Piše: PETRA ŠVARC
Iako je mnogima od nas koji smo odrastali Osamdesetih godina prošlog stoljeća, Trst prije svega sinonim za shopping, on je i tada bio, a posebice jest danas, puno više od toga. ‘Moja duša je u Trstu’, pisao je veliki James Joyce, dok ga je Umberto Saba opisao kao ‘zamišljenog i sramežljivog’, dajući mu ljudske osobine.
Trst je danas najveća i najvažnija luka u Italiji, njegovo je sveučilište jedno od boljih u Europi, a njegov sofisticirani šarm i elegancija već dugi niz godina s puno umijeća ujedinjuju mediteranske i miteleuropske utjecaje u neponovljiv i jedinstven mix.
Najveći i najljepši tršćanski »salon« svakako je središnji gradski trg, Piazza Unita, s legendarnom kavanom Caffe degli Specchi koja je bila mjesto susreta mnogih velikih književnika i u kojoj su nastala mnoga važna literarna djela. Kratka šetnja gradskim centrom otkrit će vam brojne gradske palače koje su, sve do jedne, savršeno održavane i uređene. U jednu od njih, palaču Crispi, vodimo vas danas.
Nekada se u njoj nalazilo sjedište osiguravajuće kuće Generali, a onda je zgrada prodana, a urede su zamijenili stanovi. Jednoga od njih, upravo dovršenoga, jedva vam čekamo pokazati!
Uređenje Stana N potpisuje arhitektonski ured AKSL arhitekti s kojim smo vas već upoznali (link).
Prekrasan, prostrani stan od 160 kvadrata, smješten na uglu zgrade, imao je tamne drvene podove i roza zidove kada ga je klijentica kupila. Njezina je želja bila pretvoriti ga u ljetnu rezidenciju, budući da voli putovati, a živi između Beča i Trsta.
»Najprije je trebalo tlocrt očistiti od nepotrebnih i neželjenih zidova, budući da se tu nalazilo nekoliko malih zasebnih ureda«, priča nam arhitektica Špela Leskovic.
»Zidove smo ostavili samo u spavaćoj sobi i kupaonici – jedan obložen ogledalima tako da reflektira dnevnu sobu, dok je drugi ostao poluotvoren sa staklenom stijenom. Sav preostali prostor ostao je otvoren, definiran tek pomno razmještenim komadima namještaja«.
Čitava je atmosfera svijetla i ležerna, s mediteranskim štihom, ali zadržan je i karakter palače koja priča priču o povezanosti Trsta i Beča iz nekih prošlih vremena.
Namještaj je vrlo pažljivo biran, a sastoji se od suvremenih komada, poput blagovaonskog stola s potpisom Ionne Vautrin, kombiniranog s autentičnim starim komadima – secesijskom staklenom vitrinom i stolićem – koji imaju sentimentalnu vrijednost za vlasnicu.
Detalji poput kvaka Marcela Wandersa ili malenih skulptura bečke umjetnice Alje Neuner donose osjećaj prekapanja po kutiji s nakitom. Dugačka klupa postavljena duž prozore još je jedan mediteranski touch. Tako je stvoreno savršeno mjesto za omiljenu zanimaciju u mediteranskim gradovima: promatranje dinamičnog gradskog života iz ugodne hladovine stana.
Uživajte u fotografijama Giuliana Korena.
