Idemo nešto pregricnuti u Cogito, a poslije ćemo ostati na predavanju, a ako nam se bude dalo i na koncertu? Može! Ovako će izgledati svaki dan u 3LHD-ovoj Uraniji
Na ovom projektu radili su dugo. Da ja znam barem četiri godine. Razloga je uistinu puno – od kompleknosti projekta do priče o cipelama postolareve djece…
A ova ‘postolareva djeca’ su minimalisti. U crnim cipelama od jutra do mraka – spremni da sjede za kompjuterom, strpljivo iscrtavaju detalje, bore se za neke sitnice koje su ponekad samo njima bitne, a onda navečer opet u crno odjeveni u istim onim cipelama idu na specialty coffee, pa predavanja, koncert…
Nemojte me krivo shvatit, ali nanjušim arhitekte na kilometar i zaista su svi prilično slični. Ok, znam da su i ekonomisti međusobno slični, kao i pravnici, novinari, dizajneri… No, arhitekti su ipak priča za sebe, a ovo mjesto gdje vas danas vodim sviđat će se jako onima s arhitektonskim genima. Krenimo iz početka.
Ulazim u dvorište bivšeg kina Urania, odnosno ranije Partizan, na Kvartiću. Što očekivati? Naime, 3LHD je jedan od najutjecajnijih hrvatskih arhitektonskih ureda – ljudi koji su napravili neke od najatraktivnijih hrvatskih hotela – hotel Park i Lone u Rovinju, One Suite u Dubrovniku, a na listi koja u 25 godina ima gotovo okruglih 300 projekata su i Splitska Riva, Aquatika u Karlovcu, centar Zamet u Rijeci…
Naime, već danima po portalima gledam slike o tom njihovom novom projektu Urania i moram priznati da sam znatiželjna vidjeti to svojim očima.
3LHD-a je ondje sjedinio svoj ured, showroom, kafić te multifunkcionalnu dvoranu u kojoj planira održavati koncerte, predavanja, tribine, izložbe… i biti značajan dio kulturne scene grada.
Dolazim u ured nešto prije 9. Ekipa se još okuplja. Par bicikla je već parkirano u dvorištu. Ulazim u prostor s recepcijom, dočekuju me Mladena i Tena i provode po prostoru.
Iz kuhinjice blizu recepcije dopire miris kave…
– Još uvijek nemamo pravu kavu. Ona stiže tek za dva do tri tjedna kada dečki otvore Cogito. Jesi za kavu? – pita me Mladena Žarković i smiješta na Prostorijinu fotelju u multimedijalnoj dvorani.
– Tu ćemo svaki dan imati neku aktivnost. Nekada će to biti predavanja, tribine, prezentacije, koncerti, projekcije filmova… Naime, velika želja 3LHD-a je da se gradu nadoknadi javni sadržaj koji je nekada ovdje postojao te da Urania opet postane centar društvenih događanja – kaže Tena Razumović Žmara, koja će s kolegicom Vanjom Daskalović voditi program koji aktivno počinje s radom početkom 2020.
– Neke teme će biti vezane uz arhitekturu, neke uz film, vizualne umjetnosti te umjetnost općenito, a neke vezane uz inženjerstvo, održivost – nabraja Tena, posebno ponosna na što je nabavljen iznimno kvalitetan projektor, tako da će moći na platnu prikazivati i “prave” filmove.
– Surađivat ćemo s nezavisnom kulturnom scenom i brojnim festivalima, a otvoreni smo i za komercijalni najam prostora za evente, ali naravno ako je u skladu s konceptom prostora – priča Tena.
Ono što vjerujem da će ipak većinu zanimati je kafić i najava da će novi Cogito u Uraniji imati nešto i za prigricnuti.
Nestrpljivo iščekujemo ponudu i veselimo se svakom novom lijepom mjestu u gradu…
No, ipak, najviše me zanima onaj dio od tih cca 1500 kvadrata koji nije javan – a to su uredi i showroom s uzorcima, maketama, projektima…
Iznad PVN-a (polifunkcionalne dvorane) je knjižnica koja ima istu onu mrežu kao u hotelu Amarin po kojoj skaču klinci.
Cure me pitaju dal bi se naslonila… Nisam toliko hrabra, preskačem tu “priliku”.
Iz knjižnice ulazimo u glavni prostor – ured koji je predviđen za 50 zaposlenika i u kojemu je nekada bilo kino sa 800-injak sjedećih mjesta.
Naime, 3LHD je tu centralnu dvoranu podijelio po visini – gore je ogroman ured s 50 radnih mjesta, a dolje su uredi za partnere, konferencijska dvorana, manji uredi za sastanke, showroom s maketarnicom i uzorcima…
Iz “tvornice” arhitekture izlazimo na drugu stranu gdje je “tvornica servera i kablova, sustava za ventilaciju”.
Zgrada je pametno ventilirana, pa bi sustav sam trebao razaznati kada treba pojačati temperaturu, kada smanjiti ili upuhnuti svježi zrak…
“Tajnim hodnicima” odijeljenim crnim zavjesama dolazimo do arhive projekata, arhive uzoraka te showrooma s maketama.
Ovo je meni osobno najzanimljiviji dio ureda.
Satima bi mogla promatrati tisuće uzoraka tepiha, zavjesa, tkanina, pločica, kamena, metala, stakla… od kojih nastaju sva ta divna arhitektonska i interijerska čuda.
Zaista inspirativno mjesto za sastanke, dogovore, edukaciju…
– Na jednu stranu gledaju svi uredi partnera, a na drugoj strani su konferencijska sala i manje sobe za sastanke.
Pogled mi u jednom trenutku bježi prema trampolinu u vrtu. Dignem obrve i pogledam cure?
– To je od susjede – kaže.
Onako tiho u sebi komentiram, aha nema sobe za biljar, playstationa, ležaljki, pa čak ni community stola za ručak i velikog frižidera kao u IT firmama i kreativnim agencijama.
Arhitekti su ipak priča za sebe. Zato ih i volimo, zar ne?
Uživajte u slikama naše Sanje Bistričić…
A sada i video Domagoja Blaževića koji je dokumentirao kako se sve to stvaralo…
