Ovih dana predstavila je svoju novu modnu kolekciju Shibui inspiriranu japanskom jednostvanošću i slojevitošću. Mi smo provjerili kako izgleda uživo i kako je i gdje je nastala.
Mogla je biti dizajnerica interijera, možda i arhitektica, sigurno Japanka, a vjerojatno i krojačica. Ona je zapravo sve to odlučila nekako sretno spojiti, ako ju niste još upoznali – evo prilike. Ona je modna dizajnerica Ana Maria Ricov i njezin showroom i atelje u Vodnikovoj ulici.
No, krenimo iz početka. Ulazim kroz teška smeđa vrata u dvorište, nedaleko od Botaničkog parka. Očito postoji neka tajna veza… Neka divna podzemna energija zbog koje u njenom showroomu odlično uspijeva cvijeće. Prava zelena oaza. Botanički, Botaničar, AMR, sigurno nije slučajno, razmišljam, možda čak i na glas.
Ulazim u atelje. Bijeli dvoetažni prostor s gomilom svjetla, bjeline, praznine i nekih divnih nenametljivih detalja. Neki spoj skandinavske jednostavnosti, japanske nenametljivosti, hrvatskog dizajna, naše topline i sunca. Golemi fikusi, stari bicikl, stara Grupina fotelja jedna iz faze prototipa za Artisan, bijeli štenderi s pretežno monokromatskom odjećom asimetričnih krojeva… i cura s osmjehom.
Upoznajem ju i u trenu mi se sviđa, iako njezin rad odavno pratim i s velikim simpatijama promatram. Možda baš zbog toga sam malo nervozna. Jednostavno, uvijek me strah upoznavati ljude čiji rad cijenim.
Nekako se puno puta dogodilo da sam ostala razočarana. Ili su bili prepotentni, nepristupačni, suviše zavidni, tračari ili fejkeri ili mi je jednostavno nesklad između osobe i djela. Naravno, ne uvijek i zato volim ovaj posao i upoznavanje divni, novih ljudi.
A kakav je moj dojam Ana Marie Ricov? Cura je preslatka, autentična. Nježna, draga, svoja… baš kao i njezina moda. Iz njenih gesti izvire neka mirnoća baš kao i iz njezinih kreacija – jednostavno, fino, posebno, svevremensko.
– Moda je za mene prebrza, pretrenutačna, prepotrošačka. Kupi, napravi, prodaj, snizi, baci i tako 4-5-6 puta godišnje. Ja jednostavno ne želim tako raditi. Ja godišnje imam dvije kolekcije i stvari u njoj su nosive praktički tijekom cijele godine. Moje “ljetne” haljine i košulje možete nositi i zimi, kapute i jakne na razne kombinacije godinama. Jednostavno, želim da se žene u mojoj odjeći dobro osjećaju i da budu svoje, a ne klonovi trendova koji su ionako preintenzivni – priča mi Ana Maria Ricov, zapravo vrlo mlada dizajnerica koja iza sebe ima već 10 godina profesionalnog rada.
– Imala sam sreću da sam vrlo brzo prepoznata i iduće godine slavim 10 godina rada. S jedne strane to mi se čini puno, a s druge, tako malo. Još bi tisuće stvari voljela raditi i probati – priča mi 33-godišnja dizajnerica koja ujedno jedina stoji iza brenda AMR.
Naime, iza nje ne postoji vojska krojačica, prodavačica, stilistica, PR stratega… Gotovo sve radi sama. A sama je uredila i ovaj prostor u kojem je ujedno atelje u kojem šiva, a i mjesto gdje možete isprobati odjeću.
– Puno je bolje imati showroom u nekom neutralnom prostoru nego kod kuće. Kada ste kod kuće, onda ljudima stvarate nelagodu i neku obavezu da mora nešto kupiti, kada je već došao do vas, a ovako je to ipak dućan, gdje uđeš, razgledaš, probaš, bez ikakvih obaveza – objasnila je Ana Maria koja je ondje u Vodnikovoj 8, svaki, baš svaki dan.
– Svaki dan sam ovdje od 11 do 18 sati i gore šivam, kreiram, radim. Obožavam šivati i stvarati tako da je svaka kreacija kod mene zapravo unikat. Jako rijetko ponavljam modele, kada i da, uvijek su s nekom modifikacijom – priča Ana Maria Ricov pokazujući mi novu kolekciju Shibui.
Haljine, košulje, jakna, majice, veste, ruksak, sandale… sve se nekako lako kombinira jedno s drugim. Pamuk, til, gumirani nepromomočni materijali koji se koriste i u auto industriji.
– Ruksak i gornji dio sandala napravljeni su od materijala koji se koristi za motorističke siceve. To je jako izdržljiv materijal i volim kada moje stvari imaju tu dugotrajnost, kvalitetu i izdržljivost, a s obzirom da su moje klijentice uglavnom mlađe arhitektice i dizajnerice smatram da i cijena mora biti normalna, priuštiva – objašnjava dizajnerica.
No, dosta priče. Neka interijer i detalji pričaju za sebe… Fotografije Borko Vukosav.
