Svaka stvar koja je rađena sa srcem, strašću i znanjem mora uspjeti. Tako da me uopće ne čudi što je Nosh bar u centru Rijeke u par mjeseci postao hit. Evo priče o njemu…
Luka Bijelić mladi je chef koji je godinama radio u Londonu, Dublinu, Italiji… Radio, učio, inspirirao se i sanjao da će jednog dana imati svoj bar u kojem će moći primijeniti sva znanja koja je stekao radeći na svjetskim top lokacijama. Da bi bar uspio ne možeš biti samo dobar kuhar i imati kvalitetne namirnice, niti imati samo dobar interijer i lokaciju… sinergija je to tisuću stvari, a ona počinje s pričom, idejom, onim nečim više…
– Volite li legende koje stoje iza nastanka pojedinih jela? Mi obožavamo. Za Carpaccio se priča da ga je davne 1950. napravio Giuseppe Cipriani, tadašnji vlasnik Harry’s Bara u Veneciji, na zahtjev redovne mušterije, grofice Amalie Nani Mocenigo, koju su uvjerili da zbog manjka željeza u krvi mora konzumirati sirovo crveno meso. Jelo je nazvao po slikaru Vittore Carpacciu koji je u svojim slikama često koristio duboke crvene boje. Danas postoje mnoge varijacije na temu ovog jela, pa tako u NOSH ponudi možete isprobati tradicionalni Beef Carpaccio od govedine s dressingom od slanih inćuna i kapara, s parmezanom, rikulom i vrganjima ili Tris Carpaccio od domaćih jadranskih kozica, sabljarke i hobotnice s dressingom od meda, limuna, senfa i tostiranim pinjolima… – ovu priču ispričat će vam u NOSH-u na njihovim Facebook stranicama koje su sjajan uvod u to što je zapravo NOSH.
A to je zapravo cosmopolitan bar u kojem možete uživati tapasima i kasnim doručcima te u hrani domaćih OPG-ovaca pripremljenoj i prezentiranoj na zanimljiv, svjetski način.
Takav je i interijer. Jednostavan, ali zanimljiv.
Uređenje interijera potpisuje porečki dizajner Sandro Užila koji je NOSH uređivao u jeku pandemije.
– Pandemija je sigurno utjecala na uređenje ovog lokala jer smo imali probleme s dobavom stvari, a neke smo stvari morali i sami napraviti jer su u tom trenutku bile nedobavljive. Kada sam čuo priče i želje vlasnika znao sam da prostor treba biti betonski, ali ujedno i elegantan i profinjen. Umjesto klasične industrijske varijante crno, metal, cigla, beton, drvo, mi smo išli na kombinaciju beton, bakar, orah. Kao da smo ubacili dozu elegancije i profinjenosti u industrijski stil te učinili ga primjenjivijim za ovakvu ponudu hrane i pića – objasnio je Sandro Užila.
Po mjeri su radili šank, stolove, vitrinu, ventilacijske cijevi… a sami su radili i tegle za cvijeće jer nisu mogli pronaći odgovarajuće u boji bakra.
– U ovom poslu čovjek se mora snaći ako želi nešto specifično, u mom slučaju to je značilo sam uzeti bakrenu boju i prebojiti sve tegle za cvijeće – smije se Sandro.
Btw Sandro je nesuđeni nogometaš s vrlo zanimljivom biografijom i radovima. Uskoro ću vam pokazati par vila koje je uređivao, a do tada uživajte u slikama NOSH bara u srcu Rijeke.
