Prestala sam se živcirati i prihvatila da činjenica da imaš plan ne znači baš ništa. Opet smo naručili kadu, godišnji su, ali bar su stigle pločice i najljepši wc ikada, kaže Andrea Andrassy, u svom dnevniku adaptacije.
Svaka adaptacija je priča za sebe. Ma što priča, roman… Zato smo jako sretni što svoje iskustvo adaptacije stana s nama dijeli Andrea Andrassy, spisateljica, kolumnistica, influencerica. Andrea nam je već ispričala s kojim se sve problemima susrela, evo linkova na prvi i drugi nastavak dnevnika adaptacije, a danas nas čeka tekst s jednom sretnom vijesti…
PIŠE: ANDREA ANDRASSY
“Samo da bude gotovo do sredine 9. mjeseca” – nevjerojatno je koliko se čovjek brzo pomiri sa stvarima kad ima radove. To je možda najvažnija stvar koju sam naučila prilikom renovacije stana – što se više živciraš oko stvari koje ne možeš promijeniti, to će ti biti teže, a ishod će i dalje biti isti.
Zato sam se prestala živcirati i prihvatila da činjenica da imaš plan ne znači baš ništa.
Neke stvari se jednostavno ne mogu promijeniti i najbolje ih je prihvatiti kao takve.
Srećom, prevelika kada koja ipak ne stane u kupaonu nije jedna od tih stvari – u Duravitu su imali razumijevanja za moju situaciju i naručili smo drugu kadu.
Klasičnu varijantu koja mi je bila drugi izbor. Ime joj je Luv, dizajnirala ju je Cecilie Manz, što meni osobno ne znači puno jer mi je dovoljno samo vidjeti da je prekrasna, ali vidim da je u Bobinim očima Božić kad priča o toj kadi i o cijeloj seriji Luv. Plus, paše mi uz umivaonik, tako da je zapravo možda i bolje da sam uzela nju.
Trebat će joj neko vrijeme jer je 8. mjesec i svi su na moru, ali doći će kad-tad.
Do tad možemo napraviti sve ostalo. Na primjer, pločice.
Da se mene pita, u mom stanu bi sve bilo u crnim, bijelim i sivim tonovima, ali srećom, pitalo se i Bobu koja me nakon nekoliko tjedana nagovaranja uspjela uvjeriti da će se nekoliko drvenih detalja savršeno uklopiti u kupaonu i učiniti ju toplijom.
Ali to dolazi tek kasnije, sad smo tek na pločicama koje sam odabrala u svijetlosivoj i antracit boji.
“Bit će ti nemoguće za održavanje” – rekli su mi za ove antracitne, ali srećom, nekako su baš savršene.
Ne znam točno zašto, ali na njima se uopće ne zadržava kamenac i uvijek izgledaju čisto.
Ono što znam je da se zovu Imola Azuma, napravljene su od tvrdog gresa i ako nešto padne na njih, to nešto će se razbiti, a pločice ostaju čitave.
Pločice iz snova, a u susjednoj prostoriji – wc iz snova.
Ugradbeni kotlić je nešto o čemu već dugo sanjam, a otkad sam bila u Japanu, sanjam i da ću jednog dana imati “japanski wc”, onaj s integriranim bideom i grijanom daskom. Duravit je u mojim željama prepoznao svoj Sensowash by Starck.
Ovaj nema grijanu dasku, ali ima sve ostalo, plus, svijetli u mraku na način da iz same školjke izlazi snop svjetlosti, što je korisno kad tijekom noći pokušavaš locirati wc, ali i jako strašno prvu noć kad saznaš da ti wc svijetli.
Naravno, može se i isključiti, ali zapravo je jako zabavno.
Ono što nije zabavno je život bez kade u 8. mjesecu, ali dobro, stiže uskoro.
Početkom devetog mjeseca, a ja do sredine istog imam najam stana preko puta. Tad moram van, a parkete nismo ni započeli.
Ne znam gdje ću sa stvarima, ali znam gdje neću – neću ih vraćat u stan u kojem se još trebaju ogulit parketi.
