Ovih dana sve je u znaku jaja. Nabavljanje, kuhanje, bojanje, ukrašavanje… Zato vas vodim na jedno mjesto gdje žive sretne kokoši i pilići. Sjajan prijedlog za obiteljsku vikend destinaciju
Godinama sam se osjećala kao “švercer”. Suprug i ja sjedili bi u autu i na nekim čudnim parkiralištima u čudna vremena nalazili se s “našim ljudima”. Pored nas u automobilima, spuštena pogleda, čekali su i drugi ljudi, čekajući da i njima stigne pošiljka.
A pošiljka su bila domaća, friška, organski uzgojena jaja od kokoši iz slobodnog uzgoja. Iz automobila je uvijek izlazila žena koja je imala paketiće i popis s brojnim (poznatim) prezimenima koji su svi nabavljali domaće kokoši, patke, mlijeko, jogurt, kolače…
Za jaja je uvijek bila najveća gužva. Za njih je postojala lista predrezervacija koje su tjednima bile popunjene…
Naime, svi znamo kako izgleda, koji okus i boju ima domaće jaje koje je šetalo dvorištem i jelo kukuruz i crve, a kako ono iz supermarketa. I zato me uopće ne čudi što su se domaća jaja iz slobodnog uzgoja “dilala” po parkiralištima, a jednako tako da je jedan ozbiljan i ugledan poduzetnik odlučio investirati oko pola milijuna kuna u kokošinjac.
I to naravno, ne bilo kakav.
Riječ je, naime, o Kokošvaroši, farmi za ekološki uzgoj jaja po principu organskog slobodnog uzgoja, ali i istovremeno svojevrsnoj turističko-edukativnoj atrakciji.
Naime, ovo naselje osim što je organsko, poštujući najstrože principe eko uzgoja, ono i izgleda sjajno i zapravo pokazuje kako i naizgled banalni zadatak poput izgradnje kokošinjca može postati zanimljiv arhitektonski zadatak i privući pažnju svjetskih medija i međunarodne javnosti.
Poštujući pravila struke koja nalažu niz propisa i pravila koji su važni za funkcioniranje ekološkog uzgoja, arhitekti iz studija SKROZ napravili su veliki pomak u oblikovanju i s bazičnim elementima, običnim low cost materijalima, napravili uistinu turističko-edukativnu atrakciju.
Kako točno funkcionira Kokošvaroš, popričali smo s arhitekticom Ivanom Žalac iz studija SKROZ.
– Ovo nam je jedan od najzabavnijih projekata na kojemu smo radili i zapravo smo se često smijali da više propisa ima o tome kako trebaju živjeti kokoši, nego ljudi. Naime, pravila oko organskog eko uzgoja vrlo su stroga i jasno definirana, a uz to postoje i jasna pravila o načinu na koje se moraju projektirati nastambe za uzgoj peradi. Zato smo Kokošvaroš podijelili u tri cjeline s tri modela različitih nastambi koje se razliku po ovisno o namjeni – objasnila je arhitektica Ivana Žalac iz arhitektonskog ureda SKROZ.
– Najbrojnije su nastambe za kokoši nesilice te je površinski projektiran za 25 nesilica i jednog pijetla, a tlocrtno je podijeljen na dio za spavanje i dio za gnijezda, što se jasno iščitava u volumenu jedinice. Propisani nagib prečki za stajanje, odnosno spavanje kokoši, na neki način nas je potaknuo na oblikovanje – objasnila je arhitektica iz studija SKROZ, dodavši da u tim nastambama u prosjeku živi oko 400 nesilica koje dnevno daju oko 300-injak jaja.
U centralnom dijelu su 2 nastambe u kojima žive kvočke s pilićima, a u trećem dijelu su nastambe u kojima su pilići za tov.
Zajedničke karakteristike objekata su izdizanje od terena te mogućnost gotovo potpunog otvaranja stranica objekata. Podizanjem jedinica od zemlje dobiven je natkriveni prostor za boravak peradi, dok je otvaranje stranica točnije rasklapanje omogućilo izvlačenje pomičnih ladica(dna) kokošinjca, a time i jednostavno čišćenje.
Osim ova tri dijela u kompleksu postoji i prostor gdje možete kupiti jaja, a odlična vijest je i da možete dogovoriti obilazak cijelog imanja.
U blizini Kokošvaroši je i restoran i Park želja i hotel Priča u kojem možete provesti divan vikend, a ondje možete dobiti i sve informacije o Kokošvaroši i terminima obilaska.
Jedva čekam ljepše vrijeme. Definitivno idemo.
A do tad uživajte u ovim maglovitim slikama Marka Mihaljevića.
