Jedan donjogradski stan tijekom vikenda pretvorio se u set za snimanje čarobnih foodstyle kreacija i u njemu je snimljeno preko 10.000 slika. Zavirite u backstage O’snova radionice i otkrijte što sve stoji iza onih divnih slika hrane koje viđate po magazinima i blogovima
Sreća, ispunjenost, zadovoljstvo, ponos, osmijeh koji ne silazi s lica, umor, promukao glas… Da, završila je još jedna naša O’snova radionica koja je ovog puta trajala čak dva dana i na kojoj su naše polaznice usvajale o’snove foodstylinga, propstylinga, fotografije, ali se i družile, smijale, zabavljale i uživale u vikendu kojega ćemo svi još jako dugo pamtiti i prepričavati…
Kad je čovjek jako pod dojmom, trebao bi malo prespavati da se slegnu emocije. Evo, meni su prošle dvije noći i nikako da se slegnu…
I dalje sam jednako oduševljena, sretna, ispunjena, a i umorna… Probat ću zato objektivizirati stvari i pomalo faktografski ispričati vam o čemu se točno radi.
Moja dugogodišnja prijateljica i partnerica u O’snovi Ana Horvačić Debić i ja ovaj vikend bile smo domaćini naše treće O’snova radionice koja je bila posvećena fotografiji i foodstylingu. Gošća nam je bila divna Nevena Zelunka Cvijetić s bloga Hleb i lale, izvrstan predavač, pedagog, fotograf, foodstylist i naravno divna, divna žena. Službeni fotograf bila nam je divna Maja Danica Pečanić, a polaznice sve odreda drage žene raznih nivoa znanja u fotografiji i foodstylingu. Od onih koje su prvi put aparat prebacile na manualne postupke, do žena koje fotkaju od kada znaju za sebe.
Kako napraviti da svima bude jednako interesantno, zabavno, korisno, izazovno… Veliki izazov bio je pred nama, a to je uključivalo i promišljanje o lokacijama za fotografiranje, propsima, hrani koja će se pripremati, kušati, stilizirati, jesti, namirnicama, cvijeću, ali i mirisima, bojama, okusima…
Zadaci su uvijek slični. Ana i ja zajednički o svemu promislimo, onda se konzultiramo s našim predavačima, onda nam u realizaciji pomognu razni prijatelji… I onda se nakon logistike, bacamo na posao – ona oko hrane, ja oko dekoracija.
Evo kako je to izgledalo…
No, naravno to je tek početak. Najvažniji dio ipak su odradile Nevena i cure… (a i Ana Marija s bloga Foozdarije koja nas je predivno ugostila na ručku u svom stanu u Martićevoj)
Što mislite da li je moguće naučiti stilizirati i fotografirati za jedan vikend? Možda je odgovor ne, ali definitivno ono što se može je naučiti gledati svijet drugim očima i na neki drugi način promišljati o fotografiji.
– Neki će vam reći, sve je u dobroj opremi. Ja mislim da je dobra fotografska oprema tek 10 posto, a najvažnije je svjetlo, fotogeničan set kojeg ste pomno pripremili, za koji ste se potrudili, ispekli kolač, otišli u šetnju u potrazi za starim daskama, prokopali bakin tavan, satima se igrali s kompozicijom, svjetlom, postavkama na svom aparatu, i onda sve to pažljivo editirali… I da, sve to radi jedne fotkografije koja nije samo fotografija, nego cijela priča…
Slušam ju kako priča i apsolutno se slažem. Iako ne fotkam, znam da se treba portuditi što god radili i da to ipak čini razliku.
Nakon radionice, priča mi…
– Bojala sam se da sam im previše toga ispričala u tako malo vremena, ali opet kada na freestyleu gdje su polaznice same slagale svoje setove, vidite koliko su napredovale i u tehničkom i kompozicijskom smislu, onda shvatiš da nipošto nije bilo previše – priča mi Nevena, voditeljica radionice.
Ja sam potpuno oduševljena i zaista ne mogu vjerovati koji divan vikend je iza svih nas. Dalje šutim, ne želim biti iritantna, euforična i hvalisava.
Hvala svima, znate koji ste :)