Romana i Darko u blizini Varaždina od trošne, zapuštene kuće napravili su pravu romantičnu idilu i bazen s najljepšim pogledom. Mjesto u koje se želiš vratiti i prije nego što si otišao…
Piše: Petra Švarc
Jako volim kada me posao izvuče iz ureda. Volim svaki djelić tog procesa. Sjesti u auto, putovati do odredišta, promatrati pejzaže, uživati u pogledu kroz vjetrobransko staklo… Zatim usput stati na kavu, u glavi polako zamišljati lokaciju koju toga puta otkrivamo. A onda, po dolasku – sam trenutak otkrivanja, približavanja, prepoznavanja… Upoznavanje vlasnika i njihovih priča. Još ako se sve događa u društvu sjajnog fotografa (u mom slučaju fotografkinje) koji uspijeva uloviti dušu stana, kuće ili imanja – to je definitivno najljepši posao na svijetu. No, i tu postoje nijanse, razlike u doživljaju, u dojmovima koje nosiš kući. Neki se ucrtaju dublje, traju dulje i stvore ti želju da se vratiš.
Upravo to dogodilo mi se s Čarobnim brijegom. (Svaka asocijacija na Thomasa Manna ovdje ne stoji. Osim možda ona na sanatorij u Davosu jer učinak je, rekla bih vrlo sličan. Ali o tom, po tom). Čarobni brijeg nije nam se pokazao pompozno i ne odmah. Malo se pritajio među varaždinskim bregima i dok smo mu se fotografkinja Sanja Bistričić i ja autom približavale, u prvi smo ga mah promašile i produžile dalje šljunčanim putem.
Naime, imanje izvana djeluje kao jednostavna seoska kuća. Doduše, njegovana i umivena, ali prilično obična.
Drugi je pokušaj bio uspješniji. Na ulazu nas je najprije dočekao srdačan osmijeh vlasnice Romane. I već nakon prvih par koraka, shvatile smo da je naziv imanja i više nego opravdan. Jer ono što smo ugledale, ostavilo nas je bez daha. Pogledom smo odjednom pokušale obuhvatiti što više od bezbroj detalja koji čine ovo imanje, a odmah smo iz njih iščitale i svu ljubav, brigu, pažnju i nježnost kojima ga vlasnici obasipaju, provodeći ovdje doslovno svaki slobodan trenutak.
Uskoro nam se pridružuje i Darko, Romanin suprug i kako sam kaže – glavni šljaker. Zapravo izuzetno svestran čovjek i nesuđeni akademski slikar čiji rani radovi krase stubište kuće. Nakon kratkog obilaska i naših iskrenih uzdaha oduševljenja, Sanja nestaje s fotoaparatom, a mi sjedamo u sjenicu, za stari drveni stol, uz trešnje netom ubrane s obližnjeg stabla i domaći sok od matičnjaka što ga Romana bere na imanju.
Vani su golden hour i povjetarac i doista ne može biti ljepše i ugodnije.
“Još kao djevojka maštala sam o kućici pored potoka, u blizini šume“, priča mi Romana tek prvu u nizu brojnih sudbinskih anegdota vezanih uz Čarobni brijeg. Kako bi je iznenadio i ispunio joj san, Darko je razgledao čitav niz kuća i imanja, ali nijedno nije bilo lijepo kao ovo. Čak i onda, dok je na imanju postojala samo trošna i zapuštena kućica i puno šikare, suhih stabala i požutjele trave. Ali, Darko je znao. Znao je da će ovaj brijeg jednom postati čaroban. Sanjao je to. Doslovno. A snove polako, vrijedno i strpljivo, vlastitim rukama pretvarao u stvarnost.
Danas je Čarobni brijeg raskošno, ali ni po čemu pretenciozno imanje smješteno u selu Beretinec, na svega 8 minuta od Varaždina i nepunih 40 od Zagreba kojega vlasnici iznajmljuju uglavnom gostima iz inozemstva, željnima pravog odmora uronjenoga u prirodu i zelenilo. Zen, refresh, regeneracija, oporavak, dodir s prirodom – riječi su koje njihovi gosti upisuju u Google kada traže destinaciju za svoj odmor.
Postojeća je kuća nadograđena i opremljena na način da posve ispunjava sve standarde maksimalnog komfora, a može primiti 6 gostiju. Teren se njegovanom travnatom stazom spušta prema šumi i vanjskom bazenu, a u blizini je i vrtna kućica u kojoj se skrivaju jacuzzi i sauna. I ona je Darku došla u snovima.
U grmovima miriše lavanda, grane su se povile od težine rumenih trešanja, na jesen su tu i šljive. Na obližnjem se bregu vidi susjedov vinograd, a prvi susjedi su srne i jeleni iz obližnje šume. Shvaćam kako je ovdje dobro doći bilo kad i kako mjesto nije sezonsko.
Pokušavam sve zamisliti uz snježni pokrivač i već maštam. No, priča ovdje nikako ne staje. Kada bismo je sada zaključili, bila bi to tek jedna u nizu kuća za odmor kojih je posljednjih godina sve više na području kontinentalne Hrvatske. Čarobni je brijeg poseban i po svojoj naglašenoj ekološkoj dimenziji.
Njegovi vlasnici doista žive u potpunoj harmoniji s prirodom. I to nije samo prazna fraza. Romana i Darko prirodu istinski poštuju i čuvaju, a ona im uzvraća svojom ljepotom i raskoši.
Oboje su vegetarijanci već gotovo 30 godina, a ekologiju na svom imanju provode u praksi – za čišćenje koriste isključivo prirodna sredstva, a čak ni bazensku vodu ne pročišćavaju klorom.
Ispod bazena postavili su solarne ćelije, na imanju nema plastike, a voćnjak koji su zatekli, regenerirali su i njeguju ga bez pesticida. Od voća koje poberu, Romana kuha fantastične pekmeze, bere matičnjak i bazgu za sokove.
Posebna priča je namještaj kojim je opremljena kuća. Gotovo svaki komad je recikliran – zapravo reinkarniran i ima priču iz prošlog života. Tako su na vratnicama ormara u prizemlju još uvijek vidljive zabilješke iz nekog prastarog domaćinstva kojemu su pripadale. U dnevnoj je sobi zadržan i restauriran stari kamin koji, kažu mi Romana i Darko, zimi grije cijelu kuću.
“Veselimo se svakom novom gostu, a naročito nas vesele oni koji nam se vraćaju, pričaju Romana i Darko i s ponosom nam pokazuju zid na kojem se nalazi ploča prepuna poruka s dojmovima zadovoljnih gostiju. Možda jedni od njih uskoro budete i vi, a do tada, uživajte u prekrasnim fotografijama Sanje Bistričić.
