Pogledajte preview nastupa Hrvatske na 23. Milanskom trijenalu. Kustosi su arhitekti Lea Pelivan i Toma Plejić
Mirror / Mirror naziv je instalacije s kojim će se Hrvatska predstaviti na 23. Milanskom trijenalu, jednoj od vodećih europskih kulturnih manifestacija. Kustosi nastupa su arhitekti Lea Pelivan i Toma Plejić, ujedno i selektori nedavno održanog 56. zagrebačkog salona.
Nacionalni izložbeni nastup Hrvatske odvija se pod temom „Unknown Unknowns. An Introduction to Mysteries”, a on će, kao i ostale zemlje izlagači, pokušati odgovoriti na niz pitanja o tome što još uvijek “ne znamo da ne znamo” u različitim temama: od evolucije gradova do oceana, od genetike do astrofizike.
Glavna kustosica Milanskog trijenala je Ersilia Vaudo, astrofizičarka i glavna voditeljica raznolikosti Europske svemirske agencije, koja je zamislila manifestaciju kao prostor otvorene rasprave i usporedbe, s mogućnošću spajanja različitih iskustava, kultura i perspektiva kroz razne umjetnosti i medije.
Instalacija „Mirror / Mirror“ zamišljena je kao sublimacija i prostorna redukcija izvorne izložbe 56. zagrebačkog salona, optimizirana za postavljanje u novom kontekstu. Autori/ice čiji su radovi uvršteni u izložbeni nastup prozvani su nadolazećim glasovima, a oni su Irena Bakić, Tajana Levojević, Rudolf Martinović, Studio JELO – Marta Lozo i Josip Jerković, Kristina Škrokov, Mirna Udovčić te Zrinka Visković.
Arhitektonski postav instalacije „Mirror / Mirror“ u prostorima Palazzo dell’Arte potpisuju Antun Sevšek i Damir Gamulin, autorski radovi nadolazaćih glasova reinterpretirani su u formu višeminutne repetitivne video izložbe autora Ivana Slipčevića, a prate je zvučni efekti autora Jakše Kalajžića.
Izložba će biti otvorena u Milanu od 15. srpnja do 11. prosinca 2022. godine, evo linka na program Trijenalea.
Upoznajte 7 projekata mladih hrvatskih arhitektica i arhitekata čiji će radovi biti predstavljeni u sklopu instalacije Mirror/Mirror. Citiramo tekstove s obrazloženjima radova:
Irena Bakić – „Revitalizacija opskrbnog centra Zapruđa“ (diplomski rad, mentor: Tonči Žarnić, AF Zagreb)
Izgrađeni prostor – centar naselja – određen je ideologijom svoga vremena. Novi sloj javnih sadržaja širi se neizgrađenim prostorom, podzemljem. Ispražnjena kuća, tri sobe s hodnikom, stvara nove slike povijesnog mjesta. Volumeni upuštenih soba izrastaju iz zemlje, zauzimajući dijelove nekadašnje pješačke površine. Oduzeto nadoknađuju scenografijama; sobe su jednako naseljene i promatrane. Niz je novih mogućnosti. Void garaže međuprostor je dvaju hodnika. Streha modernističkog krova udvostručena je.
Tajana Levojević – „Dom(a)“ – Velika nagrada 56. salona (diplomski rad, mentorica Ivana Ergić, AF Zagreb)
Dom(a) je istraživanje života ulice i stambenog naselja. Projekt preispituje trenutačne domete urbanističkih alata, razmatra može li se pojedinačnim djelovanjem utjecati na sliku grada te dodiruje pitanje stvarnih potreba stanovanja. Na parceli, u ulici i naselju bilježe se rješenja, problemi i atipičnosti koje su toliko brojne i specifične da su postale način življenja, te se ugrađuju u rješenje. Projekt je sastavljen od četiri dijela: bilješke s terena, pravilnik, priručnik i terenski vodič.
Rudolf Martinović – „Upojni zdenac Mosta mladosti: Renaturacija izgubljenog rukavca rijeke Save“ (diplomski rad, mentor Tonči Žarnić, AF Zagreb)
Oborinska voda ispušta se poput kiše u prostor natkriven konstrukcijom mosta. U zidovima od nedostatno miješanog betona pojavljuju se „okupabilne“ niše i otvori atrija. Privremena intervencija prolazi put preobrazbe arhitekture u krajolik. Giardino segreto prvo nastanjuje vegetacija, a tek potom čovjek. Projekt preispituje mogućnost društvenog doprinosa arhitekture na način ustezanja od građenja i propuštanja prilika za potpunom racionalizacijom prostora. Renaturacija prostora doima se ispravnim sredstvom za postizanje kompromisa između uplitanja i nečinjenja.
Studio JELO – Marta Lozo i Josip Jerković – „Paths”, Zürich, Švicarska (samoinicirani rad)
Nekontrolirani infrastrukturni razvoj Züricha 1970-ih rezultirao je perifernim uvjetima na gotovo središnjim lokacijama. Kako bi se dani potencijal jednog takvog mjesta iskoristio i oživio, predlaže se privremena arhitektonska struktura na slijepom odvojku vijadukta rijeke Sihl. Kao veza zastarjelog dijela vijadukta autoceste s pješačkim stazama, predložena građevina bi proširila javni prostor i prožela ga višestrukim narativima. Također bi to mjesto trajno ucrtala na kartu Züricha, dijeleći svoju monumentalnu snagu sa svim njegovim građanima.
Kristina Škrokov – „SPORT + BJELOVAR” (studentski rad, mentor Tonči Žarnić, AF Zagreb)
Najveći silos industrijskog kompleksa „Prerada” u Bjelovaru postaje gradsko kupalište. Od postojeće armiranobetonske konstrukcije uklanja se unutrašnjost i krov, a zadržava vanjska opna silosa. U unutrašnjosti se formiraju bazenske dvorane i ozelenjeni atrij. S vanjske strane silosa laganom čeličnom konstrukcijom nastaje opna koja formira dodatne opslužujuće prostore dvorana. U široj slici grada, silos koji izvire iz perivoja, obavijen je magličastom vrevom ljudi i ptica.
Mirna Udovčić – „Sportski centar s bazenom na Pećinama u Rijeci“ (studentski rad, mentor Tonči Žarnić, AF Zagreb)
Materijal dvorane je armirani beton. Zid debljine 240 cm je slabo armiran i udovoljava zahtjevima fizike zgrade. Debljina zida postaje dubina prostora. Ventilacija se nalazi unutar mase zida. Masa se dubi i stvara specifičnu geometriju koja se ponavlja na stropu iste debljine. Stvaraju se niše koje su protuteža prostornom jedinstvu dvorane. Ekstrovertirane su prema unutrašnjosti, a introvertirane prema vanjskom prostoru. Unutarnje lice dvorane ima glatku kožu keramičkih pločica.
Zrinka Visković, Filmski grad Mejaši u Splitu (diplomski rad, mentor Saša Begović, FGAG Split)
Krajolik koji istovremeno pokazuje i prirodne i umjetne uvjete: vezu između urbanog i prirodnog. Novi topološki identitet mjesta u odnosu na postojeći. Nešto novo i donekle već prisutno. Praznine (krateri) drže vanjsku filmsku kulisu, definiraju odnos starog i novog, istovremeno jasno i precizno stvarajući novi organizam, metabolizam sposoban reagirati i prilagođavati se vremenu. Filmski grad (kao virtualni hologram) tada postaje prostor javne namjene. Dvosmislen, umjetan, neizvjestan.
