Idemo u Ploče u ured kojeg je osmislila zagrebačka arhitektica Iva Martinis
Jeste li znali da su Ploče od 1921. do 1931. godine bile potpuno nenaseljeno mjesto s doslovno 0 stanovnika. Opravak Ploča počeo je s naseljavanjem lučkih radnika, željezničara, liječnika, učitelja, poštara, vojnika… da bi broj stanovnika na popisu stanovništva 1953. godine iznosio 1657. Ploče su s godinama rasle, a danas broje 6537 stanovnika. Ploče je grad koji je mnogo puta mijenjao imena – Ploča (u jednini), Aleksandrovo, Porto Tolero, Kardeljevo… i konačno, današnji naziv Ploče.
No, to je tek početak zanimljivih priča o gradu Ploče. Njegova povijest navodno seže u prapovijesno doba, iako to šetajući gradom nikada ne biste pomislili. Neboderi iz 70-ih, dugačke stambene zgrade s mnoštvom stanova, tvornička i lučka postrojenja… i sve to nadomak moru i brodovima. Uistinu posebno mediteransko mjesto.
No, zašto sve ovo pričam? Zato što ću vam danas pokazati jedan malo drugačiji ured koji se baš uklapa u tu “grublju” crtu Ploča.
Kao što Ploče nisu pitoreskni ribarski gradić, tako ni ovaj ured javnog zdravstva nije topao i homy.
Vodimo vas u ured kojeg je osmislila mlada zagrebačka arhitektica Iva Martinis. Riječ je naime, o uredu za javno zdravstvo gdje građani Ploča dolaze obaviti administraciju.
Ured je moderan, suzdržan, funkcionalan i ciljano “hladan”.
– Prostor se nalazi u prizemlju stambene zgrade koja gleda na luku i more. U toj zgradi nalaze se brojni lokali koji su važni za život stanovnika – dućani, razne uslužne i administrativne djelatnosti. Prostor je imao niz ograničenja. Četvrtastog je oblika, taman, sa sjevernom orijentacijom, a dodatni problem je što samo s jedne strane ima dnevno svjetlo i to strip staklenih izloga. Naš zadatak bio je osmisliti prostor za četiri djelatnika te svima osigurati najbolje moguće uvjete za rad i dnevno svjetlo – objasnila je Iva Martinis.
Prostor je zato podijeljen u dvije zone – javnu za dvoje djelatnika za šalterom koji primaju stranke i dvoje u administraciji koji su u takozvanom backofficeu. U javnom dijelu dominira veliki šalter s pultom u kojem rade dva djelatnika, a iza ormara i kliznih stijena mjesto je za rad još dva djelatnika koji ne rade sa strankama te im je potreban veći mir za rad.
Jeste li ikada bili zimi u nekom malom primorskom mjestu? Nevjerojatno mi je koliko puno stvari čovjek uspije obaviti u jedan dan. I otići u zdravstveno, mirovinsko, poreznu, banku, poštu, kod frizera, na kavu… kupiti frišku ribu i pripremiti ju za ručak…
E pa upravo zato ovaj ured nema veliku čekaonicu, nego tek nišu u kojoj možete odložiti svoje stvari ili malo sjesti i pročakulati.
Retro i neuništive klinker pločice, aluminijski detalji, industrijska rasvjeta… uistinu hrabro i smjelo za jednu javnu instituciju.
– Korišteni su jednostavni, jeftini i izdržljivi materijali koji će godinama biti isti, a najveći “trik” ovog prostora je veliko ogledalo koje je smješteno nasuprot staklenoj stijeni koje unosi svjetlost te reflektira more i zelenilo u prostor – kaže arhitektica.
Uživajte u fotkama Roberta Leša.
