Kako transformirati staru, mračnu seosku kuću, u novu, suvremenu i svijetlu, a istovremeno sačuvati voćnjak marelica i divan pogled. Idemo u Willendorf, u pradomovinu džepne Venere
Gradić Willendorf u dolini Wachau poznat je lokalno po svojim marelicama, ali globalnu slavu mu je priskrbila Willendorfska Venera, 10-centimetarska skulpturica iz kasnog paleolita, jedan od najstarijih pronađenih prikaza ženskog tijela.
Mladi Willendorfski voćar odlučio je pretvoriti staru seosku kuću svoje majke u suvremeni životni prostor s otvorenim dnevnim boravkom nalik na loft.
Dozvola za gradnju propisivala je suvremene standarde a uključivala je i mogućnost proširenja kuće na vrt i voćnjak. Umjesto toga, dizajner Volker Dienst i arhitekt Christoph Feldbacher uspjeli su spasiti voćnjak na način da su povećali gornji kat te tako uskoj i dugačkoj postojećoj kući dodali 124 m2.
Prizemlje je pretvoreno u samostalni stan vlasnikove majke, a gornja etaža, koncipirana kao loft s galerijom za spavanje, postala je prostrani suvremeni stan s puno dnevnog svjetla, pogledom na voćnjak i dalje na dolinu Dunava.
Ulično pročelje gleda na jug i svojom strukturom osigurava privatnost. Na istočnoj strani je terasa s koje se pruža pogled na dvorac Aggstein.
Krov i bočni zidovi gornje etaže obloženi su vlaknocementnim pločama, a svjetlije ploče preko cijele površine formiraju pikseliziranu sliku Willendorfske Venere, koja se prepoznaje tek iz daljine.
Gradnja je započela u rujnu 2012. a završena je u svibnju 2013. godine. Iako su volumeni i materijali tretirani vrlo suvremeno (npr. neobrađeni beton pročelja prizemlja i sjevernog prizemnog aneksa) kuća se savršeno uklopila u svoje okruženje.
– Tijekom projektiranja u postojećoj kući napravljene su simulacije dnevnog osvjetljenja pomoću softvera VELUX Daylight Visualizer koji je pokazao da je DF (daylight factor) prosječno 2% što znači da je prostor uglavnom mračan te da će i danju biti potrebno koristiti umjetnu rasvjetu ako takav ostane. Zbog toga smo napravili značajne promjene u projektu, stavili veliku staklenu stijenu na sjevernom pročelju i povećali broj krovnih prozora na zapadnom dijelu krova.
Zenitalno svjetlo za oblačnih dana dovodi u prostor i do tri puta više svjetla od prozora postavljenih standardno u bočne zidove, a krovni prozori postavljenu su i iznad stubišta preko kojega to svjetlo prodire duboko do prizemlja. Nakon svih tih izmjena, VELUX Daylight Visualizer procijenio je prosječni DF dnevnog boravka na izvrsnih 8,5% – objasnio je arhitekt.
No, ova kuća nije tako ugodna samo zbog svoje arhitekture i količine dnevnog svjetla, ugodnosti doprinosi i energetska ravnoteža, odnosno primjerena insolacija te pametna ventilacija.
– Zimi se grijanje vrši dizalicom topline a u ostatku godine ventilaciju kontrolira automatika prozora. Zajedničkim djelovanjem ta dva sustava osiguravaju izvrsnu kvalitetu zraka i nisku emisiju CO2. Isključivanjem dizalice topline (koja i ventilira, osim što grije) u proljeće, ljeto i jesen štedi se energija, a strateški pozicionirani prozori omogućavaju dobru prirodnu ventilaciju, tako da se i u najtoplijim periodima temperatura unutar kuće održava ispod 26 stupnjeva. Fasadnim prozorima se rukuje ručno, a krovnim automatski (elektronski) – objasnio je arhitekt.
Za one koji žele znati više, evo još nekih zanimljivih stvari o ovoj obično-neobičnoj kući.
Evo još malo i fotografija – prije, za vrijeme gradnje i nakon useljenja.
Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing, u suradnji s partnerom velux.hr i potkrovlje.hr i po najvišim uredničkim standardima Telegram Media Grupe.
