Bliži se sezona grijanja i sve više ljudi razmišlja o ugradnji dizalice topline ili nekom drugom načinu grijanja. Evo priče o našoj dizalici topline iz prvog lica
Nema dana kada me netko ne pita o dizalici topline te mogućim alternativama grijanju na plin. Kao što sam već pisala u Dnevniku adaptacije, mi smo se u našoj kući odlučili zauvijek riješiti plina te ugradili dizalicu topline. Na taj način riješili smo grijanje, hlađenje i toplu vodu. Ta naša odluka donesena je prije godinu dana nakon pomnog istraživanja tržišta. Tada još nismo znali što će se sve događati s Rusijom, nestašicom plina i poskupljenjima, nego je odluka bila vezana sa željom da živimo ekološki i energetski učinkovitije te da na to gledamo kao dugoročno ulaganje koje se isplati već nakon 5 godina.
Danas ne bi dvojili ni sekunde. Dizalica topline, po mom mišljenju, jedino dolazi u obzir. Posebice u ova luda vremena. I to u paketu s fotonaponskim panelima ili solarnim kolektorima.
A što je to točno dizalica topline? Najjednostavnije rečeno, to je energetski učinkovit uređaj za grijanje, hlađenje i pripremu tople vode s kojim za uloženu jednu kunu dobijete četiri.
Naime, zahvaljujući svom načinu rada dizalice topline oko 3/4 topline za grijanje dobivaju iz okoliša, a 1/4 je električna energija koja je potrebna za pokretanje kompresora. Zato ta laička računica: za jednu uloženu kunu, griješ se kao za četiri. Dugoročno, to znači puno manje režije za grijanje, ali i hlađenje.
Dakle, s jednim uređajem smo odlučili riješiti tri najvažnije funkcije, a uz to smo odlučili spojiti dizalicu topline na ventilokonvektore, tako da s jednim razvodom cijevi po kući i jednim pogonskim uređajem imamo riješeno grijanje i hlađenje.
No, krenimo ispočetka… Kako se kupuje dizalica topline? Dođeš u dućan, kažeš kvadraturu svog doma i oni ti kažu koji uređaj da kupiš?
Ne. Dizalica topline nije baš bilo kakav uređaj. Postoje različite snage i veličine vanjskih i unutarnjih jedinica, različiti volumeni i namjene spremnika vode, različite kombinacije pojedinih elemanata… ovisno o željama, potrebama i mogućnostima. Na primjer, dizalicu topline možete koristiti samo za pripremu tople vode ili samo za grijanje, a hladiti se standardnim klima uređajem… ali puno je racionalnije iskoristiti dizalicu topline i sve te funkcije objediniti u jedan sustav.
O svemu tome ovise i cijene uređaja, a i ovisit će kako će se dizalica ponašati u vašoj kući… To je kao kod cipela, svatko od nas treba nositi svoj par cipela, iako sve izgledaju slično.
Prije bilo kakvog odabira neophodno je napraviti projekt te izraditi elaborat fizikalnih svojstava zgrade, odnosno izračunati koeficijente prolaza topline za sve građevinske elemente koji odvajaju grijane od negrijanih prostora – fasadne zidove, krovove, podove na tlu, prozore, ulazna ili balkonska vrata, itd… Tu do izražaja dolaze dobra izolacija te veličina i vrsta vanjske stolarije.
Zatim na red dolazi inženjer strojarstva koji izračuna energiju potrebnu za grijanje i hlađenje i napravi strojarski projekt. Uz koeficijente, za izračun je još važno podneblje te volumen, orijentacija i namjena pojedine prostorije. Naime, prema standardima, različite su proračunske temperature npr. kupaone ili spavaće sobe, kao i to da će u nekom podneblju na godišnjoj razini biti potrebno više energije za hlađenje nego za grijanje.
Važan element u cijeloj priči je i izbor sistema grijanja – podno grijanje, radijatori ili nešto treće? Dizalica topline zagrijava vodu do cca 60 stupnjeva te će najučinkovitije raditi s podnim grijanjem, za koje je potrebna temperatura od 35-40 stupnjeva.
Prednost podnog grijanja je udobnost stanovanja i iskoristivost prostora bez radijatora ili nekih drugih grijaćih uređaja.
Mana su cijena i količina potrebnih radova. Za podno grijanje morate kompletno dići sve podove sve do nosive konstrukcije i zatim slagati termoizolaciju, čepićastu podlogu s razvodom cijevi podnog grijanja i cementnu glazuru. To znači ukupno 13-14 cm novih podnih slojeva. U mnogim stanovima i kućama to nije problem. U našem slučaju je bio jer povišenje razine poda u odnosu na stari pod veže niz dodatnih potrebnih građevinskih radova.
Na primjer, nismo željeli izgubiti ni jedan centimetar na visini, s obzirom da nam visina prostora iznosi 260 centimetara. Uz to, dizanje razine poda radi novih podnih slojeva snižava i postojeće visine vrata, a nismo htjeli štemati nadvoje pa ih ponovo izvoditi 5-6 cm više… Također, kuća ima više etaža pa bi se i visine stepenica morale korigirati, a svaka etaža bi morala imati i svoju kutiju s razdjelnicima za podno grijanje… Sve skupa previše dodatnih radova. Podno grijanje, dakle, ne.
Druga opcija su, naravno, radijatori – no, oni nisu idealno rješenje. Radijatorima treba temperatura vode od otprilike 70-75 stupnjeva, što je previše za komotan rad dizalice topline. Uz to, htjeli smo slobodne plohe zidova gdjegod je to moguće. Radijatori, znači, također ne.
Alternativu smo našli u ventilokonvektorima.
Što je to?
To su uređaji koji izgledaju kao klima jedinice, samo što unutar njih struji voda kao prijenosnik energije pa mogu jednako efikasno i grijati i hladiti, ovisno o tome da li je voda topla ili hladna. Dakle, uređaj koji spojen na dizalicu topline jednim razvodom instalacija obavlja dvije funkcije – to je to! I u slučaju podnog grijanja i u slučaju radijatora, morali bi paralelno s instalacijom grijanja zasebno vući po kući još i instalaciju klime.
Postoji velik izbor različitih modela ventilokonvektora – stropni, podni, parapetni i zidni. Stropni kasetni modeli pušu ili hlade sa stropa, a najčešće ih susrećemo u dućanima i poslovnim zgradama. Podni modeli se najčešće ugrađuju linijski uz rubove staklenih stijena pa iz podne rešetke ide topao ili hladan zrak.
Zidni i parapetni modeli najpopularniji su za stambene prostore, tako da je to bio i naš izbor. Sliče na standardne unutarnje klima-jedinice, no to nisu. U njima je voda, a ne plin, pa za njih trebaju malo deblje cijevi koje je potrebno dodatno izolirati.
Kupnja opet nije “odeš u dućan i kupiš”, nego vam strojar u sklopu projekta odredi koliko vam treba snage za grijanje i hlađenje za pojedine prostorije te gdje im je idealan položaj.
Kada sve to imate, tek tada dolazite u dućan i birate odgovarajući model dizalice topline i ventilokonvektora. Mi smo se odlučili za dizalicu topline Bosch Compress 6000 AW i ventilokonvektore Sabiana.
Kad je kvalitetno, neka je do kraja top.
A da, nisam spomenula da trebate imati strojarnicu i odgovarajuće mjesto za vanjsku jedinicu…
Naime, dizalica topline sastoji se od vanjske i unutarnje jedinice, baš kao i klima uređaj, samo što je vanjska jedinica uglavnom veća, a unutarnja jedinica više liči na bojler. Uz unutarnju jedinicu morate imati i spremnik za toplu vodu te spremnik za vodu koja služi sustavu grijanja i hlađenja, ekspanzijske posude, pumpe…
Vanjska jedinica mora se smjestiti na neko mjesto koje će očitavati realnu temperaturu i koja ima dovoljno slobodnog prostora za uzimanje zraka. Mi smo se odlučili za poziciju ispod stepenica, prema vrtu.
Moj suprug se cijelo vrijeme bojao hoće li naša kotlovnica biti dovoljno velika za dizalicu topline, spremnik vode od 200 litara i pripadajuće espanzijske posude…
Iako nam je kotlovnica jako mala, bilo je i te kako dovoljno… a što sve treba nabaviti kako bi sustav besprijekorno funkcionirao pomogli su nam stručnjaci iz Boscha.
Prema izračunima strojara stručnjaci iz Boscha su nam preporučili da je za našu kuću idealna dizalica topline Bosch Compress 6000 AW.
Dobili smo popis stvari koje treba nabaviti, broj telefona ovlaštenog servisera za ugradnju te puštanje u pogon i to je to.
Unutar par dana sve je bilo ugrađeno, a doslovno u dva dana kuća se zagrijala toliko da smo u nju mogli useliti.
Znam, puno toga sam vam ispričala i cijeli proces se možda čini jako kompliciran, ali uistinu i nije. Važno je da pronađete arhitekta, a onda će on sve dogovarati sa svojim suradnicima – projektantima fizike i strojarstva.
A sad idemo na onaj financijski dio – koliko je to sve stoji?
Projekt fizike i strojarstva je zanemariva stavka, otprilike oko 1000 eura za kuću prosječne veličine. Dizalice topline su 10.000-15.000 eura, a ventilokonvektori oko 500 eura po komadu.
Dakle, sve zajedno skuplje nego da kupujete klima jedinice, plinski bojler i radijatore, ali opet ne i toliko puno skuplje.
Treba uzeti u obzir i da će plin poskupljivati, a možda ga i neće biti. Ovo je puno ekonomičniji način nego klasično grijanje na struju… sjećate se računice – za 1 uloženu kunu grijete se kao za 4.
Prema dosadašnjim izračunima isplativosti (od prije godinu dana prije poskupljenja plina) povrat investicije iznosio je 5-6 godina. Vjerujem da će zbog svih poskupljenja koja su se u međuvremenu dogodila i koja nas još čekaju povrat biti sada i puno brži.
Najbolji dio je što u budućnosti sustav s dizalicom topline možemo nadograditi sa solarnim panelima, a jako zgodno je što sustavom možete upravljati i putem aplikacije tako da je moguće paliti i gasiti grijanje i hlađenje kada vas nema.
Mi još uvijek nismo skužili sve funkcionalnosti koje ovaj sustav pruža, tako da nam je dizalica topline konstantno na automatic modeu.
To je, objasnio nam je serviser, i najzdraviji način za dizalicu jer ona sama regulira kada se treba paliti i gasiti.
Dakle, na termostatu ventilokonvektora regulirate željenu temperaturu, a dizalica sama zna kako to najučinkovitije postići.
Ona se sama pali i gasi, grije vodu na željenu temperaturu, radi sve što treba kako bi vam bilo ugodno i kako bi imali najmanje moguće račune.
Kad smo kod računa, stigli su nam prvi računi za grijanje i hlađenje… Kada gledate ukupnu potrošnju kilovata, zbrajate prijašnje račune za struju, toplu vodu i grijanje preko toplane u našem bivšem stanu ispada da su računi u stanu od 80 kvadrata, jednaki kao sada u kući od 160 kvadrata. I to u istom vremenskom razdoblju i u istom gradu, s kućom koja još uvijek nema sobna vrata i izoliran krov te bez izolirane fasade. U ljetnim mjesecima razlika je još dramatičnija…
Jako me zanima kako će izgledati troškovi sada na jesen i zimu kada krene sezona grijanja… Pisat ću vam tekst i o tome…
A sada dajem vam link na stručno objašnjenje o dizalicama topline i ovom našem modelu koji je ne samo učinkovit nego i dizajnerski lijep.
