Ovo definitivno nije zagrebačka škola arhitekture. Vodim vas u stan španjolskog arhitekta Andrea Serbola iz arhitektonskog ureda CaSA. Idemo u Barcelonu u susjedstvo Sagrade Familie
Danas vam pokazujem nešto drugačije. Hrabro, veselo, odvažno, a opet sa stilom, odmjereno, nepretenciozno. Stan se nalazi u mirnom i zelenom prolazu pokraj Sagrade Familie i pripada Andrei Serboli, jednom od dvojice osnivača arhitektonske tvrtke CaSA.
CaSA odnosno Colombo Serboli Architecture mladi je i dinamičan arhitektonski ured, a ovo je bila i savršena prilika za razvoj tipičnog stana koji odražava stil tvrtke. Projekt je osim ograničenja u budžetu morao i pronaći mjesto za veliki broj predmeta i uspomena koje čine vlasnikovu kolekciju.
Jednostavno rečeno, stan je pretvoren u “wunderkammer”, mirno utočište prepuno emocionalno nabijenih predmeta, s jednom sobom za goste pored glavne spavaće sobe.
Zgrada iz 1914. godine prilično je jednostavan primjer modernističke katalonske Art Nouveau zgrade u četvrti Eixample. Stan, kupljen u zapuštenom stanju, predstavio je neke elemente razdoblja, iako je većina njih bila nepovratno uništena.
Izvorni izgled sastojao se od niza pregrada koje su stan od 70-ak kvadrata podijelile na šest soba. Galerija koja je gledala na unutarnji patio bloka prethodno je bila zatvorena PVC stolarijom, tako da su izvorni galerijski prozori bili izgubljeni prije kupnje.
Izazov je preveden u volju da se očuvaju elementi razdoblja koji se mogu spasiti, bez odricanja prozračnosti, jednostavnosti i svježine suvremenog interijera.
U najboljem stanju bile su dvije spavaće sobe s dobro očuvanim originalnim vratima i podovima.
U ostatku stana, nisu bili te sreće. Loš raspored kuhinje i kupaonice doveli su do odluke o potpunom uklanjanju preostalih zidova, što je onemogućilo očuvanje podova.
Koncept projekta je stoga vođen idejom pražnjenja stana i umetanjem “plave kutije”, tj. lakirane drvene obloge, u sredini stana. U “kutiji” se nalazi kupaonica, oblikovana više kao opuštajuće i intimno područje. To je tzv. sanctum sanctorum cijelog stana, čiji je ulaz skriven i kamufliran vratima ormara koji čine “fasadu kutije”.
Zakrivljeni strop plave kutije pretvara hodnik u prostrani hol koji vizualno povezuje dnevna i noćna područja, završena u svjetlije plavoj boji.
Cijeli pod “kutije” je podignut kako bi se omogućilo instalacijama i kuhinje i kupaonice da dosegnu instalacijski šaht. Široki pod hodnika prekriven je mikro-cementom u svjetlijoj nijansi plave boje, koji se podudara s tom stranom kutije, a na ulazu se njegov prag završava krivuljom, otkrivajući izvorni višebojni geometrijski pod.
Ploha “kutije” je vrlo topla nijansa ružičastog mikro-cementa, kao kontrast sa svojim hladnim vanjskim tonovima, želeći prenijeti osjećaj da se stiglo do tajnog mjesta, najintimnije točke stana: kupaonice.
S vanjske strane svojih skrivenih vrata, ovaj topli premaz može se lagano vidjeti samo iz dnevnog boravka kroz kružni prozor, smješten iznad kuhinjskog pulta (još jedan element koji stvara i privatnost i znatiželju). Isto optičko staklo, uokvireno mat crnom bojom u skladu sa slavinama, koristi se za zaslon ugrađene kade i tuša.
Pod kupaone je prekriven kvadratnim sivim pločicama, formirajući visoku lajsnu koja oblikuje zidnu kadu koja služi kao udobna “kutija” za tuširanje. Pločice imaju terakota fuge, a slavine su mat crne boje.
Kupaonica je upotpunjena umivanikom, ormarićem izrađenim po mjeri, zakrivljenim ogledalom i okruglom lampom.
Vanjska površina plave kutije, lamperija s užljebljenim panelima, funkcionira kao ormar na strani prema glavnoj spavaćoj sobi, dok na strani svijetlog hodnika skriva ormar i vrata kupaonice te konačno postaje kuhinjski ormarić prema dnevnoj sobi.
U dnevnom prostoru, veliki otok s kuhalima je zamišljen kao odvojeni komad “kutije” i služi kao udoban stol za intimnije večere ili doručak.
Prozračan dnevni i kuhinjski prostor dobiva svjetlo putem nove velike staklene stijene koja se otvara prema novootvorenoj terasi.
Što se tiče materijala, cijeli stan se tretira vrlo jednostavno, pomalo spartanski, s neutralnim elementima i bojama. Svi spušteni stropovi su uklonjeni, a katalonski svodovi i stupovi su obnovljani i obojani.
Na terasi, vrata vešeraja oslikana su u koraljima, ponovno se pojavljuju u tradicionalnim ‘rasilla’ pločicama terakote vanjskih podova, a potpuni dojam ležernosti ostvaren je Kettalovim Object stolom i dva Village stolca.
Točkasto raspoređeni dizajnerski komadi pomiješani su s osnovnim elemenatima i oni stvaraju osjećaj pristupačnog, a ne razmetljivog luksuza.
Ideja opremanja kompletnog stana odražava tu filozofiju, miješajući luksuzni namještaj sa starinskim komadima, umjetninama, uspomenama i slikama snažnog osobnog emocionalnog karaktera.
Svu rasvjetu je proizvela barcelonska tvrtka Metalware, uključujući i mjedeni disk tvrtke Globe Fold Sconce u blagovaonici koju je dizajnirao studio CaSA.
Ispod njega je dugačak stol koji služi i za rad i za blagovanje, lakiran u boju bjelokosti. Uz njega su restaurirane vintage crne Thonet stolice s pletenim sjedištem, kao i crne metalne stolice s plutenim sjedištem, ograničena serija Ikee.
I ostatak dnevnog prostora opremljen je pažljivo odabranim namještajem: Kettalov Zig Zag tabure te HAY-ov Mags kauč, Can naslonjač braće Bouroullec i Edge 30 stolice za kuhinjski otok.
Uz arhitekta Andreu Serbolija autori ovog projekta su Matteo Colombo (CaSA) i Margherita Serboli Arquitectura.
Evo i nacrta…
I još malo divnih fotografija Roberta Ruiza.
Ako vam se svidio ovaj stan, vjerojatno će vam se svidjeti i ovaj zagrebački.
