Svi pričaju o Francu, a mi smo popričali s arhitektima koji su ga osmislili. njiric+ arhitekti o stanogradnji, novim standardima, zagrebačkoj tradiciji te stvarima koje uistinu čine luksuz…
Ne volim novogradnju. Većina novih stanova je loše isprojektirana, stropovi su preniski, prostorije premale, uske, dnevni boravci poput tunela, sve je nagurano… Često možete čuti ovakve komentare. No, u zadnje vrijeme ima nekoliko projekata i investitora koji su odlučili promijeniti tu priču – jedan od najnovijih takvih projekata je Franc. To je poslovno-stambeni kompleks na prostoru nekadašnjeg Kamenskog oko kojeg se polako stvara pozitivan hype. Dizalice su na terenu, užurbano se radi uz perivojni Trg dr. Franje Tuđmana i Trg Francuske Republike, a po društvenim mrežama pojavljuju se vizualizacije urbanog života kakvog priželjkujemo…
Investitor Franca je Alfa stan grupa, a arhitekturu potpisuje ugledni ured njiric+ arhitekti koji je sa svojim rješenjem pobjedio na pozivnom arhitektonskom natječaju.
Bio je to sjajan povod za razgovor s arhitektom Hrvojem Njirićem i njegovim timom, arhitekticama Iskrom Filipović i Irmom Šmuc.
Boba: Povod za naš razgovor je Franc. Kako bi opisali taj projekt u 5 rečenica?
Hrvoje Njirić: Projekt FRANC vraća izgubljeni kontinuitet urbanizma kakav je nekad postojao i artikulira javni prostor. Bivša tvornica Kamensko se, poput svemirskog broda, spustila u nekad pitomi donjogradski blok, zauzela ogromnu površinu i poremetila logiku urbaniteta Donjeg grada od Čanićeve do Reljkovićeve. Zato smo projektirali devet samostalnih volumena s prihvatljivim razmakom, aktivirali smo nove pravce kretanja prema Reljkovićevoj i Čanićevoj ulici, a u središtu definirali trg s prigodnom vegetacijom, kao novi javni prostor. Površinu trga smo također aktivirali velikim perforiranim otvorima koji dovode dnevno svjetlo na etažu -1, zamišljenu kao poslovne prostore koje je moguće spojiti i s prizemljem. Referenca je zagrebački Oktogon kao primjer aktiviranja bloka javnim prolazom, ali i memorija same lokacije, odnosno morfologija te promjenjivi ritam paviljona nekadašnjih Rudolfovih vojarni na Trgu Francuske Republike.
Boba: Kako će izgledati stanovi?
Iskra Filipović: Drago nam je da investitoru nije bio cilj gomilanje kvadrata već je predznak čitavog projekta bila kvaliteta življenja u svim aspektima, a time i podržavanje arhitekture. Vrlo često u Hrvatskoj nailazimo na karakter “stambenjaka” gdje se na katovima nalazi značajan broj stanova, a pristupa im se dugim hodnicima. Kvalitetnije stanovanje se očituje u malom broju stanova po katu, tako da je Franc projektiran da po katu ima jedan, nekada dva, a najviše tri stana. Gotovo svaka od 127 stambenih jedinica posjeduje višestranu orijentaciju – površina najmanjeg stana je cca 49 m2, a najvećeg 367 m2.
Zahvaljujući velikim staklenim stijenama (tzv. francuskim prozorima) i visokim stropovima, vanjsko zelenilo prodire u interijer, obogaćujući svakodnevnicu. Sukladno većem ulasku svjetlosti u interijer, ono se prema potrebi reducira vanjskim sjenilima koja se skladno nadovezuju na ritmičnost pročelja.
Iako smo Franca projektirali kao poslovno-stambeni kompleks, privatnost nam je bila jedna od ambicija u razvoju projekta. Tako smo ulazne stambene dijelove u cijelosti odvojili od poslovnih sadržaja. Francom se suptilno proteže tema donjogradskih palača, a jedna od njih su i ulazi u zajedničke foyere koji će se razlikovati specifičnim umjetničkim intervencijama.
Boba: Hoće li u kompleksu biti kafića, trgovina, uslužnih djelatnosti? Kako je zamišljeno da će funkcionirati naselje?
Irma Šmuc: Poslovne prostore smo u cijelosti odvojili od stambene zone, a na njih gledamo kao na dodatni sadržaj koji olakšava i unapređuje život stanara, ali i šire. Njih prvenstveno čine manji ugostiteljski i trgovački subjekti, zdravstvene djelatnosti i sl. Naglasak je na sadržajima koji ne proizvode buku, neugodne mirise i ne ometaju stanare u miru svakodnevice.
Osobitost je i projektiranje prve podzemne etaže ispod trga u dvorišnom dijelu kojeg je moguće spojiti u jedinstvenu cjelinu s prostorom u prizemlju. Naime, kroz ‘dvorišne’ atrije Franca dnevno svjetlo prodire i na donju etažu, čineći ju tako ugodnom i interijerski atraktivnom.
Boba: Pročelje će biti interesantno… Pročitala sam da je to neki način suvremena reinterpretacija gradskih palača oko Zrinjevca…?
Iskra Filipović: Arhitektonski identitet Franca koncipiran je po uzoru na donjogradske palače, građansku pristojnost i kvalitetu življenja. Na samom pročelju naglašeni su vertikalnost i ritam, a blago variranje formata uličnih volumena afirmira raznolikost građevina u uličnom nizu.
Boba: Općenito što danas znači luksuzno urbano stanovanje? Luksuz je – pogled, prazan prostor, privatnost, mir… Kako sve to postići u stambenoj zgradi sa 100+ stanova?
Irma Šmuc: Da, prostornost, privatnost i mir vrijednosti su koje danas čine istinski luksuz u urbanim središtima. Projekt Franc ih svojim konceptom obuhvaća, počevši od lokacije, orijentacije stanova, usmjerenjem na funkcionalnost i pametnu tehnologiju. Kreiranje iskustva, sigurnosti, privatnosti te udobnosti, detalji su kojima smo posebno posvetili pažnju. Počevši od samog identiteta pročelja koje je otmjeno, ali suzdržano, do privatnosti ulaska u stubište, bilo s vanjske strane ili iz podzemne garaže jednim od 11 dizala namijenjenih samo stanarima pojedinog stubišta – do najnaprednijeg sustava pametne tehnologije koji štedi energiju i vrijeme te digitalne službe održavanja. Stanovi na najvišoj etaži, tzv. penthouse-i, imaju više različito koncipiranih vanjskih prostora. Uz sam se penthouse proteže terasa, dok krovni atrij počiva na ideji intimnijeg unutrašnjeg vrta s otvorenim krovom, izvorom svjetlosti koja ulazi u interijer.
Boba: Pažnja se sve više pridaje održivosti, ekologiji, smart tehnologijama… Franc će imati sustav pametne tehnologije state of the art? O čemu je riječ?
Iskra Filipović: Kompletna integracija svih naprednih instalacijskih rješenja i pametne tehnologije u infrastrukturu Franca, a riječ je o tehnološkom sustavu kojim se povećava udobnost i jednostavnost korištenja, čine ovaj projekt jedinstvenim.
Pametna tehnologija ovdje se koristi kao platforma koja sve sustave integrira u jedan središnji, dok stanar svime upravlja putem mobilne aplikacije. Iz stana ili udaljene lokacije sami upravljate rasvjetom, klimom, grijanjem, rekuperatorima zraka.
Primjerice, upravljiva rasvjeta omogućuje uštedu smanjujući potrošnju za 90% u fazi kada se u stanu ne boravi ili njime ne prolazi. Zaštitni sustavi videonadzora, vatrodroodojave i CO detekcije prate stanje u prostorima zajedničkog korištenja i reagiraju uz prateće dojave, signalizacije i sigurnosne snimke.
Osjetnici temperature integirani su diljem stana, a povezani su sa rekuperacijom zraka i sustavom grijanja i hlađenja, senzorima prisutnosti, osvjetljenjem i temperaturom. Jednostavno rečeno, čim nitko ne boravi u stanu, sustav automatski smanjuje grijanje, rekuperaciju zraka i ostale sustave, ukoliko mu sami niste zadali drugačiju smjernicu. Jednako tako ga s udaljene lokacije pokrećete, kako biste zatekli željenu temperaturu prilikom dolaska kući. Ujedno Vam sustav geo-lokacije pruža mogućnost praćenja Vašeg kretanja te u trenutku približavanja Francu, aktivira neku od željenih opcija.
Boba: Hrvoje, puno ste gradili stambenih zgrada u razdoblju takozvanih “urbanih vila”? Što se sve promijenilo u posljednjih 20 godina?
Hrvoje Njirić: “Urbane vile” se i dalje grade, samo je raspoloživih parcela sve manje. Pogledajte samo kaos u Mlinovima i Šestinama! Investitora je sve više, a količina beznačajnih pinterest projekata i fake modernizma sve veća. Tehnika vizualizacije je sve bolja i dostupnija, te omogućuje da se baš svaka bezočnost obuče u naizgled atraktivno pakiranje. Tome doprinose i sve češći engleski nazivi projekata s ciljem stvaranja iluzije ekskluzivnosti i luksuza. Facebook je prepun takvih oglasa. Žao mi je ljudi koji tome nasjednu. Zabunu na tržištu i u medijima stvaraju i tzv. dizajneri interijera, koji poput svojevrsnih influencera, promoviraju middle-of-the-road izvrsnost.
Boba: Svako razdoblje ima neke svoje “tipične tlocrte” Kakvi su današnji tipični tlocrti rađeni za mainstream tržište? Kakvi stanovi se danas najviše traže?
Hrvoje Njirić: Tipično je da se vile projektiraju kao najordinarniji “stambenjaci” s uobičajenim motivom stubišnih vertikala, da su prizemlja opasana garažama, da je nerijetko odnos brutto/netto površine u stanu izuzetno nepovoljan, te da je okućnica gotovo u potpunosti asfaltirana. A da o zelenilu i javnom prostoru niti ne govorimo. GUP-ovski minimum od 20-30% zelenila se zaobilazi na maštovite načine. Izražen je animozitet prema stablima jer će privući vrane, a prostor ispod njih biti onečišćen plodovima i lišćem.Traže se bilo kakvi stanovi, samo da je adresa “prava”.
Boba: Profesor ste na domaćim i inozemnim studijima. Trenutno ste redovni profesor na na arhitektonskim fakultetima u Splitu i Madridu, kako mladi ljudi danas promišljaju o stanovanju?
Hrvoje Njirić: Potreban je znatan napor da se studentima u Hrvatskoj argumentira važnost proučavanja stambenih tipologija jer će se većina s time cijelog radnog vijeka baviti – u zemlji posve okrenutoj turizmu i nekretninama. Može se naslutiti stav da je projektiranje stanova najlakše, a muzeja najteže. Milenijalci nisu skloni studiranju u pravom smislu riječi, već uložiti minimalno da bi se apsolvirao zadatak. To od nastavnika iziskuje prilagodbu koja nije jednostavna. Tek treba iznaći odgovarajuće (motivirajuće) modele učenja kako bi se odgovorilo na ove promijenjene okolnosti. U Madridu je situacija posve drugačija, vjerojatno i zato jer je MCH postgraduate studij skup.
