Josipa i Luka studenti su Studija za dizajn pri Arhitektonskom fakultetu. Istetovirani, nadobudni, ambiciozni, pametni i totalno sve kuže… Sretna sam što nam stiže takva nova generacija dizajnera… Upoznajte Josipu Tadić i Luku Palestrinu Mazića
Ajmo za početak uštogljeno. Josipa Tadić studentica je prve godine diplomskog studija na Studiju dizajna smjer Industrijski dizajn. Sudjeluje na raznim izložbama samostalno i grupno, a prošle godine je zajedno s kolegama osvojila prvu nagradu na natječaju za Muzej iluzija, a s Lukom Palestrinom Mazićem lani je pobjedila na natječaju Hacking Ikea. Luka Palestrina Mazić student je treće godine preddiplomskog studija također na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu. Osim što je “haker” Luka je dobitnik ovogodišnje nagrade Studija dizajna za inovativno rješenje i dizajn električnog noža, sudjeluje na raznim izložbama, a osim studentskih i profesionalnih obaveza, Luka svira u zagrebačkom bendu Mjuzikl. Za sebe kaže da je obožavatelj piva i (ne)iskusni pivar koji kuha domaću pivu “Lupam ale”.
No, zapravo ono što je meni kod njih dvoje super je što su tipičan primjer one nove generacije mladih ljudi i voljela bi da takvih ima više. Pametni, dragi, otvoreni, iskreni, radišni… I zato kada sam ih u 3 ujutro u Švedskoj na Democratic Design Days pitala da li bi došli na moju D ljuljačku na intervju, ni trena nisu dvojili. Dala sam im papiriće s pitanjima, evo kako su odgovorili…
– Kako bi se opisao/la u 5 riječi?
Luka: Samouvjeren, nestrpljiv, EGOcentrik, neiskusan, ne znam kaj dalje…
Josipa: Daj da ti pomognem, pokretač! Ja bi se opisala: perfekcionist, znatiželjna, neodlučna, svojeglava, ambiciozna.
– 3 stvari koje ne voliš kod sebe i volio/la bi ih promijeniti?
Josipa: voljela bi da mogu brojati do 10 prije nego što kažem neku glupost, ne volim što ostavljam loš prvi dojam kroz samozatajnost što onda ljudi doživljavaju kao aroganciju, bilo bi super da mogu malo manje komplicirati oko svega.
Luka: naivnost, ne čitam ljude na prvu loptu, tvrdoglavost u stavovima, loša organizacija vremena (treba mi tajnica).
– Što misliš koje su tvoje najveće mane… Kad to misliš promijeniti?
Luka: Samouvjerenost – nikad!
Josipa: Luka kaže „strah od nepoznatog“.
– Što si kao klinac/ka htio/la biti? Bi li danas bio sretniji/ja da ti se ta želja ispunila?
Josipa: veterinarka, ne znam bi li bila sretnija, ali bi bila sretna.
Luka: vaterpolist, ne bi, možda da živim na moru.
– Što te kod mene najviše živcira?
Luka: Pročitaj ponovno svoj treći odgovor koji sam ti ja napisao!
Josipa: To što se NE bojiš nepoznatog.
– Što misliš koja je moja najbolja osobina?
Josipa: Snalažljivost.
Luka: Ne pričaš puno, ali kad nešto kažeš, to fakat stoji.
– A s nekom osobom iz povijesti? S kim bi najviše volio/la raditi?
Josipa: Eames.
Luka: Faust Vrančić.
– S kim bi se volio/la napiti?
Luka: Stanko Herceg – najveći roker u Martićevoj.
Josipa: Bolje da ne pijem.
– A završiti na pustom otoku?
Josipa: S nekim tko je dovoljno snalažljiv, da možemo osmisliti način odlaska s otoka kad nam dosadi :D
Luka: S Marinom Abramović, ali bez Ulaya.
– 5 stvari koje bi onda ponio/la na pusti otok?
Luka: harmonika, kurtone, olovku, papir, Wilson loptu.
Josipa: švicarski nožić, maramice, radio, hammock, jastuk.
– Što misliš koji je najbolji projekt koji smo zajedno napravili i zašto?
Josipa: Ovaj na kojem smo i pobijedili.
Luka: Pa moraš objasniti ljudima, pobijedili smo na Hacking Ikea natječaju.
– A naš najveći promašaj?
Luka: Pijanstvo nakon toga.
Josipa: Točno!
– Što misliš koji trenutak je u našem odnosu bio prijeloman?
Josipa i Luka: Trenutak kad smo postali tandem, a nismo se ni poznavali.
– Tri stvari koje su tvoj osobni cilj za 2017. godinu?
Josipa: Pročitati/kupiti knjigu mjesečno, napraviti projekte o kojima razmišljam, buditi se ranije ujutro.
Luka: Završiti projekt „rešetke nisu granice“ koje smo radili s zatvorenicima iz Lepoglave, započeti samoinicirani projekt, završiti faks.
– Kako vidiš sebe za 10 godina?
Luka: ćelaviji s pokojom tetovažom više na podlaktici, CEO firme „Lupam Lupam“.
Josipa: nadam se u nekoj radioni s prljavom pregačom od keramike i ostalih materijala.
– A 30?
Josipa: Uspješna u onom što sam radila u radioni prije 20. ;)
Luka: Pun ko’ brod i mentor koji gnjavi studente na faksu.
– Kad će ti dosaditi… (neki omiljeni film, serija, knjiga, bend, pjesma).
Josipa: „Lay lady lay – Bob Dylan“ – mislim da se to neće desiti.
Luka: „Imperija uzvraća udarac“ – nikad!
– Omiljen arhitekt ti je… Koji su tvoji razlozi?
Luka: Le Corbusier jer nikada nije upisao faks. U zadnje vrijeme otkrivam rad Miroslava Begovića, svakako za preporučiti.
Josipa: Pa nemam baš omiljenog, omiljenog, ali među top bi bio Tadao Ando.
– A dizajner?
Josipa: Hmm, možda Patricia Urquiola – njeni radovi su me inspirirali u zadnje vrijeme. Nikad nisam znala odgovorit na ovo pitanje baš, jer ne mogu si uopće zamisliti da imam omiljenog (jednog) dizajnera, uvijek ih nekako imam više, puno više…
Luka: Jako mi se sviđa što radi kolektiv Numen/For Use.
– Koja bi bila tvoja adresa iz snova?
Josipa: Negdje ispod Sljemena.
Luka: Vitićev neboder, 7. kat.
– Kako se vidiš u penziji? Gdje bi volio/la živjeti?
Luka: Ne vidim se, work hard play hard dok ide.
Josipa: Dosadna baka koja sve kontrolira.
– Kad opet idemo zajedno na? (neko mjesto gdje vam je bilo lijepo)
Josipa i Luka: Strossmayerov trg s bocom Pelina u ruci.
– Na koji trenutak si u našem zajedničkom radu/odnosu/prijateljstvu najponosniji/ja?
Josipa i Luka: na kompromise koje smo donosili prilikom zajedničkog rada.
– Da možeš na 24 sata biti najbogatiji čovjek na svijetu, što bi napravio/la?
Luka: hm…miss universe pitanje… dalje.
Josipa: Tati bi kupila kuću na moru.
– Što bi volio/la promijeniti u našem gradu?
Josipa: Voljela bi da se ne mijenjaju mjesta u gradu koja već imaju svoju priču i estetiku, manje asfalta bi bilo super – tlo ima više potencijala.
Luka: Urbanistički plan grada, koji nažalost kao da i ne postoji.
– A u kvartu?
Josipa: Meni je moj kvart jako drag, Siget ima zelenila i prelijepi Park mladenaca uz koje je prekrasno živjeti. Trenutno mi samo pozitivne misli idu kroz glavu, pa neka tako i ostane.
Luka: Ništa, volim svoj kvart takav kakav je, Suvag4ever.
– Tri stvari koje ne voliš u našem poslu?
Josipa i Luka: Oko ovog smo se složili: blokadu, kritiku, neuspjeh.
– A voliš i voljet ćeš uvijek?
Josipa i Luka: Osjećaj kad znaš da si napravio nešto super, to što uvijek naučiš nešto što nisi znao prije i motivacija što znaš da ćeš opet naučiti nešto što nisi znao prije.
– Koje je najgluplje pitanje koje si ikada čuo/čula?
Luka: Zašto je to funkcionalno?
Josipa: Što ti ustvari studiraš?
– A najneugodniji trenutak?
Josipa: Jooj, bilo ih je, ali sad se stvarno ne mogu ni jednog sjetiti.
Luka: kašnjenje na dodjelu nagrade u istoj odjeći od dana prije.
– Mies ili Le Corbusier?
Josipa i Luka: Le Corbusier.
– Starck ili Lissoni?
Luka: Mladen Orešić.
Josipa: Lissoni.
– Ibler ili Vitić?
Luka: Vitić.
Josipa: Ibler.
– Teorija ili praksa?
Josipa: teorija kroz praksu.
Luka: praksa.
– Pivo ili vino?
Luka: Lupam Lupam pivo.
Josipa: pivo ljeti, vino zimi.
– Močvara ili Jabuka?
Luka: Močvara, a nakon fajrunta Jabuka.
Josipa: Močvara.
– Odmah ili poslije faxa?
Luka: Odmah.
Josipa: A odmah.
Sad kada ste upoznali prošlogodišnje pobjednike Ikea Hacking natječaja, vrijeme je da upoznate nove.
Pobjednice natječaja su Ela Meseldžić i Andreja Lovreković sa svojim radom „Lucky Charm“.
Drugonagrađeni rad ovogodišnjeg HACKING IKEA natjecanja je „Doručak na travi“, koji je izradio Jakov Habjan, a zbog iznimne vrijednosti rada, odlučeno je da i on kao i Ela i Andreja ide u švedski Älmhult na manifestaciju Democratic Design Days.
Treću nagradu osvojile su Marta Badurina i Matea Bertina svojim radom „Boudoir“.
Evo i mojeg tajnog favorita…
