Jeste znali da je to jedan od svega par gradova na svijetu čiji se dan nastanka točno zna. Jeste znali da je bio jedan od najbogatijih gradova u Hrvatskoj, da ima predivne perivoje, palače, šetnice, trgove… Ja nisam, priznajem! I zato sam se možda još i više zaljubila u njega…
Dugo me baš bilo sram da Karlovac poznajem samo po autobusnom kolodvoru i kratkoj stanki na relaciji Pula – Zagreb. Štreberski sam znala da je to grad na četiri rijeke i da je nastao dekretom, negdje u razdoblju renesanse. Ali sram me jako priznati, ništa više od toga.
I onda sam ostala trudna i slabo sam se mogla kretati i nisam baš bila za neke lude avanture i onda je moj suprug predložio, ajmo na kavu u Karlovac.
Meni je to taman zvučalo kao uzbuđenje koje mogu podnijeti. I ubrzo sam shvatila – taj grad je ljudi, tako predivan! Koji potencijal. Koja prava uspavana ljepotica.
Koje divno šetalište, gradski park, perivoji, dvorci, koje predivne raskošne zgrade, palače, vizure… a nažalost još uvijek ratom razrešetane fasade… i tišina.
Sjećam se kada smo došli doma izvadili smo odmah knjige iz Paletovih studentskih dana i čitali malo o njegovoj povijesti, urbanizmu…
Saznala sam tada da je to jedan od vrlo rijetkih gradova na svijetu kojima je poznat točan datum nastanka i autor. 13. srpnja 1579., autor mu je urbanist i graditelj Matija Gambon.
No, naravno, ime nije dobio grad po urbanistu koji ga je osmislio da bude u obliku šesterokrake zvijezde sa središnjim trgom i ulicama koje se sijeku pod pravim kutom, nego po osnivaču, austrijskom nadvojvodi Karlu (originalno Karlstadt).
I zato se nemojte čuditi što ćete na ulicama Karlovca često čuti kako mame djecu dozivaju s imenom Karlo, a ponekad i Matija.
No, ono u nizu zanimljivosti o tom predivnom, a pomalo uspavanom gradu treba reći je to jedan od rijetkih gradova u Europi uopće izvedenih po modelu idealnog renesansnog grada, poput recimo talijanske Palmanove.
I još jedna zanimljivost, taj grad tijekom 18. i 19. stoljeća jedan od najbogatijih i najrazvijenijih hrvatskih gradova i to prvenstveno zahvaljujući procvatu trgovine i lađarstva Kupom.
Kupa, Korana, Mrežnica, Dobra… Napokon je taj grad dobio Akvarij slatkovodnih riba i svojevrsni muzej rijeka…
Ako još dvojite, evo par naših obiteljskih fotki s izleta i moja topla preporuka da usput odete na ručak u Kvaku. Pastrva, ambijent, mir, tišina, blizina rijeke… Totalno su me razoružali.