicije, onda su u sve to krenuli, kliknuli međusobno, tisuću problema riješili putem, stigli sve u roku i ne samo postali, nego i ostali prijatelji.
Da stvar bude još bolja u cijelom procesu sudjelovalo je 5 arhitektonskih ureda, radili su ukupno 15 projekata, 8 zgrada, 3 mosta, niz parkova i raznih drugih infrastrukturalnih poboljšanja… Hrvoje Njirić i Njirić + arhitekti, Tihomil Matković i Opa arhitektura, Domagoj Katalin i Poparh, Kora Demel Zadro i Domus Florens, Miroslav Lazić iz Uljanika, Studio Arhing, samo su dio od sveukupno stotinjak stručnjaka koji su radili na projektu.
Svi su zaista napravili sjajan posao, ali radili su jako predano, sveobuhvatno, timski, ponekad i po 20 sati dnevno.
– Bila je to utrka s vremenom jer su uvjeti dobivanja novca od EU-a vrlo rigorozni. Ne žele vam odobriti financiranje ako kasnite, a mi smo zbog naših zakona i javne nabave izgubili 6 mjeseci, od ukupno dvije godine. Onda možete zamisliti kako je bilo… Tek sad polako svi dolazimo k sebi – priča voditeljica projekta, objašnjavajući kako je dobro da je sada zima pa nemaju toliku navalu i još stignu uštimati neke stvari. Ali zato u proljeće, kada zatopli i popravi se vegetacija, kreću s nizom noviteta i očekuju pravu navalu. Pričat ću vam za koji dan još o tome, ali iskreno, meni je već ovo potpuni spektakl.
Nova centralna zgrada za posjetitelje sjajno se uklopila u ambijent, a projektirao ju je arhitekt Tihomil Matković koji je bio i koordinator cijelog projekta.
– Znate i sami kako su arhitekti individualci, ali ovdje smo svi od početka dobro surađivali. Odmah smo se dogovorili da će svi novi objekti imati neku zajedničku poveznicu, kako bi zgrade, iako su odvojene, djelovale povezanije. Taj ponavljajući detalj su lamele ariša na fasadi. Njih je upotrijebila kolegica Kora i u interijeru – ispričao je arhitekt Matković.
Drago mi je vidjeti da su za djecu nabavljene Stokkeove Tripp Trappice, legendarne dječje stolice koje ove godine slave 45. rođendan. Zanimljiva mi je i rasvjeta hrvatskog proizvođača Intra Lighting, metalni heksagonski ormar koji u sebi krije mjesto za odlaganje tanjura i poslužavnika, ali i to što se jako razmišljalo o djeci…
Mali umivaonici kao u vrtiću, obiteljske kupaonice, mjesto za presvlačenje, sve je na mjestu…
Restoran je u zakupu. Kava je pristojna, kolač isto. Jedva čekam vikend da vidim kako će se i ostala ponuda svidjeti mojim malim kritičarima.
A sada sve to ali ispričano kroz objektiv Borka Vukosava
