Jelena Iva Nikolić na svom tavanu u Sinkovićevoj ponovno okuplja male eko proizvođače hrane, chefove, kreativce zaljubljene u domaće, autohtono, hand made, inovativno, otkačeno… Evo o čemu se radi.
Mali plac na Tavanu bio je institucija. Mjesto gdje smo svi nabavljali domaću hranu od malih eko proizvođača i jedno od onih mjesta koje je bio inkubator ideja i cijelog organic local food pokreta u Zagrebu.
Mjesto gdje je hrana bila puno više od hrane.
I zato sam jako sretna što se Jelena Iva Nikolić vratila iz Indije s hrpom novih ideja i na svom Tavanu, iznad svog stana, odlučila ponovno pokrenuti priču – ali ovaj put posve sama i kako kaže, na njezin način.
Možda najbolje da vam sve ona sama ispriča, počevši o priči o jednoj djevojčici i njezinom tavanu.
MALI PLAC NA TAVANU – completely new & spring edition
Priča o Tavanu je jedna sasvim osobna priča i dokaz da svaka kreacija započinje
puno prije negoli smo uopće svjesni o čemu se zapravo radi i kuda sve to – vodi.
Tavan moje bake je mjesto na kojemu sam kao djevojčica provodila najviše vremena.
Maštajući, izražavajući se, kopajući po starim, prašnjavim škrinjama s “blagom”
(odjeća, knjige, posuđe, slike, crteži, komadi sitnog, ukrasnog namještaja, tekstila,
starih glazbala, ogledala, nakita).
Vrlo rano sam shvatila da se najviše volim gubiti u procesu stvaranja. Vrijeme bi mi proletjelo za tren, osjećala bih da se selim iz jednog svijeta u drugi kad bi me baka pozvala na ručak u stan koji se nalazi kat ispod.
Za mene je to bilo i još uvijek jest – sveto mjesto. Izvor svega što ću u životu kasnije
raditi i u čemu ću se, na najljepši mogući način, gubiti, pa i u konačnici (po)dijeliti s
drugima.
Godine su prolazile, pokušavala sam raditi ozbiljne poslove i svoje tavanske aktivnosti predstavljati, prije svega samoj sebi, kao hobije.
Do trenutka dok me život nije vratio na taj isti tavan, bez stalnog posla, na početku karijere stilistice hrane.
Počela sam ga koristiti kao studio gdje bih snimala hranu ili odlazila pisati tekstove, osmišljavati recepte i hvatati vibracije kreacije. Sjedila bih tako satima u tom, za mene magičnom prostoru i prevladavala vlastite strahove od “gubljenja vremena” jer radim nešto što mi je ljubav, strast i – hobi, a ne ozbiljan posao.
Trenutak u kojemu sam shvatila da zapravo živim to što radim bio je otvaranje bloga Sjedi & Jedi. Moj prvi samostalni, autorski projekt, nastao nakon godina frilensanja po magazinima o hrani, lifestyle časopisima gdje sam osim stilizirala, pisala o zanimljivim ljudima koji su na razne načine bili vezani uz – hranu.
Od proizvođača, do chefova, entuzijasta koji kuhaju, dizajniraju, kreiraju nešto novo, drugačije, autentično, hrabro.
Sjedi & jedi je okupio i zanimljive fotografe poput Domagoja Blaževića, Maje Danice
Pečanić, Sanjina Kaštelana, podržao fotografske izlete Luke & blogerske početke
Petre Nižetić.
Nakon dvije godine korištenja tavana kao studija, kojega sam dijelila s danas iznimno uspješnom kostimografkinjom i scenografkinjom Zdravkom Ivandijom, nacrtala je prvi logotip za Tavan, kasnije Mali plac na Tavanu (jelen s mrkvama namjesto rogovlja), došlo je vrijeme za nešto novo.
O tome sam novome blagoglagoljala jedno bablje ljetno poslijepodne s urednicom magazina Mrvica, Željkom Klemenčić, uz hladnu dinju, sir i bijelo vino.
Željka je odradila svoje u Dobroj hrani i bila je više manje u zrakopraznom prostoru poput mene pa smo brejnstormale. Onako, na istoj valnoj duljini.
Tada se rodila ideja o placu. Maloj tržnici organske hrane i hand made proizvoda za kuću, tijelo i dušu, koja okuplja sve te frikove o kojima je ona pisala u Dobroj hrani ili ja na svome blogu.
Poslala mi je popis svojih favorita, od kojih sam dobro zapamtila, pa onda među prvima i kontaktirala, bračni par sirara (Naša farma).
Mali plac na Tavanu započeo je kao Tavansko predbožićno buvljačenje, s par izlagača iz Like (sir, krumpiri), artisan čokoladama A Due, sirovim kakaom, goji bobicama, vinima Vino & Ino Vedrana Gulina, maslinovim uljima s chilijem, domaćim lješnjacima, mojim ajngemahtesom od fazana kojega mi je pribavila Lucija Bilandžić čiji je otac lovac, te toplom jabukovačom s rumom nekog malog, domaćeg prozivođača jabuka.
Bilo je jako fora, ugodno, nekako svečano, s puno prijatelja, manje random posjetitelja.
Nakon objave na blogu te par blitzkrieg pr (re)akcija – stvar je počela rasti. I prerasla je Tavan u jednom trenutku, što zapravo i nije bio moj san, jer sam taman odlučila da bih voljela spajati i educirati male proizvođače za suradnju s restoranima i chefovima.
Nije još bilo povoljno vrijeme za to, očito.
Jedan se dio placa odselio u shopping centar, s čim se potpuno izgubila moja vizija i
smisao cijele priče.
E sad dolazimo do razloga pisanja ovoga članka, a to je ponovno pokretanje jedne
sasvim nove i sasvim moje verzije / vizije Maloga placa na Tavanu.
Otvaranjem tavanskih vrata ovoga proljeća pozivam sve male proizvođače, nove i
stare da se pridruže ovoj svježoj platformi gdje će imati priliku izložiti, iskušati,
pokazati što znaju, umiju te gdje su sve spremni ići u smislu razvijanja svoga pa i
tavanskoga brenda, posla, vizije.
Otvaram mogućnost za druženje s kupcima, posjetiteljima, znatiželjnicima, gastro profesionalcima i onima koji se to tek spremaju postati.
Bit će tu hrane, vrhunskih proizvoda domaćih i onih iz Indije, mirisa, okusa, stvari za kuhinju, blagovanja u zatvorenim te na otvorenim prostorima, svega što ulazi u domenu podržavanja izvornog, autentičnog, osebujnog, ali i vrhunskog baznog, hand made proizvoda.
I puno prostora za suradnju, dijeljenje iskustava i kreiranja sasvim novih proizvoda s namirnicama i sirovinom koja dolazi iz najčišćeg izvora.
Priroda i kreativnost. Zajedništvo i umrežavanje. Učenje i rast. Razmjena i predanost, što se najviše odnosi na stvaranje čvrstih veza između proizvođača i restorantera.
Chefovi, farmer, kreativci, vizionari, kupci – united!
Osim placa na Tavanu spremam hands on radionice, gostovanja chefova domaćih i
stranih, upoznavanje s proizvodima malih proizvođača i farmera iz Indije u kojoj se
zadnjih godina intenzivno radi na uzgoju autohtonih namirnica poput riže, brašna
bez glutena, sjemenja za superfoods poput moringe, ashwagande i inih moćnih
dodataka prehrani, a sve iz izvora onih kojima je permakultura u stanicama kao i
organski uzgoj te zero waste / 3 R (reduce, reuse, recycle) filozofija.
Stay tuned & save the date (21.4.2018. / subota / Mali plac na Tavanu / od 10:00 do 15:00 sati – otvorenje)
Mejl na koji se možete prijaviti, ako ste stari ili novi izlagač je tavanjejavan@gmail.com. O svim detaljima saznajte – tamo & tako :)
Voli vas Tavan / Mali plac na Tavanu & JIN / Jelena Iva Nikolić