Ne znaš lokaciju, meni, goste, ni koliko će to sve trajati. Znaš samo vrijeme i otprilike tko je domaćin. To se zove Secret dinner. Vodim vas na jednu takvu, božićnu večeru. Lokacija, Zagreb. Host Filipa & Jelena Iva Nikolić
Prvi put sam za to čula prije nekih godinu dana kada je poznata food blogerica Nevena Zelunka Cvijetić koja stoji iza imena Hleb i lale krenula s organizacijom Gozbi, a onda me njezina kolegica Ana-Marija Kurtela s bloga Foozdarije totalno na to nabrijala, pričavši mi o iskustvima iz Petrovaradina i Istre te o samom projektu koji je zapravo izvrstan. Zbog tog datea na neviđeno ljudi putuju i 500-tinjak kilometara, a uvijek ih dočekuje zanimljiva nesvakidašnja lokacija, sjajno dekoriran prostor, ukusna i zanimljiva hrana i piće, gostoljubivi domaćini, sjajna atmosfera, neki novi ljudi, poklončić za sjećanje…
Obično se sve bukira za manje od pola sata, čim Nevena i njena ekipa objave na društvenim mrežama datum i okvirno mjesto. Nakon toga gosti dobijaju pozivnicu na kojoj im piše vrijeme i mjesto. Na zakazanom mjestu tada ih čeka vodič i dovodi ih na tajnu lokaciju, na tu famoznu tajnu večeru.
Ana pliz javi kad je iduća Gozba, da ne fulam. Kad ono… Par minuta nakon te rečenice dobijam poziv od Jelene Ive Nikolić za Secret dinner u organizaciji nje i Filipe Sorko.
Čim Jelena Iva Nikolić radi nešto novo, budite sigurni da će biti zanimljivo, tako da instantno prihvaćam poziv.
Filipu ne poznajem, ali sam vidjela fotke s njezine prve Secret dinner u Osijeku prije par mjeseci. Nakon toga Filipa je imala još jednu tajnu večeru na zagrebačkoj Trešnjevci, a ova je ujedno kažu, kulinarski možda i najzahtjevnija, jer je božićna i velika su očekivanja.
I ja imam velika očekivanja, možđa i prevelika.
Dolazim u Sinkovićevu, sat vremena prije svih i odmah se penjem na Tavan. Da, to je onaj legendarni Tavan gdje se održava Mali plac, a cijela zgrada je dekorirana s 200-tinjak svijeća koje će se upaliti tik prije no što stignu gosti.
Uspinjem se po stepenicama i često zastajkujem, gledam dekoracije, čitam meni.
Juha od fazana, pečena rolana božična porketa, salate, torte… zvuči zanimljivo.
Dolazim na tavan, a tamo prava mala bajka. Dugačak stol, svijeće, lampice, dekoracije, klavir u kutu…
Prava dekadencija.
– Dva dana smo to sve slagali, kuhali, dekorirali, pripremali – pričaju mi Iva i Filipa, dočekajući me u potpuno radnom izdanju. Nenašminkane, raščupane, umorne, čisteći salatu i agrume…
Dolazi Filipina mama i govori: “Ajmo cure požurite, za 45 minuta dolaze gosti.”
Iva me značajno pogleda i kaže: “Ej nikad više!” I od srca se nasmije jer je i ona kao i ja tip kojeg takvi projekti vesele, bez obzira koliko sve bilo zahtjevno i naporno.
Filipa odlazi u kupaonu i vraća se kao prava dama.
Iva komentira: “Mi smo ti kao Pepeljuge. Kad party prođe vraćamo se u kuhinju i pretvaramo se opet u pralje.”
I zaista, kad vidite to izbliza, skužite koliko ima posla za jedan takav event, a kuhanje i jelo zapravo su samo mali djelić mozaika koji bez svih tih stvari ne bi bio ni blizu tako efektan.
Filipa i njen tim, sastavljen od mame, sestre i dečka tjednima se pripremao. U šumi pored kuće brali su različite grančice, bobice, po buvljacima, tavanima, susjedstvu tražili odgovarajuće svijećnjake, beštek, tanjure, stolnjake, svijeće, dekoracije… i onda sve to jedva potrpali u svoj karavan i iz Vinkovaca stigli u Zagreb.
– Mi smo kraljevi improvizacije jer inače nikada ne bi ništa stigli. Iskreno, ne znam što mi je draže da li kuhanje ili dekoriranje. Možda dekoriranje s obzirom da sam kao mala željela biti organizatorica vjenčanja – ispričala je Filipa Sorko, inače pobjednica kulinarskog showa 3, 2, 1 oko čije je pobjede bilo zlih jezika.
– Mi nismo profesionalni chefovi, niti ne kuhamo na profi opremi. Velika je to razlika. Za ovu večeru htjeli smo uistinu neobičan meni i da ljudi isprobaju nešto što ne jedu prečesto, tako da smo za porkete imale pomoć od profi kuhara – objašnjava Jelena Iva Nikolić, dodajući kako su za večeru imali mnogo sponzora pa nisu poslovali u minusu.
– Da, nešto se zaradi, ali ne puno. Radi se po principu donacija, obično ljudi ostave 300-injak kuna… – priča Filipa.
Računam koliko je 350 x 19 gostiju… Odgovor je zapravo malo, kada zbrojiš sve te troškove organizacije, dekoracije, hrane, pića, ljude, pomagače, vrijeme… i svo to silno suđe dan nakon.
Da ne bi i mene kao stuff uposlili i ja sam kao prva Pepeljuga otišla s bala prije ponoći. Pogledajte kako su se gosti zabavljali…
Da, bilo je i celebritija, blogera, gastonoma, romantičara…
Da ne duljim, pogledajte kako je sve to izgledalo iz objektiva Borka Vukosava.
