Red Dot – Best of the Best, Compasso d’Oro, IF Design Award, Design Plus, German Design Award samo su neke od nagrada, a u svojoj karijeri radio je za neke od najuglednijih brendova poput Molteni&C, Dada Cucine, Fratelli Guzzini, Segis… upoznajte Splićanina s beogradskom adresom Zorana Jedrejčića
Zoran Jedrejčić ime je koje ćete naići na mnogim mjestima u svijetu dizajna. Zoran je dizajner, umjetnički direktor raznih brendova i sajmova, profesor, mentor… Čovjek koji je u svojoj karijeri dizajnirao za mnoge međunarodne brendove, kao što su 3M, Artisan, Molteni&C, Dada Cucine, Fratelli Guzzini, Gir, Nambe’, Segis, Superfos, Volumen, Woak, Zavar… Dobitnik je nagrada kao što su Red Dot – Best of the Best, IF Design Award, Design Plus, Compasso d’Oro, German Design Award, Dezeen Award i BIG SEE Award, a radovi su mu izlagani u prestižnim muzejima poput MAK Wien, MART Rovereto, ICA Boston, MoMA NY i Ozone Center Tokyo među ostalima. Nedavno je nagrađen kao vizionar BIG SEE za 2021. godinu. Paralelno sa svojom profesijom, bio je gostujući profesor na ISIA-Firenca, NABA-Milano, IAAD-Torino i Akademiji likovnih umjetnosti-Beograd.
Trenutačno je njegov glavni cilj razvoj i internacionalizacija regionalne dizajnerske scene i industrije kroz umjetničko vođenje Beogradskog sajma namještaja i nekoliko regionalnih dizajnerskih brendova. Kako sve to stigne, porazgovarali smo sa Zoranom…
BOBA: Kako bi se ti opisao u tri rečenice?
ZORAN: Pa, vidim sebe sada sa neke vremenske distance kao mix Robija K, Balkanskog špijuna i Profesora Baltazara.
BOBA: A kako bi te opisali drugi?
ZORAN: Pa zavisi koga pitate, moja kćerk misli da sam Superheroj, sin misli da sam star, supruga da sam predobar i da previše radim, studenti da sam strog, a klijenti sve to zajedno…
BOBA: Dizajner si, kreativni direktor, kurator, mentor, vizionar… Što ti je od svega toga najdraže raditi?
ZORAN: Moram priznat da mi sva ta polja donose dosta radosti, ali na kraju dana, kad sve zbrojim i oduzmem razlog zbog kojeg se jedva čekam probuditi sljedećeg dana (pored obiteljskih radosti) je ipak projektiranje novih uporabnih ili manje uporabnih predmeta koji nekog čine sretnim. To ne važi kad smo na moru, onda jedva čekam plivati, roniti i raditi oko broda, ali opet u glavi projektiram simultano…
BOBA: Kako izgleda tvoj uobičajeni radni dan?
ZORAN: Pa ovako, kad nisam na putu, ustajem prilično rano, oko 6:00. Nastojim ujutro isplanirati radni dan što preciznije, budimo klince, igramo se do iznemoglosti, vodim ih u vrtić laganom šetnjom oko 9:30 i u 10:00 sam u studiju. Telefonski razgovori, mailovi, Zoom meetinzi, sastanci i slično se odvijaju uvijek ujutro, tako da ne stignem prije podne raditi ono sto najviše volim. Ali to mi ne smeta, navikao sam krasti vrijeme dok sam na nekom sastanku, putu, poslovnom ručku… i zabilježiti i skicirati misli i ideje tako da kad se sve zbroji imam dovoljno vremena za projektiranje. Drugi dio radnog dana uglavnom je fokusiran na praćenje projekata koji su u toku, uglavnom s inžinjerima, project managerima, grafičkim studijima, fotografima, marketingom i slično. Moj radni dan u studiju završava oko 16.45 a onda po klince u vrtić. U biti, pravo projektiranje tu tek počinje.
BOBA: Kako izgleda tvoj ured? Gdje se nalazi, kako izgleda…
ZORAN: Studio se nalazi na Vračaru, u jednoj mirnoj i predivnoj urbanoj beogradskoj uličici punoj predratnih vila iz dvadesetih godina prošloga stoljeća i slojevita je slika arheologije mog unutrašnjeg svijeta, pun stvari, knjiga, boja i utisaka iz raznih razdoblja mog života. Uglavnom je mix talijanskog radikalnog perioda (Sottsass, Superstudio, Archizoom, Memphis, Alchimia, ipak sam Deganellov i Sottsassov učenik i suradnik) i proizvoda, preciznije prototipova nekih moji ranih ili kasnijih projekata za razne internacionalne brendove. Poveznica svega su kolekcije autića koje su tu parkirane dok se sin ne sjeti da ih vrati kući….
BOBA: Koji ti je omiljeni dio u uredu?
ZORAN: Prostor za slušanje muzike i opuštanje, to je mjesto gdje se embrioni projekta razvijaju u obrise proizvoda. Pored vrta, to je omiljeno mjesto za igru i Lavinii, mojoj kćerki kada je dovedem u studio.
BOBA: Koje sve svoje komade si udomio u uredu?
ZORAN: Joj, ima ih dosta, uglavnom hibridi, (kao u filmu Alien) prototipovi ili preserie proizvoda, razne stolice, stolovi, komode i slično, raznih proizvođača. U svakom slučaju najdraži su mi proizvodi za Woak, Molteni&C i Segis.
BOBA: A “tuđe”?
ZORAN: Imam veliku strast prema rasvjetnim tijelima, tako da u studiju dominiraju Castiglioni i Sottsass. Isto tako imam strast prema jednom malom portugalskom design brandu, koji radi predivne proizvode od nehrđajućeg čelika, zove se Riluc, a sve im projektira Toni Grilo, super cool portugalski dizajner. Tu su i neki proizvodi braće Bouroullec, uglavnom za talijanski Mattiazzi. Ima naravno i “naših”, Artisan, Gazzda, Zanat….
BOBA: Autor si brojnih divnih stvari, art direktor brojnih brendova, a i izvrsno poznaješ dizajnersku scenu regije. Sutra nastavljamo s pričom o tvojim radovima i komentarom…
Zoran: Može.
Uživajte u slikama ureda Zorana Jedrejčića. (tekst se nastavlja sutra).
