Ajme što je to? Daj mi pliz pokaži sobu? I evo je napokon. Soba moje djece
Postoje dvije vrste ljudi – oni koji su odrasli u velikim i oni koji su odrastali u malim sobama. Ja sam u ovoj prvoj skupini. Sestrina i moja soba bila je ogromna – stari građanski stan s visokim stropovima, dvostrukim vratima, velikim prozorima… i totalni raj za igranje.
S druge strane moj suprug odrastao je u neboderu u maloj sobici u koju jedva stane krevet, ormar, stol i nezaobilazni most ormari puni polica. Za moj svjetonazor nešto nepojmljivo.
I svatko od nas imao je sretno djetinjstvo. On uopće nije mislio da je njegova soba mala i da je zbog toga hendikepiran, nego dapače možda je baš zbog toga puno više boravio vani, bavio se sportom, muzikom, hobijima…
Zašto vam ovo pričam?
Zato što sam shvatila da moja djeca neće biti privilegirana kao ja i da će njih dvojica dijeliti sobu od 9 kvadrata.
Ajme horor. Kako ćemo ih staviti u tu malu sobicu?
Neću ormare s mostom! Ne dolazi u obzir ništa slično.
I onda se moj suprug sjetio super stvari: a što kažeš da im napravimo krevet na kat i to na način da u potpunosti oslobodimo pod? Dakle da oni spavaju gore kao na galeriji, a da oslobodimo pod za ormare i stvari, igranje, druženje?
Kažem da je genijalno imati arhitekta doma.
Ja sam se odmah požurila i prekopala sve prodavaonice s dječjim namještajem. Ima jako puno lijepih kreveta na kat, ali ni jedan nam dimenzijama nije odgovarao.
Naime, kreveti na kat obično imaju malo robusniju konstrukciju. Oni modeli koji bi nam stali u prostor su bili klasični kreveti s gornjim i donjim madracem. Takav model kreveta samo bi djelomično riješio naš problem premale sobe. Tj. u sobu bi stala dva kreveta, ormar i police za igračke, ali bi se posve progutao prostor za igru.
Popularni modeli preslatkih kućica kreveta također nisu za nas… i dok sam ja bezuspješno pinterestirala i tražila gotova rješenja, moj suprug je došao sa skicom i rekao: evo ga – ovo rješenje je najfunkcionalnije i ovako stanu oba kreveta.
E sad idemo do onog zanimljivog djela – duljina sobe je 409 cm, a uz prozor je stup koji onemogućava da se u tu “rupu” duboku 40-ak centimetara ugura krevet standardnih dimenzija 200×90 cm.
Naravno da ne možemo rušiti ni obijati stup, a isto tako glupo je imati neiskorištenu “rupu” od 40 centimetara te zbog toga male madrace dugačke 180 cm.
Nadam se da će dečki biti visoki te naravno da im treba normalan madrac dužine 200 cm.
I onda se Dražen sjetio: a da pronađemo uži madrac?
Naime, većina proizvođača ima madrace različitih širina, od 70 do 220 cm – što god želite. Perfecta Dreams, Hespo, Prima, Meblo Trade… samo su neki od dućana gdje možete naručiti madrac kakav god želite.
Aleluja. Divno je imati takav izbor.
A sad malo o konstrukciji.
Znamo da krevet mora biti jako izdržljiv i čvrst. Mora moći izdržati dvoje djece, a i nas odrasle kada se navečer popnemo pričati im priču… Zapravo mora biti izdržljiv kao za odrasle, zaključujemo bez okolišanja. Možda će u nekim slučajevima i netko od odraslih tu prespavati…
S našim prijateljem i stolarom Krešom Kraljem, koji je već i izradio sve ostale elemente fiksne stolarije u stanu, razradili smo tehničke detalje i jednoglasno odlučili – dečki će spavati jedan nasuprot drugom i svatko od njih imat će svoju “kućicu” s prozorom i lampicom, a sve mora biti dovoljno čvrsto da gore mogu spavati i odrasli stokilaši.
Odmah dogovaramo da ćemo krevet raditi od masiva i to hrasta natura, fino uljenog i prirodnog.
Naravno da je to skuplja varijanta nego bor, jela ili bilo koji kompozit. No, kad već imaju malu sobu, onda barem neka bude kvaltetna, lijepa i funkcionalna…
I jedan vikend u Kranjskoj Gori i krevet je bio dovršen.
Krešo ga je učvrstio i “ugradio” u stup i zidove, a jedini dodir s tlom su ljestve.
Ne moram vam ni pričati koliko su djeca bila sretna kada smo se vratili i kada su ugledali ovakvu sobu…
Da ne duljim evo fotogalerije (za otvaranje kliknite na sliku ispod) i još nekoliko divnih dječjih soba. Evo par linkova 1, 2, 3.
