Ambijent, iskustvo, osjećaji, mirisi, okusi, ljepota, raznovrsnost, prirodnost, jednostavnost i – autentičnost. Biti inkluzivan, a ne ekskluzivan. Jelena Iva Nikolić vas vodi na jedno takvo mjesto u Goi
Naša draga D gošća Jelena Iva Nikolić opet je šmugnula u Indiju, u Gou. Danas vam pokazuje nešto zaista divno – kuću za odmor koja je paradigma luksuza novog doba…
Ovo neobično mjesto otkrila sam zbog ljubavi, soulsestrinstva i prijateljstva kojega dijelim s vlasnicom, Simran Kaur (okej + pomnog istraživanja chic mjesta sjeverne Goe). Kao što smo se nas dvije skužile na prvu, tako je i ova obnovljena portugalska vila djelovala na mene kad sam prvi puta bosom nogom kročila po svilenkastim (takav je feeling!) pločicama njezina predvorja.
Prilično nedavno imala sam prilike govoriti o tome što je i kako izgleda novi luksuz pred menadžerima i zaposlenicima svjetski poznatoga i sveudilj korištenoga kartičnoga brenda. Zvuči surealno, ali tako to biva kad mi Nives Borko, vlasnica Minutadvije zakaže gig pa ga ondak i na svoj način odradim. Novi luksuz je dakle kad se ima vremena, kad se uspije uživati u samome bivanju, kad se prepustimo i spoznamo koliko je čarobno/prirodno živjeti u sada i ovdje.
Mnogi hotelijeri su već primijenili sve što potiče povratak u sadašnjost pomoću osjetila kojima smo, kao ljudska bića, darovani. Ambijent, iskustvo, osjećaji, mirisi, okusi, ljepota, raznovrsnost, prirodnost, jednostavnost i – autentičnost. Više se ne furaju skupoća, minimalistički tanjuri s par kapljica hrane, kao ni zatvorenost u resortima negdje izvan životnih aktivnosti zemlje u koju ste doputovali. Cilj je stopiti se s vibrom, običajima, bivati inkluzivno, a ne ekskluzivno.
Simran je tako osmislila svoju Casu i dala joj prirodan tijek vremena da se razvije u ono što je danas, bez agresivnog marketinga, slijedeći intuiciju i ženski flow koji se više temelji na kreiranju osebujnosti, a ne biznis planovima.
Sve je posloženo na način da doživite Gou i dašak kolonijalnog Portugala u butik hotelu, smještaju nalik na privatnu kuću/vilu s bazenom okruženu tropskim vrtom i susjedima koji navečer chantaju, pale mirisne štapiće ili puštaju hitove starog Bollywooda.
Mathieu je domaćin koji (podsjeća na conciergea iz Andersonovog filma Hotel Budapest) će vas s osobljem Case dočekati na ulazu, ponuditi home made hladni čaj od lemongrasa iz vrta s daškom cimeta, šarmirati vas svojim engleskim i hindijem (na kojem se obraća osoblju) s francuskim naglaskom i ležernom srdačnošću. Kad nema Mathieua tu je Ana, jednako šarmantna domaći(ni)ca.
Casa da Graca obnovljena je portugalska vila u kojoj je nekoć davno sretno živjela portugalska obitelj. Simran ju je otkrila kao tinejdžerica u doba partijanja po Goi.
Prolazeći pored imanja obraslog u tropsko raslinje osjetila sam se pozvanom da zavirim u ono što se tamo skrivalo. Ušla sam i prvo primjetila par praščića koji su istrčali čim su me ugledali. Ispred mene se ubrzo ukazala predivna, poprilično ruinirana, originalna portugalska vila. Zaljubila sam se na prvi pogled i saznala da je nastala prije stotinjak godina kao Villa Morgado. Casimiro Honorato de Siqueira Nazare dao ju je sagraditi za svoju obožavanu suprugu Mariu Graciu i njihovo petero djece. – prisjeća se Simran dok šetamo pored bazena.
Desetak godina kasnije, nakon što mi je preminuo otac u nasljedstvo sam dobila upravo nju – Villu Morgado. Otac mi je kupio imanje u tajnosti, nedugo nakon povratka s Goe i priče o ljubavi na prvi pogled s vilom koju ću kasnije preimenovati u Casa da Graca (House of Grace).
Tu ja zasuzim ganuto te me obuzme osjećaj da čitavo imanje ima neku magičnu energiju i da je jednostavno moralo izroniti iz tog tropskog žbunja i pretvoriti se u najelegantniji smještaj gdje se možete na jedinstven način odmoriti, izraziti, nahraniti, (iz)masirati i vratiti u sadašnjost.
Simran je sanjar kao i arhitekt Alex koji je obnovio ovu ljepoticu. Taj se dreamy moment osjeća / vidi u svakom detalju. Sve je lagano mistično i lepršavo pa vam se opuštanje, otpuštanje i uživanje događa spontano. Svi sudionici u stvaranju posebnog casa štiha su individualci, kreativci i slobodne duše koje vole život i u njemu strastveno i predano uživaju.
Svatko je ostavio svoj trag u stvaranju cjelokupne priče i štimunga, plus otvoreni su za suradnju s nekim novim kreativcima. Tako smo i mi (Tavan) dobili priliku osmisliti par projekata / radionica (o istima uskoro!), posnimiti video honor8 mobitelom, nauživati se ovog prekrasnog mjesta stvarajući, družeći se – ležerno i prirodno.
Prva prava, službena, goanska sezona započinje sredinom studenog i traje do kraja travnja. Iako, osobno; najromantičnije razdoblje za boravak, naročito ako se bavite pisanjem, je u monsunskome razdoblju od svibnja do kraja listopada.
Pogled na rijeku, intenzivno zeleno, gusto tropsko raslinje, mirisi i zvuk monsunske kiše, pozadinska glazba u svim prostorijama kroz koje prolazite, vintage kolonijalni namještaj s modernim twistom, super ljubazno, uslužno i veselo osoblje, sezonski, svježi, hruskavi home made obroci podsjetit će vas kako je kad se netko brine o vama i ostavlja vam prostora i vremena da se brinete o sebi / svom umjetničkom izričaju i življenju u trenutku na najljubavniji mogući način.
Jelena Iva Nikolić
