U Zapruđu, u blizini legendarnog “Bureka” otvorio se kafić Cotton+ cafe i osvojio srca djece, penzionera, poslovnjaka, mladih… Bili smo ondje. Evo zašto smo se oduševili…
Obožavam piti kavu i sjediti po kafićima. I s velikim zadovoljstvom mogu reći da se lista mojih omiljenih kafića sve više proširuje i da ona više nije toliko striktno vezana samo uz centar grada, nego da su se vrlo zanimljivi kafići počeli otvarati i po kvartovima.
Jedan od tih novih kafića je Cotton+ cafe u Zapruđu, na Trgu Ivana Meštrovića, u blizini legendarnog “Bureka” gdje je nastao jedan od omiljenih bendova moje mladosti Pips Chips & Videoclips.
Sedam i pol je ujutro i koračam prema Cotton+ baru. S vlasnikom Križanom Pavićem dogovorila sam se da se nađemo rano ujutro dok još nema ljudi, kako bi u miru mogli pogledati prostor i posnimiti ga.
Dolazim i već je desetak stolova puno. Dočekuje me čovjek sa širokim osmjehom i pivom na stolu.
– Mi smo si već popili znaš – govori mi i smješak ga otkriva da me zeza.
Odmah mi je jasno da je to čovjek spreman za šalu i da je to jedan od razloga zašto je kafić postao omiljen u kvartu.
– Svi dobri kafići su u gradu, a u kvartovima uglavnom izgledaju kao prije 20 godina. Leggiero i Vivas su počeli mijenjati stvari i otvarati vrlo pristojne kafiće po kvartovima, a ima i par pojedinačnih primjera koji nisu dio nekog lanca. Jedan od takvih je kavana Corso u Sigečici, koja nam je bila uzor za uređenje. Sasvim slučajno saznao sam za ovaj prostor, i evo tu smo – priča mi Križan.
– Jako volim kvartove. Oni su kao mala mjesta gdje se svi znaju, pozdravljaju, ljudi grade odnose. Zato sam ovaj kafić zamislio kao platformu za urbanu kulturu. Mjesto gdje će svirati jazz, blues, rock and roll, gdje ćemo uživati u koncertima na klaviru, živoj svirci, gdje će se se događati male promocije stripa…
Sve smo to uvrstili u svoj program i napravili mjesto gdje se može uživati u melangeu koji se nekada posluživao u starim zagrebačkim kavanama, u najstarijoj talijanskoj Vergnano kavi, u probranim čajevima, velikom izboru piva i 30-ak craft piva, a u planu nam je imati i svoje craft pivo i 40 vrsta ginova – priča mi Križan, dodajući kako je mu je važno bilo stvoriti mjesto u kojem će se ugodno osjećati i bakice, studenti i roditelji s djecom, poslovnjaci, ljudi s bauštele…
Priča mi i upravo je to ono što u tom trenutku vidim.
Kroz ulazna vrata upravo ulaze dva radnika u terlišu s ogromnim sendvičima, pored nas sjede dvije bakice, neki zaljubljeni par koji si nešto šapće, cura koja nešto tipka na laptopu, neki tip na mobitelu…
I upravo to vam je uspjelo – kažem mu.
– Je. Jako smo sretni. Stalno je netko u kafiću od 7 ujutro do 11 navečer – priča mi Križan objasnivši da kafić ima zajedno s vanjskom terasom oko 250 sjedećih mjesta.
– I vidiš, svi slušaju jazz. Nedjeljom od 11 do 14 sati dođu na Cottoniranje gdje naš pijanist Aljoša Crnobrnja svira na starom klaviru iz 19. stoljeća i svi uživamo. Mislim da Zagrebu treba puno takvih normalnih, kulturnijih mjesta. Nismo svi cajke – smijemo se.
Ali mislim da je ključ, to što niste pretenciozni.
– Da, važno mi je bilo stvoriti mjesto koje je ugodno i u kojem će se ljudi svih generacija dobro osjećati. Mjesto koje nije samo za mlade ili samo za bogate ili samo za gledanje utakmica…
Ali imate ogroman televizor.
– Mislim da je jedini u Hrvatskoj ovih dimenzija, a prema mojim informacijama u Europu su isporučena samo četiri ovakva modela s dijagonalom od 3 metra, a jedan je ovaj naš. Naručen je direktno iz Japana i kada smo ga postavljali, moram priznati da mi nije bilo svejedno. Za njega smo postavili posebne čelične kuke na kojima visi – pokazuje mi Križan.
No, veliki TV nije jedina zanimljivost koja se skriva u ovom lokalu sa stotinama starina.
– Imamo portret iz rodne kuće Marije Jurić Zagorke, jedini portret koji je bio u njezinom stanu. Skulpturu bakrenog konja akademskog kipara Silvija Hrničira i desetke zanimljivih autentičnih predmeta koji nas vraćaju u djetinjstvo. Možda baš zato kod nas svi vole doći. Retro moment uvijek spaja generacije – priča mi Križan koji je za uređenje ovog prostora imao veliku akciju prikupljanja starina koje inače i sam godinama sakuplja.
– Sve u ovom prostoru je autentično i staro ili smo dali izraditi po mjeri kod raznih obrtnika. Ove lampe iznad šanka su sa nekog starog trajekta i njih smo pofarbali u crno i malo pobrusili da dobijemo željeni izgled. Isto smo napravili s ostalim lampama koje smo malo preuredili, dodavši im bakrene dijelove. Stolove smo također dali raditi po mjeri, kao i šank i police iza šanka koje nam je izvario bravar, a sve ostalo smo nabavili na Hreliću, Britancu, na tavanima, podrumima, garažama prijatelja, poznanika i raznih zagrebačkih kolekcionara – priča mi Križan, posebno ponosan na klavir i starinska dječja kolica.
– Kolica su priča za sebe i možda su mi ona najdraži komad u ovom lokalu. To su originalna ručnorađena Silver Cross kolica, stara preko 70 godina. U takvim kolicima je Kraljica Elizabeta vozila Princa Charlesa, a Silver Cross je inače brend koji je prvi na svijetu uopće proizveo dječja kolica te se i danas proizvode.
U njima su često Bronhi i Kiki bomboni, a kako je u blizini park, često nam navrate klinci po čašu vode. Mnogi vlasnici kafića to ne vole… Nama je to jako simpatično i znamo ih iznenaditi bombonima i crtićima na velikom ekranu. Svi smo mi bili klinci i zamisli da ti je netko na ogromnom ekranu pustio Štrumpfove i Bipsiće… – priča Križan.
Slušam ga i posve mi je jasno zašto je Cotton+ cafe postao omiljen kafić u kvartu… još kad vidite konobare s hipsterskom uniformom i šeširima…
Da, bijela košulja, starinski šeširić iz starog zagrebačkog obrta Cahun, ali i tetovaže i hipsterska frizura… Točno to je Cotton+ cafe, retro, ali na neki suvremeni način.
