Ovo je ono doba godine kada očajnički tražimo neki zanimljiv suvenir, poklon za goste koji nas dođu posjetiti. To je to, ja sam svoj našla – Ana Šerić i Bite Art.
Ali kraljice narod je gladan! Nemaju za kruh!” “Pa neka jedu kolače.” Legendarna je navodna izjava francuske kraljice Marije Antoanete koja pokazuje svu apsurdnost i nerazumijevanje vladajućih…
Ana Šerić, umjetnica s diplomom Akademije likovnih umjetnosti, smjer Novi mediji – otišla je korak dalje i poigrala se s tom izjavom, ali i tom temom – umjetnost & hrana u doslovnom i prenesenom značenju.
“Kako konzumirati umjetnost?” “Možda kao kolač.” Zato je Ana napravila goleme išlere s radom Dalibora Martinisa i od toga napravila event.
“A od čega da žive?” “Možda da jedu svoju umjetnost?” Zato je Ana napravila ogromnu tortu s natpisom “Tko umjetnost radi, ne boji se gladi”. A nakon toga u suradnji s HDLU-om i projekt “Neka jedu kolače.”
I sve to, zapravo je uvod u njezin novi projekt – Bite Art papernjake s oslikanim minijaturama poznatih hrvatskih autora, vrhunskih starih majstora, Vlahe Bukovca i Ivana Rabuzina te velikih nada hrvatskog slikarstva – Marka Tadića, OKO, Ane Kolege i Hrvoja Majera.
– Ne možeš ni vjerovat koliko sam imala problema da proizvedem 4 oslikana keksa i da napravimo ambalažu. Sto put sam pomislila koliko bi to bilo lakše to proizvesti u Kini, ali sam htjela da je sve autohtono, hrvatski proizvod, da ima priču, autentičnost – priča mi Ana Šerić u njezinom ateljeu na Dolcu, s čijeg se prozora vidi nedavno oslikan mural s detaljem slike Vlahe Bukovca koju upravo držim u rukama, ali u minijaturi i u obliku keksa.
Kako si napravila selekciju umjetnika?
– Pa zapravo teško sam se odlučila. Htjela sam par vrhunskih starih majstora, ali sam htjela uključiti i neke nove, mlađe ljude, a s nekima sam i energetski kliknula, da se spontano stvorilo i prijateljstvo – priča mi Ana i objašnjava kako je primjerice OKO jedna od umjetnica koju prije nije poznavala, a koja ju je oduševila.
Ma da? Ja nju ne znam, a jako mi je zanimljiva – pričam joj. I jedan telefonski poziv i par minuta hoda i evo nas kod Marine Mesar – OKO u njezinom ateljeu.
Marinine murale sigurno znate, a vjerojatno se sjećate i njezinog performansa u Laubi sa Severinom oko kojeg su se žarile novinarske tastature…
Umjesto mistične cure s hrpom tetovaža, dočekuje me mala frajerica s predivnim očima. Pijemo sok od jabuke, pričamo o umjetnosti, Bite Artu, konzumerizmu, Ivanu Rabuzinu, novim projektima, MSU-u, Tate-u, željama, kucanjima na sva moguća vrata, snovima…
– Ma ja sam kažem: ljudi samo treba delat. Ja sam i Bandića jednom zaustavila i rekla da mi stalno govorimo istu rečenicu. Ali to ti je najveća istina. Što god ti se u životu događa, koja god tragedija, problem, ukratko, koje god sranje… samo idemo radit i to je to. Zato ni trenutak nisam dvojila kada me Ana pitala da li bih sudjelovala u ovom projektu. Naravno da želim – idemo radit, preispitivati granice, pomicat ih, micati predrasude, idemo pričati, diskutirati, biti samoironični, ne tako silno ozbiljni… – priča OKO.
Ana kima glavom i kaže da joj je Marina bila golema podrška u trenucima kada su stvari s Bite Artom izgledale teško izvedive i preskupe.
– Kopala sam trudila se, nisam odustajala i imala sreću naći divne ljude koji su bili spremni na eksperiment. Tvrtka Franja je proizvela savršen keksić koji uistinu izgleda kao uvjerljiva minijatura. Dizajnerica Izvorka Jurić je smislila odlično pakiranje koje nadilazi bombonijeru i postaje okvir za slike, tako da i kada pojedete kekse, ostaje okvir sa slikama. Dakle, Bite Art box ostaje trajni poklon, a ne samo keks s ambalažom. Tu prilično komplicirana ambalažu proizvela je tvrtka Lana iz Karlovca. I na kraju svega, dobili smo cijenu od 20 eura koja uistinu nije prevelika – ispričala je Ana Šerić, inače i vizualna umjetnica i snimateljica.
I jeste pojele svoje kekse?
– Ne, ne mogu – govori Ana, žao mi je.
– I meni, makar sam već donijela mlijeko i sve – smije se OKO. I za kraj, odlazim kući s jednom kutijom Bita Art keksa s Marininim minijaturama.
I što mislite jesam ih pojela?
