Volim shopping i izloge. Ali jedan je nekako poseban. I to već dugi niz godina. Uvijek. Konstanta. Charlie, naravno. Jedno sunčano popodne provela sam s Loredanom Bahorić, evo što sam sve saznala.
Htjela sam vam pokazati najljepše i najoriginalnije izloge u gradu. Imala sam već listu s njih 5-6, a onda sam odustala. Pokazat ću vam samo jedan – jedan koji je meni već godinama najljepši, najposebniji, najzanimljiviji.
Izlog koji je uvijek vedar i topao, a uvijek nekako svoj, drugačiji, poseban. Izlog koji odražava osobnost vlasnice dućana, njezinu estetiku, ali i karakter. Ukratko, vodim vas u butik Charlie velike legende hrvatske mode i dizajna Loredane Bahorić.
Loredana je old school. Profesionalac kakvih danas ima malo. Tjedan dana ležala je u krevetu i nije joj bilo dobro, ali je došla na snimanje. Besprijekorna, sa svojom frizurom, crvenim ružem i osmjehom koji ne odaje ni trunku boli koja ju mučila ovih dana.
– Dobro sam. To je najvažnije – i stišće me za ruku i uzbuđeno vodi po dućanu objašnjavajući mi sve u hipu i pokazujući čizme, haljine, bluze… iz nove kolekcije.
Loredana, trebali bi vas slikati. Ona ostavlja sav posao i sjeda na fotelju i pozira, bas kao pravi profesionalac. Za 10 sekundi imamo sliku. Manekenstvo joj je i dalje u krvi. Tu ljepotu i gard ili imaš ili nemaš. Kao da gledam curu koja pozira za Marie Claire ili Vogue.
– Sljedeće godine slavim 30 godina karijere – govori i veselo odlazimo na čaj. Ubrzo prelazimo na ti, iako ima sina mojih godina, ne osjećam generacijsku razliku, tek kada pričamo o nekim drugim, meni potpuno nepoznatim vremenima.
– Kad sam ja 87. godine otvorila Charlie žene su stajale u redu do Palmotićeve. To je bila senzacija. Kod nas tada nije bilo butika. Svi su se odjevali u Trstu i to je bio pojam, ali zapravo ničeg posebnijeg nije bilo. Ja sam s druge strane uvijek htjela i željela biti posebna. Još kao gimnazijalka sam uvijek voljela biti drugačije obučena, posebna. Voljela sam tada veliki nakit i baš sam bila nekako svoja. Ta želja da nešto kreiram, radim nešto svoje, užasno je kod mene prisutna. Obožavam stvarati, kreirati. Uvijek i neprestano. Zapravo, stalno bih nešto mijenjala, dorađivala radila – ispričala je Loredana, dodajući kako su joj velika strast i interijeri, ali i kuhanje, pa i vrtlarenje.
– Obožavam pripremati večere, to su prave gozbe. Jako se potrudim oko svega i veliku pažnju polažem na dekoriranje. A jako volim i Božić – priča nam otkrivajući da je kod nje bor uvijek prirodan, velik i bijele boje.
– Božić je za mene bijele boje. Uvijek kažem iduće godine će biti šaren, a onda opet dođe Božić i bude bijel. Tako je i ove godine. Ovih dana kupit ćemo ogroman 4-metarski bor do stropa i stavit ću na njega par bijelih velikih kugli i to je to. Obožavam taj miris i to je jednostavno dio ugođaja kojem se šest mjeseci unaprijed veselim. Znate za mene kao da postoje samo dva godišnja doba. Ljeto i zima. A zimu jako volim zbog Božića – priča rođena Šibenčanka, koja od prvih dana svoje karijere ima dva dućana – u Šibeniku i Zagrebu.
Razmišljam, samo netko tko istinski voli Božić može svake godine raditi tako divne, inspirativne, posebne božićne kreacije.
Zato su njezini izlozi legendarni. Obožavam ih promatrati i već godinama je to moga blagdanska rutina, pogledati kako je dekoriran Charlie.
Ove godine lightmotiv njenih božićnih dekoracija je prisjećanje i najava okrugle obljetnice, tako da je bor u izlogu dekorirala sa svojim bestsellerima.
– Tu su haljine, košulje, hlače, bluze koje se već godinama prodaju i traže te koje uvijek s nekom modifikacijom, nekim novim detaljom, materijalom, prodajemo već godinama. Njih sam izrezala od papira i zavjesila na bor, a naš anđelčić Charlie je dobio kuglicu na pimpeku – smije se poput djevojčice.
Koliko je ta žena (zapravo dama u godinama), mlada duhom i tako nekako normalna, draga…
Potpuno sam fascinirana s obzirom da za nju znam zapravo cijeli život, ali samo iz novina – sa prastarih reklama za Standard konfekciju čije je godinama bila zaštitno lice, iz brojnih intervjua iz starih Svjetova, Mila, Glorija, Story Bookova…
– Potpuno sam bila u krivu. Mislila sam da ste hladni. Nepristupačni. – pričam joj, a ona mi se smije i od srca zapsuje, onako ležerno, kako samo frajerice mogu. Bez trenutka vulgarnosti, nego baš životno, opušteno.
– Boba, pa ti kao da ćeš knjigu napisati – kaže. I da, ima pravo. Dotakle smo se stotinu tema, dogovorile par novih suradnji, saznale jedna o drugoj jako puno. Puno toga neću otkriti. Zasada.
Ali ću reći, Loredana Bahorić, ti si prava frajerica!
A Borko, tebi hvala na divnim fotkama.
