Ana uvijek posjeduje mudrost i sposobnost da se fokusira i kad je najteže… Evo kako će ona provesti ovaj Božić…
Ovaj Božić mnogima će biti potpuno različit od svega što smo navikli. Manje ćemo se družiti, posjećivati, ljubiti, grliti… Ali to ne znači da se ne možemo družiti, barem ovako virtualno. I zato vas svaki dan vodim u dom jedne meni posebno drage i inspirativne osobe s kojom bi rado popila kuhano vino i nasmijala se do suza ovoj ludoj godini. Do sada smo već obišli nekoliko divnih kreativaca (klik na link), a danas idemo kod moje Ane.
Ana Horvačić Debić frendica mi je još od prvog tjedna mog dolaska u Zagreb, prije 20 godina. Od tada do danas napravila je čuda… Imala je dovoljno hrabrosti da kao klinka i s par stotina kuna u džepu pokrene školu stranih jezika u prostoru u kojem je živjela. Školica je u međuvremenu postala Institut Sputnik s mnoštvom stranih jezika, a ona i Ozren postali su i roditelji naših malih velikih prijatelja Karla i Lucijana. S Anom sam pokrenula O’snovu, platformu za kreativno druženje koja trenutno spava. S njom sam kroz njezine priče na njezinim blogovima Project we travel i Mjesto za kavu popila puno živopisnih kava i putovala na divna inspirativna mjesta… te proslavila puuuuno novih godina s novim planovima i željama…
– Ova godina je po mnogo čemu posebna. Ima li nešto dobro što te naučila?
Ana: Ova godina je bila pravi izazov u poslovnom smislu i trebalo je naći načina ostati sabran, usmjeren k cilju i podrška ljudima koji s nama rade. K tome i pronaći snage, biti raspoložen i pozitivan i kod kuće jer imamo ta dva plavokosa zvrka koji to traže od nas. I važno je da dobiju.
Vrlo brzo nakon potresa sam shvatila da ne smijem i ne želim živjeti u strahu od potresa, korone i ostalih nedaća. Shvatila sam i to da je spas u tome da ne analiziram svaku situaciju u kojoj smo se našli, da se ne pitam zašto, da ne gledam unazad kao u vrijeme kad smo bili sretni i ne priželjkujem ono sutra jer bi me možda tješila pomisao da će baš sutra sve biti u redu. Naučila sam da je sada ono što imamo i da to vrijeme želim iskoristiti najbolje što mogu.
– U kojem si moodu – tradicionalnom, modernom… u kojim bojama, temama?
Ana: Iako ne žalim za prošlim vremenima jer ona su ostala tamo negdje u prošlosti i život ide dalje, ja ih se ipak rado sjećam, pogotovo u ovo vrijeme te nastojim stvoriti ugođaj koji sam voljela imati u djetinjstvu u ovo vrijeme, posebice onaj kod moje bake.
Trudim se da je kod nas kod kuće sve u toplim tonovima, puno zelenila, svijeće su nam u vrijeme kada su dani kraći sada već posvuda po stanu, a nedavno smo izvukli i lampice. Igra svijetla me posebno veseli predvečer i taj ugođaj me grije. Kao i svake godine kombiniram najdraži set boja, zelenu, sivu i bijelu, ali moram priznati da sam ove godine skupila nešto hrabrosti i adventski vijenac je dobio svoju bordo verziju. Veseli me da me ova godina promijenila i u tom pogledu.
– Kakav tip božićnog ukrašavanja najviše voliš?
Ana: Baš jako volim da je sve odmjereno i teško da će naš dom izgledati nakićeno. Gledam se odmaknuti od nekih trendova, ne otvaram stranice za ideje (nemam kada!) jer mi se onda to što vidim mota cijelo vrijeme po glavi. Meni je najljepše svake godine poigrati se s ukrašavanjem uz neki sjajan jazz u pozadini i šalicu kave.
Inače, ja cijeli advent nešto premještam, dorađujem, slažem nove vijence za zid… I to čak nema veze s time da nisam zadovoljna nečim, nego taj proces uređenja našeg doma je nešto u čemu uživam, a u prosincu uvijek imam nešto više vremena nego tijekom godine pa si dopustim tako nešto.
– Imaš li neku omiljenu dekoraciju koju voliš?
Ana: To su definitivno obruči/vijenci koje radim u ovo vrijeme za zid. Svake godine iznova gledam taj obruč od šiblja na stolu i uvijek me zanima kako će ispasti ove godine.
Ove godine su opet nekako posve drugačiji i divno pristaju iznad stola gdje inače jedemo, pijemo kavicu i sjedimo s našim prijateljima koje sada rijetko kad i viđamo.
– Imate li neke obiteljske rituale za Božić, odnosno u ovo blagdansko doba?
Ana: Svaku adventsku nedjelju palimo po jednu svijeću, obavezno stavljam novi stolnjak te uređujem stol tako da nam je svima lijepo i ugodno. I djeci se jako sviđa! Taj nedjeljni ručak je naše vrijeme i cijelu godinu, a sada posebno, razgovaramo s djecom o zahvalnosti i pokušavamo osvijestiti taj zajednički trenutak i njima i nama. Ranije sam čitala da bi to bilo izvrsno raditi s djecom jako često, no, kao da smo prije jurili više i mislili da ćemo to nekad kasnije napraviti kad imamo vremena pa onda rijetko kada i jesmo. Zato je sada jako važno “trenirati” kako se izražava zahvalnost za najsitnije trenutke koje smo doživjeli jer ih tek tada i osvijestimo i naučimo cijeniti.
– S obzirom da ti i Oz fenomenalno kuhate i radite fantastične slastice, što ćete ove godine pripremati?
Ana: Sasvim sigurno neće izostati kolačića kao što su išleri, vanil-kiflice, medenjaci te biskupov kruh. Nedavno sam radila mini pavlove s kremom od neretvanskih limuna i suhim smokvama iz Istre koje sam ranije natopila u likeru od ruža koje smo dobile od Nalke (sjećaš se?) i definitivno moram ponoviti taj recept još jednom. Ne znam hoću li imati takve limune i smokve, ali snaći ću se! Inače, recept je iz kuharice koju si mi poklonila prošle godine od Ane-Marije Bujić i izvrsno je ispalo! Mogla bih napraviti jednom kad nam dođete!
– Kako će izgledati božični ručak? (od jela do dekoracije)
Ana: Ove godine će nam više nego ikad nedostajati posjećivati obitelj na Badnjak i Božić, ali nadamo se da ćemo to uskoro nadoknaditi. Mislim da ćemo vrlo tradicionalno složiti naš ručak, bistra juhica kakvu djeca vole, pečeni picek ili purica s mlincima, salata, a za desert ću sigurno složiti neku tortu koju će, naravno, morati uključivati čokoladu jer klincima su takve najdraže.
Oduška ću si sigurno dati kod dekoriranja i vjerujem da ću do tada transformirati stol i sve ukrase na njemu te eukaliptusu nadalje naći mjesto u spavaćoj sobi.
Borove grančice će biti tema, a kako će izgledati… ni ja još ne znam.
– Što će vam biti na play listi?
Ana: Sigurno neka lista na Spotifyju – Christmas jazz ili Christmas Classics.
– Uvijek ti se divim što ti sve stigneš. Koja je tajna tvoje dobre organizacije?
Ana: Hvala ti! To je zato što malo spavam (ha-ha). Ma zapravo, mislim da je to do toga što suprug i ja u svemu ravnopravno sudjelujemo, od bavljenja s djecom, rada u našoj firmi pa sve do pranja suđa. Jako sam sretna što se tako nadopunjavamo!
A druga tajna su moje to-do liste koje ja jako volim pisati i tako planirati vrijeme. A, pogađaš, još više volim kad ih mogu obojati nekim flomićem u boji jer to znači da sam gotova s time i da sam taj cilj ispunila. Moram napomenuti da si ja, kao i svi ljudi, dopuštam izlete u neorganiziranost i letargiju. Traju kratko, ali događaju se s vremena na vrijeme. I to je sasvim u redu.
– Kako si smanjiti stres za blagdane?
Ana: Smanjiti očekivanja koja smo si zadali, ali i ona prema drugima i onome što bi oni trebali raditi/napraviti. Uživati u trenutku ili vježbati kako se to radi. Zvučim sada kao i knjige koje sam nedavno čitala, ali dok ne promijenimo ploču, nema pomaka. I da… naručiti sve što je potrebno preko interneta, nema smisla hodati uokolo kad je ovakva situacija u potrazi za poklonom ili obavljati šoping.
– I za kraj, što bi nam svima savjetovala za iduću godinu? (neka tvoja božićno-novogodišnja čestitka)
Ana: Moram priznati da si me baš pogodila s ovim zadnjim pitanjem jer o tome stalno razmišljam i tome se vraćam, ne toliko u tonu iduće godine, već generalno vremena u kojem živimo. Stoga evo nekoliko misli koji su postale dio moje svakodnevice…
Budimo blagi prema sebi i drugima, imajmo razumijevanje za ljude oko nas jer je ljudima danas zaista teško i ne znaju se svi nositi s ovakvom situacijom na način na koji se mi možda nosimo.
Obavezno, ako imate djecu, nakon što ste ih jednom poljubili za laku noć, vratite se kasnije još jednom, pa i više puta, jer ne želite da kad odrastu imate osjećaj da ste ih premalo grlili i ljubili.
I na kraju (iako bih mogla još puno pisati na tu temu)… vježbajmo zahvalnost za svaku pa i najmanju stvar, jer kad kreneš razmišljati o tome na čemu si zahvalan i koliko je razloga za buđenje s osmijehom ujutro, život ti malkice postane ljepši.
Nadam se da se svi uskoro vidimo!
Uživajte još malo u domu Ane i Ozrena (za otvaranje fotogalerije kliknite na sliku)
