Arhitekti Mia Roth Čerina i Tonči Čerina ispričali su nam što se sve skriva iza ove kuće od 200-tinjak kvadrata na Rabu
Kupiš parcelu, želiš si napraviti vikendicu, jako si uzbuđen i happy, a onda shvatiš da se promijenio prostorni plan i da zapravo više ne smiješ na toj parceli ništa novo graditi i da sav tvoj san (i novac) u trenu pada u vodu.
Ufff. Grozno, ali nažalost znam previše ovakvih priča, a vjerujem i vi. Zbog takvih stvari ljudi i odustaju od investicija u Hrvatskoj…
Ovo što ću vam danas ispričati je jedna priča koja je imala takav početak, ali ipak na kraju i happy end. Imala je i susjede koji su se bunili protiv gradnje, majstore koji nisu htjeli doći raditi jer je “strmo”, kao i one koji nisu htjeli doći jer je to “premalo posla”….
Bila je i puno skuplja u gradnji jer je na otoku, a po putu je bilo još sto dramatičnih stvari koje su se događale… Ipak na kraju, kada se sve završilo, ostao je happy end i zadovoljstvo svih ljudi uključenih u proces.
– Ipak, imali smo najveću sreću. Investitori su bili idealni. Oni su jedna divna strpljiva peteročlana obitelj koja je sve te stvari izgurala, nije se obeshrabrila i znala je da njihov san, za kojeg su dugi niz godina radili, ima smisla. Pričekali su nove izmjene i dopune plana na kojeg su se žalili i tražili da se vrati na staro, znali su da će kuća biti manja nego stara zamjenska i udaljenija od susjeda te da će na kraju biti svi sretni. Bili su svjesni kakva je parcela i da će zbog otoka i nepristupačnosti sve biti puno skuplje. No, zaljubili su se u Rab i to malo mjesto Palit u kojem se kuća nalazi i željeli su da to bude njihova nova baza – kuća u kojoj se skupljaju sa svih dijelova svijeta i provode ljeto zajedno – pričaju mi Mia Roth Čerina i Tonči Čerina, arhitekti koji su do sada uglavnom radili javne i društvene zgrade, škole, vrtiće, trgove…
– Investitore smo upoznali na jednom tulumu i jako su nam se svidjeli, a onda su nam rekli da planiraju graditi kuću na Cresu i da bi voljeli da im ju mi radimo. Iskreno, malo smo bili zatečeni. Naime, puno češće radimo društvene i javne projekte, a neke kuće koje smo radili, nisu baš bile nešto na što smo svi bili jako ponosni. Upozorili smo na sve to investitore i bojažljivo ih pitali da nam pokažu tipski kakvu kuću bi otprilike htjeli.
Kad su nam poslali slike kuća koje im se sviđaju, znali smo da smo na istoj valnoj duljini i da će ovo biti nešto što bi voljeli raditi i za sebe – prisjeća se Mia Roth Čerina, inače profesorica na Arhitektonskom fakultetu, na katedri Arhitektonsko projektiranje.
– Proučavali smo orjentacije, poglede, upade svjetlosti, vizure koje želimo naglasiti ili sakriti te slušali investitorove potrebe, želje, način na koji koriste prostor… Nakon svega došli smo im s četiri različita rješenja i sva su bila dobra. Vlasnicima su se sva četiri svidjela, no jasno je da se samo jedno može izabrati. Tada su nas pitali: a koje je ono koje bi vi za sebe odabrali? Pokazali smo koje i to smo počeli graditi – prisjeća se arhitekt Tonči Čerina, dodajući kako je to ujedno i “najdruštvenije” rješenje.
To je rješenje koje potiče na komunikaciju među članovima obitelji, koje pruža veliki i visoki dnevni prostor, a ujedno to je i rješenje koje u centru kuće ima veliku “rupu”, baš kao u javnim, društvenim prostorima koje arhitekti najviše vole projektirati.
– Ta “rupa” omogućava komunikaciju, prostranost, dojam većeg i svjetlijeg prostora. Ona omogućava da se ukućani lakše vide i komuniciraju kada su na katu te da dnevni boravak zaista postane srce doma – objašnjava Mia, dodajući kako su vlasnici zapravo obitelj koja živi na relaciji Hrvatska – Švedska – Južnoafrička republika… a s obzirom da su djeca sada veća te uskoro svi odlaze na studije, ova kuća je zamišljena kao mjesto gdje se svi susreću i druže.
– Zato nema posebnih dijelova za intimu. Svatko ima svoju sobu koja je mala i koja je zamišljena da se u njoj spava i drže stvari. Krevet i ormar je dovoljan. Sve ostalo nalazi se u zajedničkim dijelovima kuće koja je postavljena na stupove kako bi ukućani dobili kvalitetan hlad i prostor u kojem je ugodno boraviti i ljeti, kada zapeče sunce – kažu arhitekti.
– Vodili smo računa o prirodnom strujanju zraka i metodama obrane od sunca, vjetra, vrućine… kako bi vlasnicima bilo što ugodnije boraviti u kući i oko nje tijekom ljetnih mjeseci. Naravno, interijer kuće nije još posve gotov i njega će obitelj još godinama polako dorađivati, ali ono što nas jako veseli je što su oni jako zadovoljni te da ova priča koja je trajala ukupno 5 godina od ideje do realizacije je na kraju imala happy end.
Uživajte u divnim slikama talentiranog Marka Mihaljevića.
