Vodim vas u jednu elegantnu, suvremenu kuću u makarskom zaleđu. Arhitekturu potpisuje Ante Nikša Bilić i njegov studio Ante Murales
Projektirati kuću za odmor potpuno je različito od projektiranja obiteljske kuće. Kod obiteljske kuće važno je kako će ljudi tu kuću koristiti i u njoj živjeti, a kod kuće za odmor važno je sve ono što je vani…
I inače je važno kako padaju sjene, koja strana kuće je osunčana u koje doba dana, kako se zaštititi od sunca, bure… Kod kuća za odmor glavni zadatak postaje stvaranje onog ugođaja kojeg ćemo pamtiti i nositi sa sobom još dugo nakon odmora…
– Htio sam da ova kuća i njezini otvori i prozori budu puni mora. Projektirana je da stvori prostore kao zaštitu od sunca, bure i oborina, da stvara prostore ugode podcrtane predivnim pogledom na Pelješac, Hvar, Brač i more koje sve to povezuje, a Biokovo kao čudesna planina koja svu tu ljepotu razdvaja – priča arhitekt Ante Nikša Bilić, objašnjavajući kako funkcionira ova kuća na lokaciji Veliko Brdo iznad Makarske.
Njezina pozicija i namjena u potpunosti su je odredile, a arhitekt kaže da je osnovni koncept pri projektiranju bio je da se maksimalno otvori prema jugu, a da se sjeverna strana maksimalno zatvori.
– Shematski tlocrti su posloženi kao ruke, gdje su smještajne jedinice kao prsti usmjereni na vedute makarskog priobalja. Sjeverna strana je introvertna. Korišteni su minimalni otvori kao svjetlici te ulazna vrata. Razlog tome je zaštita od biokovske bure te da oblikovno, vertikalnim istacima pročelje „komunicira” s planinom – objašnjava Ante Nikša Bilić, zagrebački arhitekt koji je svoje po mnogima najbolje realizacije napravio upravo u tom području. Neke od njih su vila Lastavica i restauracija hotela Berulia u Brelima o kojem sam vam nedavno pričala.
– Zahtjev investitora, odnosno u ovom slučaju dvojice, bila je isprojektirati kuću kao jedan solid sa dvije neovisne stambene jedinice. Stvoriti dvije kuće u jednoj kući. Preklapanje stambenih jedinica zamišljeno je kao sklapanje „tetrisa“, čemu pridonosi strmi teren koji se spušta sa zapadnog dijela gdje je prilazna cesta, te istočnog dijela gdje je rub parcele.
Sjeverni rub parcele koristi se kao komunikacija (skalinada) sa malim đardinima od začinskog bilja. Svaka stambena jedinica sastoji se od ulaznog prostora s ostavom i wc -om, kuhinjom koja je povezana s terasom i unutarnjim blagovanjem, boravkom kao poveznicom unutarnjeg i vanjskog dijela kuće te stubištem kojim se iz boravka penjemo na kat gdje su sobe.
Svaka soba ima cca 20 m2 s vlastitom kupaonicom. Soba gornje stambene jedinice koristi krov kao terasu gdje je formirano sunčalište, tuš i prostor za whirlpool – objašnjava arhitekt.
A interijer?
– U oblikovanju unutrašnjeg uređenja željeli smo odraziti znakove i jezik vanjske arhitekture ove kuće. Budući da je arhitektonsko oblikovanje suvremeno, i namjera je bila biti drugačiji od ostalih, odvojiti se internacionalnim suvremenim stilom od tipične tradicionalne dalmatinske kuće, takav internacionalni pristup je bio glavna vodilja i u interijeru.
Bijela kuća na bijeloj vanjskoj površini je tražila bijele podloge i u interijeru. Doživjeli smo ga kao bijelo slikarsko platno čiju je bjelinu bilo dobro istaknuti komadnim namještajem i detaljima u živim bojama čistih nijansi – crvenoj, plavoj, zutoj, zelenoj…
Iz takve slagalice izasao je stil retro minimalizma – objasnila je arhitektica Sunčica Mastelić Ivič koja je zajedno s kolegicom Anom Miše, bila zadužena za interijer.
– Ovakav stil ne veže ni mjesto ni vrijeme, pogodan je jer zrači svježinom i opuštenošću. Sav namještaj je biran u projiciranom limitiranom budžetu za ovakvu vrstu objekata, gdje smo se trudili uz štedljiv odabir namještaja i dekoracija postići maksimalan dojam ugode i bogatstva doživljaja. Pazilo se da su sve površine lake za održavanje te da svaki kutak ima svoju posebnu namjenu – zaključile su arhitektice.
Uživajte još malo u slikama…
