Danas idemo u Poreč kod dizajnerice interijera i stilistice Edi Antonije Brljafe koja će vam pokazati kako jednostavno i prirodno napraviti divan božićni ugođaj
Edi, znam da uvijek za za svoje doma, napraviš neku divnu čaroliju. Pliz poslikaj nam te trenutke kada budeš radila dekoracije, motala poklone i spremala blagdanski ručak… Zamolila sam to mladu i talentiranu dizajnericu Edi Antioniju Brljafu i Edi je rekla – može, dogovoreno. Usput, malo smo se izdopisivale o blagdanima… Evo što nam je sve Edi ispričala. Btw Edi je radila u jednom od najinspirativnijih milanskih studija za dizajn Studiopepe (ali to je neka druga priča)…
– U kojem si moodu – tradicionalnom, modernom, u kojim bojama, temama?
Edi: Moji mood se iz godine u godinu ponavlja, ne ulažem previše u nove ukrase i dodatke, svake godine kupim samo pravo drvce, i iskoristim grane i dodatke iz raznih šetnja po šumi ( šiške, orahe, šipak…). Boje koje najviše volim i ponavljam su tonovi zelene, bijela, bež i zlatne akcente koji malo obogate cijelu priču.
– Kakav tip božićnog ukrašavanja najviše voliš?
Edi: Najviše volim improvizirati, uberem neku granu u šumi i stavim u vazu ili napravim vijenac. Kad naletim na nešto što me inspirira, često to izradim sama ili sa djecom.
– Imaš li neku omiljenu dekoraciju koju voliš?
Edi: Obožavam lampice i svijeće i one odmah daju blagdanski ugođaj prostoru. Toga kod nas nikad ne fali. A vijenac ili neka diy dekoracija na vratima su mi isto jako dragi i neizostavni.
– Imate li neke obiteljske rituale za Božić, odnosno u ovo blagdansko doba?
Edi: Često boravimo u prirodi pa svako malo nešto donesemo doma, prefarbamo, režemo i slažemo. I naravno, radimo keksiće i muffine, malo češće nego inače:)
– Stvaraš li neke svoje nove božićne rituale sa svojom djecom?
Edi: Radimo bor početkom prosinca, zajedno biramo bor i onda djeca sama pobacaju sve na njega i ukrase. Jako se vesele kutiji s ukrasima kojoj inače nemaju pristupa, tako da je cijela ta priprema najzabavniji dio, a onda kad odu spavat ja sve presložim po mom guštu :)
– S obzirom da tvoji roditelji imaju divan restoran u Poreču, pretpostavljam da i ti voliš kuhati? Što ćete jesti danas za Badnjak? A što za Božić
Edi: Volim jako kuhati ali sam, iskreno, malo zapustila taj dio velike pripreme i guštanja u kuhanju jer nemam baš vremena posvetiti se jelima kako bi trebalo. Tradicionalno za Badnjak se priremaju, da li doma ili u restoranu, bakalar kao namaz uz zelje i posutice sa sardelama – to su mirisi i okusi Badnjaka. A za Božić nemamo ustaljen meni, ali neka home made jela su neizostavna: francuska salata, domaći kruh, fritule….
Inače kada je sve normalno, u prosincu su najčešća vikend druženja s prijateljima i djecom. Kad smo kod nas onda najčešće pripremamo Fondu od sira, gdje svi vrte komadiće kruha u istoj tegli s topljenim sirom sa centra stola. Ove godine to nismo prakticirali zbog situacije…
– A kako će izgledati blagdanski stol kod tebe?
Edi: Zeleni stolnjak, svijeće, laneni ubrusi, šiške, grane bora u apotekarskim bocama…
– S obzirom da stalno nešto divno slažeš i aranžiraš, što bi nam ti savjetovala s kakvom dekoracijom stola nikad nećemo pogriješiti?
Edi: Baza je lijepi stolnjak u nekoj lijepoj boji, a najelegantinije je kad je sve u sličnim, ali različitim tonovima iste palete boja na stolu. Tanjuri – vintage s bogatim uzorkom ili rubovima. Beštek od mjeda je vrlo popularan, ali meni su je još draži vintage komadi, pa čak i svi različiti. Teksturirane čaše za vodu ili u nekoj boji su isto jako lijep akcent na stolu te salvete jednokratne ili platenene na svakom mjestu sa nekom dekoracijom ili karticom sa posvetom daju malo posebniji dojam svemu. I za kraj – bijeli amarilisi.
– Koja ti je bila omiljena DIY aktivnost ovog prosinca?
Edi: Napravili smo brdo zvjezdica sa grančicama. I ja i moja kći Greta jako volimo zamatati i ukrašavati poklone.
– Kakva ti je bila ova godina i ima li nešto dobro da te naučila?
Edi: Ne mogu lagati, nije neka :) Neuobičajena, periodično više ili manje teška… Fale druženja, bezbrižne posjete bližnjima, svakodnevni odlasci u vrtić, ured, putovanja. Sve je nekako na klimavim nogama i neizvjesno. No, naučila me sigurno cijeniti još više male stvari i sve ono šta uzimamo zdravo za gotovo te navela na da pogledam stvari iz neke druge perspektive.
– I da kraj, što bi nam ti svima savjetovala za iduću godinu…
Edi: Hm savjet, voljela bih i ja jedan dobar savjet. Ne znamo što nas čeka to je sigurno. Neće se sve vratiti u normalu preko noći. Sljedeća godina bit će u nekom tranzicijskom procesu, tako da svakako moramo biti spremni na fleskibilnost. Prilagoditi se svakakvim situacijama i ne previše planirati unaprijed. Zagrlite čvrsto one koje možete :)
