Znam da pola Hrvatske muku muči s prevelikom količinom vlage u zraku, no svi mi koji se grijemo na centralno na toplanu imamo drugi problem – presuh zrak. Ipak, postoji rješenje…
Budim se sa začepljenim nosom. Grlo me grebucka. Koža zateže. Usta su mi suha. Znam te simptome dobro. Svaku zimu od kada sam u Zagrebu imam iste simptome. I nekako sam se pomirila s time da je to normalna posljedica centralnog grijanja i nusprodukt divnog hodanja po kuću u kratkim rukavima, čak i kada vani pada snijeg.
Da, zimogrozna sam i obožavam kada nam je doma toplo. I nekako sam se već bila naviknula na sve te zimske nuspojave koje sam pokušavala ublažiti s mokrim ručnicima na radijatoru i s lončićem vode.
I tako godinama. I onda je u jednu zimu, točnije prije 5 godina, moj tada šestomjesečni Fabijan dobio atopijski dermatitis.
Crvenilo, perutanje, mrlje po cijelom tijelu, razdražljivost… i grozna iskustva mama s kojima dijelim ista iskustva. Borba s atopijskim dermatitisom može biti baš grozna. Napravili smo sve što smo mogli – specijalizirane skupe kreme za atopijski dermatitis, kupke od zobi, odjeća od organskog pamuka, potpuno drugačija moja prehrana isključivo iz organskog uzgoja.
Jedna od stvari koju nam je tada preporučila doktorica bilo je da nabavimo ovlaživač zraka, da mu možda smeta presuh zrak koji bi u prostoriji trebao biti oko 40-50 posto.
Ok, nabavljamo ovlaživač, uzimamo odmah sa senzorom koji pokazuje razinu vlage u prostoriji. Taj Gorenje model vizualno je vrlo neutralan te s ionizatorom koji istovremeno neutralizira negativne utjecaje magnetskog i električnog zračenja, što je posebno važno u prostorima s puno elektroničkih uređaja kao kod nas doma. Ionizator istovremeno pročišćava zrak i aktivira kisik, te na taj način poboljšava kvalitetu zraka i čini boravak u takvom prostoru ugodnijim.
Točno se sjećam našeg prvog paljenja. Vani je bio hladan suh zrak, a kod nas doma jako toplo. Pri uključenju u struju senzor je pokazao 9 posto.
Napunili smo ovlaživač s destiliranom vodom, stavili na automatski mode i on je počeo izbacivati paru kao lud… Za par minuta već je vlaga porasla na 19, a ubrzo i na normalnih 40-ak posto.
Prva noć s ovlaživačem – budim se i koža mi napokon nije suha. Kao da mi je netko utrljao neku finu masku u lice preko noći.
Fantastično. Sa svima dijelim svoje oduševljenje i ovlaživač ide svugdje s nama – u dnevnom boravku je preko dana, a po noći seli s nama u sobu.
Naravno, ne mogu sa sigurnošću tvrditi što se dogodilo, ali unutar par tjedana Fabijanu je atopijski dermatitis počeo prolaziti, da bi nakon par mjeseci u potpunosti nestao. Koža je bila lijepa, mehana, čista – baš prava baby koža.
I tako smo čitavu zimu svaki dan selili taj ovlaživač. Postepeno sam prestala koristiti sve one kreme i kupke za atopijski dermatitis, ali još uvijek sam bila na oprezu.
U jesen, kada je ponovno počela sezona grijanja, odmah sam uključila ovlaživač, koji praktički ne gasim sve do proljeća.
Treću zimu, u naš dom je stigao i drugi sin. Jedna od prvih stvari koje smo napravili – kupili smo još jedan ovlaživač zraka… Od tada je prošlo par zima i u našoj kući je uvijek isti scenarij – noću iz svake sobe šušti para iz ovlaživača, a ako slučajno nekada zaboravim ili se ulijenim, odmah se vrate oni moji zimski simptomi s početka priče.
Ne mogu i ne želim tvrditi da nas je ovlaživač riješio atopijskog dermatitisa, ali je sigurno pomogao da se ne budimo sa začepljenim nosom i suhom kožom.
Hvala Sanja Bistričić na fotkama našeg stana.
Dnevnik kućanice osmišljen u suradnji s tvrtkom Gorenje, ali u potpunosti odražava stav autorice teksta Bobe Blašković
