Da se čistačicu u meni pita, nikad ga ne bih imala jer sakuplja prašinu i teško se čisti… Ali ipak…
Godinama nismo imali tepih u stanu i iskreno sam uživala u lakoći održavanja, čišćenja i usisavanja stana koji ne posjeduje ni jednog čupavog dlakavca. Jednako tako, sretna sam bila što se već godinama nisam posklizla na njemu dok sam trčala iz sobe u sobu. Ok, razbiti se možeš i ako nemaš tepih, dobro to i sama znam nakon što sam slomila lakat uslijed pada po klizavom parketu, trčeći u čarapama za kipućom vodom na štednjaku, umjesto da sam na DVD-u jednostavno pritisnula pauzu i sve učinila u miru.
Ali svejedno, šanse da se posklizneš i nezgodno padneš puno su ti veće ako imaš tepih i ako si brzoplet i nespretan kao ja.
Da se mene pita zbog svih tih razloga i dalje ga ne bih imala, ma da priznajem, neki tepisi uistinu izgledaju tako dobro.
Ali onda dobiješ klince i skužiš da oni jako puno vremena provode na podu. Prvo se igrajući na prostirci, kasnije puzeći, slažući kocke, vozeći autiće po tračnicama i gradovima iz svoje mašte. I onda odlučiš kupiti tepih.
Da ga danas kupujem, vjerojatno bih izabrala neki od ovih:
A jednako tako dobro je znati da na tržištu postoje protuklizne podloge koje nalijepiš na pod i tepih i nema više proklizavanja. Genijalan je to izum. Ikea, jedva dvadeset kuna.
A opcija B je tapison. Genijalan izum za sve koji obožavaju tepihe. Vjerojatno pogađate da mi to baš nije napeto, ali opet kada se sjetim hotela od 5 zvjezdica i njihovih divnih, debelih, mekanih tepiha u koje imaš osjećaj da toneš… Pravi gušt.
A i praktični su za sale za sastanke jer vrlo važna funkcija tapisona je da upija zvuk… Akustika prostora – prva lekcija ;)
