Htjeli su normalan, nepretenciozan ugodan stan u kojem je gušt boraviti, u tome su im pomogli prijatelji – Saša Begović i arhitekti iz 3LHD-a te Dora Lončarić iz Biro studija. Kako to izgleda? Zavirite u novi dom Manuele i Nikole
Teško da u zadnjih 20 godina niste čuli za Bruketu i Žinića. Jednako teško je da niste čuili za pr-agenciju Abrakadabru i Ping Pong, danas Komunikacijski laboratorij. Iza njih su stotine, vjerojatno i tisuće kreativnih kampanja, projekata, evenata, klijenata… No, ovo nije priča o poslu i njihovim uspjesima. Ovo je priča o jednom predivnom stanu u centru grada u koji su se uselili i stvorili svoju novu obitelj – Manuela, Nikola, 8-mjesečna Tija i 17-godišnji Gregor, ali i priča o prepoznavanju velikih potencijala.
Naime, stan koji gledate je stan u kojemu je živjela starica sa 11 mačaka. Možda i više.
– Bio je lipanj, topao dan, ja u sedmom mjesecu trudnoće. Ukupno je to bio 40. stan koji smo gledali u posljednjih šest mjeseci. Ispred zgrade agentica nam je rekla: moram vas upozoriti, stan je užasno zapušten i prljav, mnogim ljudima je pozlilo kada su u njega ušli. Užasno smrdi, u njemu je živjela jedna gospođa sa 11 mačaka… Nikola je tada rekao: Možda bolje da ne idemo, brinući se za moje zdravlje. Ja sam navukla na nos neku košulju koju sam imala uza sebe i rekla: mogu ja to, idemo.
Ušli smo i stvarno je grozno smrdilo i stan je bio katastrofa. Užasno zapušten, prljav, derutan, smrdljiv… No, imao je odličnu orijentaciju, pogled, gomilu svjetla, velike prozore, stropove, a i cijena nam je jako odgovarala, posebice kada smo shvatili da uz stan ide i tavan i krovna terasa te da je zgrada baš u procesu etažiranja… – prisjetila se Manuela razloga zašto su tom 40. stanu rekli da.
Čekaj, vi ste stvarno gledali 40 stanova?
– Da, prvi koji smo gledali nam je bio super, ali išli smo za time – pa nećeš valjda kupiti prvi stan koji vidiš. U međuvremenu se on prodao, a sve do ovog ni jedan nam se nije svidio.
Nikola i ja smo se pogledali i ja sam rekla to je to. On me pogledao jel sam sigurna i odluka je pala.
Otišli smo u apoteku, kupili maske, skinuli sve prozore i cijelo ljeto se stan prozračivao od tog smrada – prisjeća se Manuela, objašnjavajući kako su stan od 150 kvadrata u strogom centru grada, u Preradovićevoj, platili oko 1200 eura po kvadratu, ne računajući tavan i krovnu terasu veličine još jednog pristojnog stana.
To se zove dobar deal. Pogotovo zbog tog tavana. Pa vi ćete imati dvoetažan penthouse gore?
Da, ali to je faza dva, pokazujući mi žute stepenice koje vode na tavan. Za sada smo gotovi s prvom fazom – priča Manuela, pokazujući mi stan u kojeg su uselili negdje prije Božića.
Razmišljam, koliko se njoj promijenio život… Sjećam se njezinog malog preslatkog djevojačkog stana u Ilici koji joj je savršeno pristajao – mlada, zgodna curka sa svojim poslom koji nikada ne staje…
U tih par godina, od našeg zadnjeg zajedničkog putovanja na kojem smo u ponoć lamentirale o životu i uređenju doma, Manuela je proširila obitelj, postala mama i pomajka takoreći odraslim dečkima, a opet vidim da sjaji, presretna i zadovoljna s novim promjenama u životu.
– Saša Begović iz 3LHD-a je naš prijatelj i on nam je malo pomogao i dao neke smjernice oko uređenja, a najveći dio ipak je uz nas odradila mlada arhitektica Dora Lončarić iz studija Biro arhitekti. A glavni zadatak je bio kako iskoristiti maksimalno prostor, kako napraviti udoban stan koji pristaje našim navikama, karakterima, lifestyleu – prisjetila se Manuela Šola.
Stan su podijelili u dvije zone – dnevna i intimna. U dnevnoj je velika kuhinja, blagovaonica, dnevni boravak te dvije dječje sobe, a u intimnijem dijelu, od ostatka stana odijeljenom s ogromnim ormarom, je glavna spavaća soba s garderobom i kupaonicom.
Ajme koji veliki ormar imaš, ne vjerujem?!
– Da, a pogledaj imam i ormar u spavaćoj sobi samo za haljine – priča mi i pokazuje pravi ženski raj.
No, zapravo ima tu još puno hrabrih rješenja (poput crnih stropova) te zanimljivih stvari i pomno biranih detalja iz koji se da iščitati da je riječ o jednom vrlo posebnom i samosvjesnom stanu dvoje ljudi koji su istinski ljubitelji dobrog dizajna, pa i onog hrvatskog.
Prostorijina sofa koju potpisuje Sanja Knezović, Numenova polica za knjige, Grupine lampe, nešto Ikee, tu i tamo neki vintage i dizajn s potpisom renomiranih svjetskih proizvođača…
Baš po mom guštu. I da, vidite što se sve može u godinu dana… Fotografije Borko Vukosav.
