Kupili smo kuću i odlučili je preurediti. Svaki tjedan pišem dnevnik naše adaptacije. Danas vam pokazujem moodboard uređenja, pogled iz spavaće sobe koji nas je osvojio i par dobrih savjeta o kupnji nekretnine
I sad bi trebala biti sretna? Kupili smo kuću, kompletan proces kupoprodaje prošao je odlično, preselili se u privremen smještaj sa super vlasnikom, nije nam prvi put da ovo radimo… dapače, suprug Dražen je arhitekt i ovo radi drugim ljudima. Zašto sam toliko u stresu? Zato što je potpuno drugačije raditi ovo drugim ljudima nego sebi.
A i zato što je sve nenormalno poskupilo.
Da, pričat ću vam sve o tim poskupljenjima, ludim situacijama oko ponuda koje vrijede 24 sata i o svemu, ali ipak krenimo od početka.
Dobro došli u moj trenutni svijet. Svaki petak pričam vam o radovima na našoj kućici, odgovaram na vaša pitanja, dijelim saznanja do kojih smo došli OCD-ovski istražujući najbolji odnos između uloženog i dobivenog.
Prvo što danas ističem je ono što je u ovo ludo vrijeme, kada je potres poremetio mnoge naše vrijednosti, ipak važno imati na umu – sve u kući možete promijeniti samo ne lokaciju.
Vraćam se godinu dana unazad, praktički na točno ovaj dan bila sam na ručku sa svojom kolegicom i prijateljicom Jasnom. Pričam joj da bi rado kupili parcelu i gradili kuću i žalim kako dobrih parcela u gradu nema. Ili je sve jako daleko ili skupo ili oboje. U tim trenucima razmišljam da se preselimo u Samobor ili čak u neko prigradsko mjesto koje je dobro povezano sa Zagrebom, samo da imamo slobodu i malo zelenila oko kuće.
Jasna se smije i kaže mi: “A jeste razmišljali o starim kućama koje treba adaptirati? One su obično na puno boljim lokacijama, mogu se naći i po pristojnim cijenama, a lokaciju jedinu ne možeš mijenjati”. U ušima mi odzvanja njezina rečenica: “lokaciju jedinu ne možeš mijenjati, sve ostalo možeš!”
Mijenjam parametre u tražilici na oglasniku i odmah nailazim na kuću koju smo na kraju i kupili. Važno je imati jasno postavljene ciljeve i razmišljati dugoročno. Definitivno, nama je bilo važnije da je kuća u lijepom okruženju i bliže gradu, nego da je novogradnja i atraktivna izvana.
I upravo takvu kuću smo i “dobili”. Prilično običnu, solidno građenu kuću, neuglednu izvana. Kuća je građena 70-ih, vrlo standardne arhitekture i razmještaja za to doba. Školski tlocrt s footprintom 7×7 metara podijeljen u 4 etaže i ukupno cca 180 kvadrata.
Dok smo razmišljali o idealnoj kući, željeli smo manju kuću, maksimalno s dvije ili tri etaže. Naravno maštala sam o visokim stropovima, dvovisinskom dnevnom boravku s galerijom, velikim staklenim stijenama i divnom pogledu.
Od svega toga, ostvario se samo divan pogled. Ova kuća ima visinu standardnih 2,60 i pravi je primjerak soc-funkcionalizma. Školska, logična, funkcionalna… toliko da ju zapravo ništa značajnije ne treba ni mijenjati. Ništa ili sve – ovisi kakav ste tip.
Kuckamo po zidovima i ne vidimo na kući nikakva vidljiva statička oštećenja. Prije nego što smo se jako zagrijali za kuću, zovemo statičara da ju pregleda.
Statičar nam daje zeleno svijetlo i kreće priča s papirima…
E sad, ta priča jako dugo traje i uključuje konzultacije jako puno naših prijatelja odvjetnika, građevinskih vještaka, inženjera… no probat ću je sažeti u tri rečenice. Koliko god bili iskusni s nekretninama, sve papire provjerite nekoliko puta, posebice kod obiteljskih kuća. Može se dogoditi da izgleda kao da kuća ima sve potrebne dozvole, a zapravo nema jer je u međuvremenu nešto nadograđeno… Opreza nikad dosta, zato smo mi kupovali kuću skoro 9 mjeseci.
A u tih 9 mjeseci imali smo jako puno vremena razmisliti o razmještaju te ugođaju kojeg želimo postići u kući.
Bez obzira što smo sami sebi investitori te što smo jako vizualni tipovi, napravili smo si moodboard i desetke mogućih varijanti tlocrtnog razmještaja…
Uz čašu vina, pjenušca, al najčešće čaja… večeri smo provodili vrteći moguće tlocrte i razmještaje… Bilo je svega, ali na kraju smo se odlučili za najracionalniji i najobičniji tlocrt.
Razmještaj je to koji omogućava naše najvažnije snove uz minimalna rušenja i građevinske radove.
Visine ostaju iste, stepenice, etaže… tek poneki pregradni zid rušimo i otvaramo kuću da malo više diše. S obzirom da imamo jako veliku biblioteku i fonoteku, a ne baš tako jako velik dnevni boravak… Odlučujemo ne zatrpavati prostore i ne preklapati funkcije, nego imati odvojene prostorije. Dakle, dnevni boravak za druženje koji je spojen s blagovaonicom i kuhinjom te poseban “mediaroom” koji nam je ujedno i soba za goste.
Također, shvatili smo i da jedna kuća ne može, a i ne mora, ostvariti sve naše snove. Zato polako, trenutno seciramo troškovnike i borimo se sa svim stvarima koje su poskupile…
Javim vam sve što saznam u idućih tjedan dana. Btw slobodno mi možete pisati na mail boba@dblog.hr i pitati što god vas zanima.
Ovdje vam stavljam naš moodboard, colourboard i dreamboard ;)
