Ovih dana osvojili su nagradu Drago Galić za najbolju stambenu arhitekturu u Hrvatskoj. No, umjesto klasičnog intervjua evo nečeg drugačijeg. Njihov D razgovor na D ljuljački na Design Districtu. Btw malo smo zapisivali što su pričali…
Voljele bi da nam sudjeluješ na Districtu, ali da nisi klasičan medijski pokrovitelj, nego da si sudionik Festivala. Da intervjuiraš ljude, razgovaraš s njima, da imaš neki svoj kutak… Tako je započela ova priča koju vam u ‘ab ovo’ maniri prepričavam. Naravno da sam curama odmah rekla može i da sam onda zajedno sa svojim prijateljima i suprugom došla na ideju da napravimo D ljuljačku za te D intervjue. Ljuljačku, na koju ćemo moći sjesti, pričati, uživati, zaboraviti na vrijeme i raspričati se o D stvarima…
I onda mi je jedan dan na pamet pala bolja ideja. Radi spontanosti, iskrenosti, ležernosti… ja ću se praviti nevidljiva, a intervjue će voditi ljudi sami sa sobom. I to ljudi koji se jako dobro poznaju, koji dugi niz godina rade zajedno, koji se cijene, poštuju i koji su veliki prijatelji…
Među prvim D gostima na D ljuljačku sjeli su Dva arhitekta – Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić. Povod nije mogao biti bolji jer su upravo ovaj tjedan dobili vrlo važnu arhitektonsku nagradu. Naime, struka je proglasila njihovu kuću na Murteru najuspješnijom u kategoriji stanovanje. No, valja se prisjetiti i da su već sedam puta bili su nomirirani za tu nagradu, a i da su dobili 3 Bernardija za najbolji interijer u Hrvatskoj. No, danas nećemo pričati o arhitekturi. Bar ne isključivo o njoj.
Štreberski, ja sam im pripremila pitanja, a sve ostalo odradili su oni sami – upoznajte Toma i Zika, ipak u malo ležernijem tonu…
Tomislav: Kako bi se opisao u 5 riječi?
Zoran: Jednostavno kompleksan i kompleksno jednostavan. A ti sebe?
Tomislav: Srce južnjaka, a razum sjevernjaka. A koje bi 3 stvari kod sebe volio promijeniti?
Zoran: Površnost, nekarakternost, nepromjenjivost.
Tomislav: Ja bi volio promijeniti svoju nestrpljivost i sve što ide uz to. Ali zato ne bi svojeglavost, iako mi je to možda najveća mana.
Zoran: Ja mislim da je moja najveća mana to što sve vidim, osjećam, upijam. Teško se to mijenja…
Tomislav: Što si ti htio biti kad si bio klinac?
Zoran: Arhitekt, ali s umjetničkim predznakom. A ti?
Tomislav: Pjevač u rock&roll bendu.
Zoran: Ali ima jedna kvaka, ne znaš pjevati. Nego, što te kod mene najviše živcira?
Tomislav: Mistificiranje.
Zoran: A mene to što uvijek kažeš ne. A onda trošimo puno vremena da kažeš da.
Tomislav: I zato je meni super ta tvoja kreativna upornost i uporna kreativnost. Da možeš birati bilo kojeg profesionalnog partnera na svijetu koga bi izabrao i zašto?
Zoran: Trenutno mi nitko ne pada na pamet. Teško mi je nagađati o tome jer ih ne poznajem. Važnije mi je ‘tko’ su nego ‘što’ su.
Tomislav: Ja bi LeBrona za hakl. A iz povijesti ekipu iz Bauhausa u to vrijeme.
Zoran: Što misliš koji je najbolji projekt koji smo zajedno napravili?
Tomislav: Naš novi ured.
Zoran: A naš najveći promašaj?
Tomislav: Najviše pamtim naše promašaje samo iz košarkaških dana. Nego, tri stvari koje su tvoj osobni cilj za 2017. godinu?
Zoran: Počistiti stare stvari da se napravi mjesto za nove.
Tomislav: Kako se vidiš u idućih dvadesetak godina?
Zoran: Živi bili pa vidjeli. Ma valjda će biti OK.
Tomislav: Ja, radeći u našem uredu. Arhitektura je profesija za cijeli život.
Zoran: Koji film ti nikad neće dosaditi?
Tomislav: Vjerojatno ‘The Warriors’ Waltera Hilla. A arhitekt?
Zoran: Ne mogu imenovati pojedince, drag mi je svaki čiji projekt ostavi na mene emocionalni efekt. Što s dizajna tiče, preferiram prostor i djelovanje u njemu umjesto dizajniranja elemenata.
Tomislav: Meni ima puno arhitekata koje ćutim, uglavnom iz Europe i Japana, a od dizajnera Numen (for use). Koja bi bila tvoja adresa iz snova?
Zoran: Mislim da ju već imam.
Tomislav: Meni svemir. Nego, kako se vidiš u penziji? Gdje bi volio živjeti?
Zoran: Ma samo bih volio živjeti.
Tomislav: Na koji si trenutak u našem zajedničkom radu i prijateljstvu najponosniji?
Zoran: Na posljednjih 26 godina…
Tomislav: Da si hrvatski premijer koje strateške projekte bi pokrenuo?
Zoran: Ne znam otkud bih krenuo…
Tomislav: Ja bi s timom stručnjaka prvo napravio projekt strateškog razvoja RH, a tek onda projekti.
Zoran: Što bi volio promijeniti u našem gradu?
Tomislav: Centar grada bih podredio pješacima, a kolni promet sproveo obodno. A u kvartu?
Zoran: Kao i u gradu. Prvo mentalitet.
Tomislav: Ja bi recimo u našem kvartu definitivno nastavio tradiciju Design districta. Koje tri stvari ne voliš u našem poslu?
Zoran: Onaj nekreativni dio puta 3.
Tomislav: Ja bih rekao ‘prostituciju’, a uz to ide još niz nekih drugih stvari.
Zoran: A voliš i uvijek ćeš voljeti?
Tomislav: Idealizam. Nego, koje je najgluplje pitanje koje si ikada čuo?
Zoran: Ima ih puno…
Tomislav: Ma nema ga. A najneugodniji trenutak?
Zoran: I njih ima puno…
Tomislav: Meni svaki put kad me netko hvali.
Zoran: Teorija ili praksa?
Tomislav: Teorija pa onda praksa. Makar je često baš obrnuto.
Zoran: Pivo ili vino?
Tomislav: Ma to svi znaju – radikalna organic vina.
Zoran: Koja su ti omiljena mjesta u gradu?
Tomislav: Bastion, Mali bar, Lari & penati, Balon… Ima ih još…
Zoran: Odmah ili poslije posla?
Tomislav: Odmah, ako posao dozvoljava.
Zoran: To je uvijek i moj odgovor.
Boba: Hvala vam puno. A sada ste djeco vi na redu… Slobodno sjedite, pričajte, ljuljajte se…
Btw poziv na D ljuljačku stoji otvoren i za sve vas… Slobodno povedite vama dragu osobu, sjednite i razgovarajte, a u idućim danima objavljivat ćemo D razgovore i s drugim D arhitektima i dizajnerima, ali i nekim novim nadama…
No, naravno ima još stotinu puno boljih i značajnijih razloga zašto ovih dana posjetiti District. Evo djelića atmosfere i divne fotke Marije Gašparović, Igora Dugandžić i Petra Santinija. Moji trenutni highlighti su Zeleni Ratkaj, dom Grafičara, izložba Piece od Zagreb, izložba Dunje Janković u Prostoriji, izložba Kvart osobno Marije Gašparović…
